Mid-century modern je dizajn koji nikad nije dobio hrvatski naziv, osim možda „moderna sredinom stoljeća“, ali svatko zna koji je to točno stil. Smatra se da je ovaj stil dizajniranja bio dominantan od sredine 1940-ih do sredine 1970-ih, a vrhunac dosegao sredinom prošlog stoljeća. Međutim, inspiracija za ovaj dizajn se pronalazi malo ranije, na začetak legendarnog Bauhausa.
Začetke i inspiracija moderne arhitekture i dizajna sredinom stoljeća može se pratiti do poslije ratnog razdoblja Prvog svjetskog rata kada je djelovala njemačka umjetnička škola Bauhaus. Staatliches Bauhaus, poznatija kao Bauhaus je djelovala od 1919. do 1933. godine, kada je zatvorena zbog rata. Škola je postala poznata zbog svog jedinstvenog pristupa dizajnu. Dizajn je pokušavao ujediniti načela masovne proizvodnje s individualnom umjetničkom vizijom i nastojao spojiti estetiku sa svakodnevnom funkcijom. Glavno načelo im je bilo da forma prati funkcionalnost, ideja drastično drugačija od prethodnih stilova.
Moderna sredinom stoljeća je stil koji se prvo pojavljuje u SAD-u, a doživljava procvat nakon Drugog svjetskog rata. Promjene u načinu življenja koje je uzrokovao rat je omogućilo većini žena izlazak na tržište rada i time se budi potreba za praktičnijim i jednostavnijim stilom koji im omogućava da se stignu brinuti o kućanstvu i zarađivati. Poslije ratni ekonomski procvat je značio da su Amerikanci imali više novaca za trošiti, počeli su se seliti u veće kuće, trošiti novac na luksuz i stvarati puno djece.
Uz društvenu revoluciju bilo je potrebno da je prati i revolucija u dizajnu. Proizvođači su počeli eksperimentirati i koristiti nove tehnologije i materijale da stvore namještaj neviđen do tada. Ljepota forme im je bila važna jednako kao funkcionalnost baš poput Bauhausu. Dizajneri su stvarali čiste, jednostavne, zaobljene linije koje su stvarale elegantan, gracilan oblik namještaja i građevina. Razlika novog stila od Bauhausa je bila u zaobljenim linijama i ugodnijim strukturama.
Počinju se tiskati reklame i časopisi o dizajnu doma koji su pokazivali ljudi kako se prilagoditi razdoblju poslije rata i stvoriti jednostavniju, praktičniju budućnost. Izrađuju se predmeti dizajnirani prema obliku tijela, odnosno upoznaju svijet s ergonomijom. Početkom Hladnog rata, namještaj se počinje masovno proizvoditi i izlagati u muzejima moderne umjetnosti kao vrhunac dobrog dizajna u svrhu potvrde da je kapitalizam superiorniji komunizmu. Događa se i svijest patriotizma i konzumerizma, potrošači pokazuju svojoj državi odanost kupnjom američkih proizvoda.
Većina dizajna moderne srednjeg stoljeća izlazi iz mode krajem 60-ih, no sredinom 80-ih interes se vraća. Unutar jednog desetljeća, starinski dizajni srednjeg vijeka bili su sve popularniji, a nekoliko događaja pomoglo je povećati privlačnost modernog srednjovjekovlja iz male skupine ljubitelja dizajna u mainstream. Neki od dizajna kao što je Eames Lounge Chair nikad nije izašla iz proizvodnje, ali većina drugih dizajnera i dizajna je propala.
Dolazi doba kada tvrtka Knoll prestaje prodavati svoj namještaj običnim kupcima osim arhitektima ili dizajnerima, te uzročno zbog ekskluzivnosti takvih komada raste munjevito popularnost. Sredinom 90-ih Herman Miller odlučuje prodavati starije dizajne ali s novim modernijim materijalima i popularnost još više raste. 1999 Rob Forbes izrađuje reprodukcije starih komada namještaja i postavlja kataloge dostavljene na poštu i otvara „online“ posao. Svaki komad namještaja je bio kategoriziran i praćen biografijom dizajnera.
Mediji su također odigrali veliku ulogu u popularnosti ovog stila tiskanjem brojnih članaka na tu temu. Time magazine nazvao je „Eames Molded Plywood Chair“ najboljim dizajnom 20. stoljeća. Dodajući da su je mnogi pokušali oponašati ali nikad napravili boljom, nakon čega je popularnost moderne srednjeg stoljeća počela vrtoglavoj rasti i nije prestala do danas. Nakon toga nekoliko velikih muzeja je priredilo velike izložbe na tu temu koje su samo pomogle popularnosti. Danas nije moguće ući u trgovinu s namještajem bez da većina namještaja ne podsjeća na one prošlog stoljeća. Možda je upravo to što ovaj stil održava popularnim, nešto poznato što gledamo cijeli život.