Bauštelska reportaža: Omiljena oaza Zagrepčana i prva park-šuma u jugoistočnoj Europi postoji već 230 godina
Zagrebačka park-šuma Maksimir, prva takva u jugoistočnoj Europi i jedna od najstarijih na ostatku kontinenta omiljena je zagrebačka oaza za šetnju, druženje i rekreaciju već 230 godina. Realizaciju parka potaknuta je inicijativom biskupa Maksimilijana Vrhovca da građanima pruži mjesto za odmor i sport, a osim prirodnih ljepota obiluje građevinskom ostavštinom. Iako je Vrhovac bio začetnik ideje, za arhitektonske projekte ipak je uglavnom zaslužan Haulikov projektant Franz Schücht. Prošetajte s nama ovim plućima glavnog grada i pogledajte najfascinantnije zgrade i najljepše puteljke.
park-šuma Maksimir | unsplash
Park Maksimir sa sigurnošću se može nazvati jednom od omiljenih, ali i jedinih zagrebačkih gradskih oaza. Iako je projekt parka krenuo davno, još krajem 18. stoljeća kada se nalazio u rubnim predjelima grada, ova park-šuma do danas je sa svih strana okružena urbanim naseljima, što ga čini tim više posebnom, a prepoznatljivost lokacije je i blizina Maksimirskog stadiona, od kojeg park dijeli Maksimirska cesta. Uoči 230. obljetnice prošetali smo parkom, ovog puta obraćajući nešto više pažnje na graditeljsku ostavštinu, prostorni plan, odnosno nešto više ‘bauštelske’ elemente Maksimira.
Galerija 21 Fotografija
Otvori
– Kao i svi koji ovdje šeću volimo šetati Maksimirom, ali dolazimo ovdje da ugledamo prirodu. Znamo da je Maksimilijan Vrhovac zadužen za građevine u parku, ali dolazimo šetati i pričati, prenijele su nam dvije prolaznice dojam većine posjetitelja, jer većina u park dolazi uživati više nego zbog građevina, no graditeljska ostavština kao i krajobrazno uređenje parka svejedno su neprocjenjivi. Iako dok njome prolazite nemate takav osjećaj, park je ipak artificijelnog nastanka i njegov je izgled prije svega promišljen.
park-šuma Maksimir | foto: Nina Šantek, Bauštela.hr
Naziv po Maksimilijanu Vrhovcu
Maksimir poseban po tome što je park-šuma u jugoistočnoj Europi te jedna od prvih u Europi. Otvorena je 1794. na površini od nevjerojatnih 316 hektara na inicijativu biskupa Maksimilijana Vrhovca, po kojem je i nazvana.
– U vrijeme nastanka park Maksimir bio je najsuvremeniji, najelitniji i najpopularniji zahvat na području grada i znatno šire, uz kojeg su vezani imena i politika aktualnog razdoblja. Danas on predstavlja prvorazredni antikni živi dio gradskog prostora kojem treba zadržati i sačuvati prestižno mjesto među europskim povijesnim znamenitostima suvremenim pristupom zaštiti i načinu korištenja, stoji na stranicama parka.
Jedinstveni objekt parkovnog graditeljskog nasljeđa Grada Zagreba i Republike Hrvatske podignut na krajnjim južnim ograncima Medvednice krajem 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća nastao je krčenjem šume hrasta lužnjaka i običnoga graba. Od svog nastanka do danas, park je zadržao namjenu za rekreaciju i šetnju građana.
park-šuma Maksimir | foto: Nina Šantek, Bauštela.hr
U stilu engleskog perivoja
Iako je park službeno priznat tek oko polovine 20. stoljeća, njegovim osnivačem ipak se smatra zagrebački biskup Maksimilijan pl. Vrhovec de Ehrenberg et Rakitovec (1752.-1827.). Sam nastanak parka Vrhovac je pokrenuo 1787. kad je na mjestu stare biskupske šume građanima odlučio podariti park za odmor i rekreaciju.
No, dok je park zamislio oblikovati u baroknom, točnije francuskom stilu, što ostaje vidljivo iz tri staze, od kojih je jedna pravocrtna os aleje koja do danas vodi sve do podnožja Vidikovca, ovaj stil u parku nije se zadržao. Nakon pojedinih koraka u uređenju za koje je zaslužan biskup Alagović, ambijent je naposljetku završio i oblikovao nadbiskup Juraj Haulik (1788.-1869.).
Park je do kraja oblikovan u stilu engleskog perivoja, u vrijeme kada se u Europi pojavljuje romantizam, što ostaje vidljivo iz kompozicije parka. Za razliku od francuskog stila, ovaj je više neformalan te je, za razliku od ‘reprezentacije’ namijenjen odmoru i rekreaciji, kako Maksimir i izgleda, zbog čega se ondje mogu uočiti građani na biciklima, ili joggeri u sportskoj opremi.
park-šuma Maksimir | unsplash
Rad austrijskih umjetnika
Park otvara pravocrtna staza prema Vidikovcu koja s obje strane prati šumu, dok šumovitim pojasevima prolaze nepravilni puteljci, a dijelom parka trebao bi teći i potok koji je do danas ipak većim dijelom presušio. Park je osim jezera prirodnog i umjetnog nastanka koja se izmjenjuju u pojasevima šume i livada, dodatno obogaćen građevinskim nasljeđem.
Konačni oblikovatelj parka Maksimir biskup Juraj Haulik, za izgradnju parka angažirao je skupinu iskusnih austrijskih umjetnika koji su oblikovali carske perivoje u Laxenburgu, Schönnbrunnu i Hetzendorfu u blizini Beča. K tome, iako su uglavnom sagrađene prije početka 20. stoljeća, građevine koje se dan-danas nalaze u parku svejedno većim dijelom nisu one izvorne.
Istaknuti arhitektonski projekti
Od građevinskih znamenitosti koje krase park, vrlo blizu samog ulaza i dalje se nalazi zgrada novog ljetnikovca biskupa Haulika, za koji se pretpostavlja kako je sagrađen 1855. godine iako za to ne postoje pouzdani izvori. Pročelje ove građevine je s plitkim rizalitom koji završava niskim trokutastim zabatom. Ova građevina smještena je s lijeve strane prije ulaza u park dolazite li s Maksimirske ceste, iz smjera centra.
novi ljetnikovac biskupa Haulika | foto: Nina Šantek, Bauštela.hr
Zatim, prođete li portal na ulazu u park, prva građevina koju ćete uočiti s desne strane je vratareva kućica pravokutnog tlocrta sagrađena pod četverostranim krovom koji je bio pokriven škriljevcem sagrađena 1847. godine. Na njoj su sačuvani planovi pročelja.
Rad projektanta Franza Schüchta
Franz Schücht koji je djelovao u 19. stoljeću projektirao je paviljone, kao i ostale građevine u parku Maksimir. U razdoblju Schützevog djelovanja podignuti su i paviljon Kišobran, na mjestu gdje danas možete zateći Sokolsku Mogilu. Projektirao je i paviljon Bellevue, Pučki hram (gdje je danas kapelica sv. Jurja sgrađena 1863. godine), paviljon Glorieta te paviljon Jeka.
Nadalje, jedini sačuvani paviljon u parku Maksimir, poznat i pod nazivom Latern-tempel, poznat i kao paviljon ‘Jeka’ podignut je poslije 1840. godine prema Schüchtovom nacrtu. Slijedi Vidikovac, vjerojatno najveća znamenitost parka i zbog položaja na vrhu brežuljka vidljiv sa samog ulaza. Poznat i pod nazivom Kiosk, izgrađen je u razdoblju od 1841. do 1843. godine, također prema Schüchtovom projektu.
Paviljon Jeka | foto: Nina Šantek, Bauštela.hr
Schütz je također projektirao Ribarsku kolibu, Mirnu kolibu, brazovu kolibu, Holandsku kuću, no i Švicarsku kuću (1842. godine). Kao i Vratarevu kućicu (1847.) i Gostionicu – danas restoran Maksimilijan (sagrađena oko 1860. godine). Kapelica sv. Jurja, popularno nazvana ‘crikvica’, građena između 1862. i 1864. godine na mjestu na kojem se nekada nalazio Narodni hram, iz sačuvanih zapisa razvidno je kako se biskup Haulik za uređenje građevine obratio tirolskoj radionici ‘Gasmalarei-Anstalt’, a biskup je ondje želio biti i pokopan.
Švicarska (ili Tirolska) kuća
Iako je u Haulikovu čast naziv perivoja 1839. promijenjen u Jurjaves, nakon njegove smrti vraćen mu je stari naziv Maksimir. Jednokatnica poznata kao Švicarska ili Tirolska kuća sagrađena je tijekom 1841. godine i dovršena u jesen 1842., a kao djelo ‘Haulikovog arhitekta’ ostaje prepoznatljiva u Maksimiru kao jedan objekt koji se unatoč svom značaju i ljepoti – ne koristi.
– Švicarska kuća je zaštićeni kulturni objekt, sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. I. faza obnove Švicarske kuće završena je 2021. godine, međutim objekt je vlasništvo Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Javna ustanova je bila u zakupu objekta, ali je isti istekao 2023. godine. Novi ugovor o zakupu nije potpisan, pa javna ustanova, to jest Grad Zagreb ne može ulagati u Švicarsku kuću bez ugovora s vlasnikom, rekao nam je Saša Banić, stručni voditelj iz Prirode Grada Zagreba.
Švicarska (Tirolska) kuća | foto: Nina Šantek, Bauštela.hr
Trenutno su pregovori sa Šumarskim fakultetom oko novog ugovora o zakupu, dodajući kako se i iz Parka nadaju da će se uspješno privesti kraju na zadovoljstvo svih.
– Jednostavno, objekt je privatno vlasništvo. Drugih objekata u parku Maksimir koji se ne koriste nema, napomenuo je Banić.
Kapelica čeka cjelovitu obnovu
U kakvom stanju je danas preostalo graditeljsko nasljeđe u parku-šumi Maksimir? Iz parka su nam rekli kako su, unatoč starosti, građevine koje se nalaze na površinama Maksimira i dalje u prilično dobrom stanju, kao i da su prilično dobro ‘prošle’ u potresu.
– Objekti u parku Maksimir nakon potresa su u relativno dobrom stanju. Najviše je stradala kapelica sv. Jurja na kojoj je izvedena obnova od potresa 2022. godine., a trenutno je u fazi izrada projekta cjelovite obnove kapelice. Vidikovac je također oštećen od potresa sa nekoliko pukotina na zidovima, ali je dobio zelenu naljepnicu i trenutno je u fazi izrada projekta obnove. Ostali objekti nisu oštećeni u potresu, rekao je Banić.
kapelica sv. Jurja | foto: Nina Šantek, Bauštela.hr
Izmuljivanje jezera, vraćanje potoka
Osim građevina, Maksimir ukupno krasi i pet jezera. Prije nešto manje od tri godine, 15. prosinca 2021. završena je prva faza radova na obnovi jezera te je započeo proces njihovog ponovnog punjenja.
Prije ovog, od prvog posljednjeg čišćenja jezera prošlo je gotovo 20 godina, zbog čega je bilo nužno uklanjanje nakupljenog mulja i drugog organskog materijala. Za vrijeme čišćenja iz Prvog i Drugog jezera uklonjeno je oko 8.500 kubnih metara nataloženog organskog materijala, a nakon završenog postupka u jezero je puštena voda. Na taj su način postignuti preduvjeti za ponovno naseljavanje biljnim i životinjskim vrstama.
– Prvo i dugo maksimirsko jezero je obnovljeno i očišćeno kroz projekt Gradski prozori u prirodu. Jezera su bila ispražnjena radi izmuljivanja, čišćenja i cjelovite obnove istih. U sklopu projekta izgrađen je i čipkasti most, i cjelovita obnova poučno tematskih šetnica uz jezera, kao i niz popratnih aktivnosti poput čamaca na prvom jezeru, umjetnog otoka na drugom i tome slično, rekao je Banić.
Osim čišćenja jezera, radilo se i na pojačanom održavanju i čišćenju svih potoka koji jezera pune vodom, napomenuli su nam iz Maksimira. Kao i da je u tijeku projekt Restoriver vraćanja potoka koji su vremenom presušili.
Naše ostale reportaže pronađite na poveznici.
