[Fotogalerija] Zelena potkova: Prošetajte s nama najljepšim parkovima i trgovima Zagreba
Zagreb je u prvoj polovici 19. stoljeća još uvijek bio veliko selo. “Grad” se zadržavao na Gradecu i Kaptolu, a onda se dogodio najveći urbanistički zahvat tog vremena. Gradnja “Lenuzzijeve potkove” preobrazila je Zagreb u grad ravan tadašnjem Beču ili Budimpešti i potakla njegov daljnji razvoj. Prošetali smo parkovima i trgovima koji čine današnju jezgru grada. Pogledajte najljepše od Zagreba kroz naš objektiv.
Milan Lenuzzi bio je jedan od naših najvećih urbanista i arhitekata s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Njemu se pripisuje ideja potkove koju nazivamo tako jer, gledajući zelene površine, čini oblik slova “u” iz zraka. Lenuzzi je također zaslužan za urbanističko uređenje Kaptola, Trga bana Jelačića i istočnog dijela grada do Maksimira. Hortikulturno uređeni trgovi koji čine potkovu i koje možete vidjeti u galeriji su – Zrinjevac, Strossmayerov trg, Trg kralja Tomislava, Trg Ante Starčevića, Trg kralja Petra Svačića, Marulićev trg, Mažuranićev trg i Trg Republike Hrvatske.
Sve je počelo s “Novim” i “Zapadnim” trgovima
Ideja o potkovi rodila se oko dva trga. Zrinjevac, odnosno Trg Nikole Šubića Zrinskog, prvotno se zvao “Novi trg”, a Trg Republike Hrvatske zvao se “Zapadni trg”. U 19. stoljeću zajedno su činili zapadnu i istočnu periferiju grada. Prije njih, na takvim su se prostorima još uvijek nalazila stočna sajmišta, što nam je danas nezamislivo. Uskoro se prostor između dva trga poečo popunjavati palačama i zgradama i polako se formirala četvrt Donji grad. Grad se širio i prema jugu pa se potkova lagano počela formirati. Izgradnjom istočnog, južnog i zapadnog perivoja konačno je upotpunjen veliki pothvat i Zagreb je sve više ličio na veliki grad koji će postati.
Istočni perivoj
Zrinjevac je prije 70-ih godina 19. stoljeća bio tržišni trg, no zatim je pretvoren u perivoj – tad je dobio izgled koji ima i danas – četiri livade omeđene šetnicama. Ubrzo nakon toga izgrađene su zgrade oko parka, a južno se smjestila Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (današnji HAZU). Iza zgrade tako je nastao Akademički trg (Strossmayerov). Nešto kasnije, 1895. konačno je uređen i prostor između kolodvora i Akademije. Tomislavac se zvao Trg Franje Josipa I, a povod uređenju bio je Umjetnički paviljon – dar bana Khuen-Hédervárya Zagrebu.
Južni perivoj
Sadržaj južnog dijela potkove spominje se već u Regulatornoj osnovi iz 1865. – dokumentu u kojem je Donji grad prvi put definiran kao gradska četvrt. Planovi za izgradnju Botaničkog vrta, gradske zelene oaze, krenuli su dvadesetak godina kasnije na inicijativu prvog zagrebačkog profesora botanike Bohuslava Jiruša. Trg Ante Starčevića bio je posljednji dodatak potkovi – izgrađen je tek 1920. da bi služio kao ukrasni prostor pored luksuznog hotela “Esplanade”. Oko fontane danas su postavljeni stolovi, suncobrani i klupice.
Zapadni perivoj
Na tadašnjim zapadnim marginama grada istovremeno se formirala urbana cjelina. Današnji Trg Republike Hrvatske – na kojem je tek 1895. sagrađena impozantna zgrada HNK – u to vrijeme služio je kao sajmište. No, okolne zgrade zahtijevale su uređenje novih trgova. Sportsko društvo Hrvatski sokol smjestilo se u zgradi s crvenkastom ciglastom fasadom u kojoj i danas biva najstarija dvorana u gradu. U istoj zgradi nalazi se i Akademija dramskih umjetnosti. Marulićev trg uređen je ispred zgrade Hrvatskog državnog arhiva – jedne od najljepših zgrada svog doba – koja je dugo služila i kao sveučilišna knjižnica. Izgrađena je 1913. Mažuranićev trg skriven je jer je okružen visokim grmljem iza zgrade Hrvatskog sokola, a nekadašnji sajmišni trg – koji sad okružuje zgradu HNK – popularno je okupljalište.
Svačićev trg
Iako se ne nalazi unutar Zelene potkove, Svačićev trg pripada projektu. Izgrađen je 1901. prema nacrtima Viktora Kovačića, ali omiljena fontana i umjetno jezerce po kojima je poznat nastali su pedesetak godina kasnije. Naime, park je bio vrlo oštećen nakon Drugog svjetskog rata pa mu je bilo potrebno više renovacija. Danas je omiljeno mjesto za odmor, dječju igru ili šetnju stanara iz okolnih stambenih zgrada.