Lenucija se s pravom naziva najvećim urbanistom svog vremena, je li Zelena potkova stvarno 'njegova'?

Milan Lenuci s pravom se i danas smatra jednim od najvećih zagrebačkih urbanista svih vremena. No, dok se pamti po Zelenoj, odnosno Lenucijevoj potkovi koja je u stvari djelo više autora, njegove druge zamisli ostaju zaboravljene. Za svo vrijeme intenzivne modernizacije Zagreba obnašao je niz funkcija, a njegova najvažnija ideja vjerojatno je vizija grada kao moderne metropole kakvim prikazuje Zagreb u skici Generalne osnove grada iz 1907. godine. Izravno je bio uključen i u projekt epohe – izmještanje potoka Medveščaka. Iako su mu brojni projekti realizirani, neke velike stvari o kojima je maštao ipak nikada nisu postale stvarnost.

Milan Lenuci s pravom se i dalje naziva najvećim gradskim urbanistom svog i novijeg vremena. Najviše je djelovao u razdoblju kad je Zagreb postajao moderni grad, a za najaktivnijih godina u gradu je obnašao važne dužnosti.

Radio je kao gradski inženjer, nadinženjer te gradski tehnički savjetnik, a uz to je osmislio neka za Zagreb važna urbanistička rješenja. No, unatoč vrlo plodonosnom radnom vijeku i sto godina nakon njegove smrti prati ga mit – prepoznaje se kao jedini zaslužan za idejni projekt glavne oaze Donjeg grada, Lenucijeve iliti Zelene potkove. Dok je potkova u stvari rezultat zajedničkog rada više stručnjaka.

Modernizacija Zagreba

Izložba ‘Milan Lenuci – o stotoj obljetnici smrti’ autorice Snješke Knežević, otkrila je brojne detalje i projekte urbanističkog genija po kojima više nije prepoznat. Jednako tako je ‘raskrinkala’ višedesetljetni mit o Zelenoj potkovi na kojoj su u stvari radili brojni stručnjaci, a ne sam Lenuci po kome nosi naziv.

Kako se moglo doznati u Galeriji Modulor od 12. do 29. studenog 2024. godine, Lenucijev lik i djelo obilježio je razvoj Zagreba, odnosno godine kada se grad krenuo intenzivno razvijati nakon administrativnog ujedinjenja povijesnih jurisdikcija (1850.). Njegov je rad potom popratila modernizacija za vrijeme Habsburške Monarhije.

Projekt epohe

Lenuci je za vrijeme djelovanja obnašao važne funkcije, a najistaknutije razdoblje njegovog djelovanja ipak je bilo od 1891. godine kad je postao predstojnikom Gradskog građevnog ureda do 1913. godine kad je otišao u mirovinu. U tom razdoblju realiziran je projekt epohe, odnosno tada je Donji grad zamišljen kao središte grada te je povezan s Kaptolom i povijesnim predgrađima – Vlaškom, Ilicom i Tkalčićevom.

Tu se nije zaustavio. Planovi i izgradnja zahvatili su i sjeverne, mahom rezidencijalne predjele, zapadne predjele Donjega grada te regulacije postojećih industrijskih zona.

Sam Lenuci u cijeloj je priči izrađivao studije i planove, a u skici nove Regulatorne osnove 1907. godine predstavio je Zagreb kao moderni srednjoeuropski grad. Ta se skica ujedno smatra njegovim najvećim djelom, nakon čega je nastavio velikim brojem detaljnih osnova razvijati svoju ideju Zagreba kao metropole. Dakle, iako ostaje prepoznat po Zelenoj, odnosno Lenucijevoj potkovi, njegovo djelovanje bilo je puno obuhvatnije, što ne pokazuje samo Generalna regulatorna osnova.

Najveće djelo, Zagreb kao metropola

Skica Generalne osnove grada, ta vizija Zagreba kao moderne metropole i Lenucijev opus magnum, temelji se na radikalnom rješenju željezničkog čvora kojim pruge premješta iz grada na ruralno područje južno od Save. Isti plan sadrži širok prsten svih prometnica oko grada, s industrijskom zonom s lukom na krajnjem istoku grada.

Ipak, revolucionarna ideja nikada nije zaživjela jer je rješenje željezničkog čvora 1909. Ministarstvo rata ocijenilo kao vojno-strateški neprihvatljivo i odbilo ga, dok je isto rješenje uprava Mađarskih željeznica procijenila kao preskupo. Unatoč tom ‘neuspjehu’, Lenuci je do kraja radnog vijeka postavio temelje razvoja i uređenja grada.

– Njegovo je djelo ugrađeno u fizičku stvarnost Zagreba, kao i u gotovo nepregledni inventar urbane utopije, kojem dijelom pripada i mit o ‘potkovi’, stoji u opisu Lenucijevog djelovanja koje je bilo izloženo na izložbi.

Pothvat epohe

Naime autorstvo monumentalnog parkovnog okvira središta Zagreba koje se naziva po urbanistu ipak je ispravnije obilježiti kao kolektivno djelo. Sintagma potječe iz 1960-ih kad se u Europi revalorizirao historicizam, otkrivala urbanistička baština i počinjala urbana obnova. Iako netočna, sintagma se održala stoga što upućuje na cjelinu.

Možda nije bio jedini autor tog važnog projekta, ali je bio bio izravno uključen u najveći komunalni pothvatom njegove epohe. To je gradnja kanalizacije i izmještanja potoka Medveščaka iz središta grada (izvedenog 1896.-1898.). Za taj pothvat, Lenuci je još 1890-ih izradio je više varijantnih studija povezivanja povijesnih naselja Kaptola, Dolca i Vlaške ulice s novim donjogradskim središtem.

Verzija iz 1893., dobila je pohvalu Josefa Stübbena, najvećeg autoriteta gradogradnje te epohe. On ga je 1897. objavio u tada najvažnijem stručnom časopisu njemačkog govornog područja, Deutsche Bauzeitung.

Stari i novi tok Medveščaka

Novo, 20. stoljeće Lenuci je dočekao sa studijama cijelog prostornog obuhvata starog i novog toka potoka Medveščaka. Njegova vizija zahvaćala je prostor između padina Gornjega grada i Šalate, od Ksaverske doline do Jelačićeva trga.

Uz to je od 1904. godine u više varijanti izradio osnove za ruralno područje istočno od Draškovićeve ulice do parka Maksimira. Nova gradska četvrt bila je zamišljena s trgovima, zelenim površinama, ulicama s drvoredima, a njezina je kičma avenija širokog profila – prometnica, šetalište i jahačka staza.

Posao i preostale ideje

Od preostalih djela, vrijedi izdvojiti prvu planinarsku kuću koju je osmislio 1877. godine osmislio je prvu planinarsku gradsku kuću, dok je iz 1883. njegov projekt javnih stuba. Zatim je 1887. godine osmislio željeznu piramidu na Sljemenu, planinarske putove, kolnu cestu od Gračana do Sljemena, a potom i gradnju vlastite kuće.

Za djelovanja, od 1880. godine radio je u potresnom povjerenstvu, od 1882. godine je bio gradski inženjer. Zatim je od 1892. godine obnašao dužnost gradskog nadinženjera, a 1898. godine je postao gradski tehnički savjetnik, od 1903. za stalno.

Što je u Hrvatskoj projektirao najveći slovenski arhitekt svih vremena Jože Plečnik pročitajte ovdje.