Kampus CERN: Osim za fizičare, prava poslastica i za ljubitelje arhitekture
Kampus CERN-a pun je podsjetnika da se nalazite u središtu istraživanja suvremene fizike. No, tu su ujedno i neobični momenti kao što je spomenik indijskom božanstvu Shivi. Sam raspored zgrada na kampusu, kažu znastvenici, je kaotičan, ali i trajna inspiriracija za rad. Posebno je mjesto pak knjižnica koja je otvorena 24 sata. Posjetili smo ovu iznimno građevinu, te istražili sve o zanimljivostima iz arhitektonske pozadine najpoznatijeg istraživačkog centra na svijetu.
Razgledali smo legendarni CERN | foto: Ivor Kruljac, bauštela.hr
Sa svojim Hadronskim sudaračem čestica (LHC) 100 metara ispod zemlje, CERN je već sam po sebi ne samo veliki znanstveni, nego i građevinski pothvat. Uz impresivnu podzemnu infrastrukturu, Europski laboratorij za fiziku čestica impresionirat će ljubitelje građevinskog sektora i na površini.
Brojke su doista impresivne. Sve skupa CERN-ov kompleks se prostire na 624 hektara zemlje, od čega 516 hektara otpada na francuski, a 180 hektara na švicarski dio. U području od 443.000 kvadratnih metara, CERN ima 697 zgrada i 282 baraka. U tu brojku spadaju smještajni kapaciteti za znanstvenike i istraživače, menze i prostorije za predavanja i konferencije.
Galerija 40 Fotografija
Otvori
65 kilometara tunela
CERN u svom sastavu ima i 55 kilometara cesta te 6.081 parkirno mjesto od čega je 401 mjesto rezervirano za posjetitelje. Da nije sve samo u zgradama i cestama, tu je i 112 hektara zelene površine. Ispod površine, CERN ima 65 kilometara tunela, a pod zemljom je smješteno i 460 struktura, uključujući 57 okna. Razgledavanje podzemlja i površine ovog remekdjela znanstvene suradnje trajalo bi tjednima. Srećom, štošta smo uspjeli razgledati i u tri dana, dok je sestrinski portal srednja.hr pratila nastavnike i studente fizike na CERN-ovom stručnom usavršavanju u travnju.
Ipak, najviše smo se zadržali na CERN-ovoj lokaciji Meyrin, nazvanu po istoimenom gradiću tik do Ženeve. Tamo je smješten simbol CERN-a, drveni Globus znanosti i inovacija te edukativni centar Science Gateway. Upravo taj lokalitet impresionira posjetitelje koji žele vidjeti ovo središte znanosti. Kao da vam govori ‘nalazite se na mjestu gdje se stvara budućnost fizike i našeg znanja’. Područje je i sjajno prometno povezano s cestom, ali i tramvajskom prugom koja vas kroz dvadesetak minuta dovede od CERN-a do samog centra Ženeve koja je čuvena kao dom brojnih međunarodnih organizacija.
Sve je tu: hrana, ambulanta, vatrogasci
Ulazak u sam kompleks CERN-ovog kampusa nije otvoren za javnost. Potrebna je dozvola, a ograde i zaštitari na ulazima provjeravaju identitete osoba kojima je odobren boravak na kampusu. Lokacija Meyrin se prostire na 78 hektara površine i doista je grad unutar grada. Fizičari u njemu žive i hrane se, a uz prostorije za boravak i predavanja, imaju i ambulante te vatrogasne postrojbe koje su spremne pomoći u slučaju bilo kakve hitne situacije.
Na lokaciji Meyrin vidjeli smo i zgradu 60, u kojoj je od samog osnutka smješteno vodstvo CERN-a. No, zatekli smo je usred obnove koja bi trebala biti završena sredinom ove godine. Radovi su potaknuti time što je zgrada zastarjela i više ne ispunjava ekološke standarde kao i standarde protupožarne zaštite. CERN ističe da je cilj radova učiniti zgradu ekološki prihvatljivijom i sigurnijom, u skladu s zahtjevima 21. stoljeća, ali bez narušavanja izvornog dizajna koji je u pedesetim godinama prošlog stoljeća dizajnirao švicarski arhitekt Peter Steiger.
Zgrada 60 je, treba reći, tik uz zgradu 500 koja je svojevrsno središte života u CERN-u. Tamo se uz njihov ‘Restoran 1’ nalaze i trgovine, bankomati, hale za predavanja i događaje. Među njima i predavaonica u kojoj je 2012. prvi put javno priopćeno da su znanstvenici na CERN-u detektirali Higgsov bozon, česticu koja drugim česticama daje masu te je vrlo važna za razumijevanje funkcioniranja našeg svemira. Također, uz lijepe interijere, kampus CERN-a ima i prekrasni eksterijer sa zanimljivim detaljima koje smo uhvatili šetajući kampusom. Evo našeg odabira 6 najzanimljivijih trenutaka s kampusa.
1. Ulice s imenima fizičara
Ljubitelji fizike možda će se žaliti da u Zagrebu, pored ulice Nikole Tesle i nemamo previše naziva ulicama po fizičarima. Za sve njih, CERN-ov kampus u Meyrinu pravi je raj na zemlji jer se svaka ulica zove po nekom fizičaru. Od svima dobro znanog Alberta Einsteina do drugih imena fizičara koji možda nisu toliko znani široj javnosti.
No, upravo kada vidite njihova imena na ulici, možda poželite doznati nešto više o njima kao što smo to učinili mi. Tako smo mi, primjerice, doznali više o Vladimiru Iosifovichu Veksleru (izumitelju jedne vrste akceleratora čestica imena mikrotron), Paulu Scherreru (jednom od osnivača CERN-a) i Wolfgangu Paulu (koji je razvio ionsku stupicu koja zadržava ione unutar elektromagnetskog polja).
CERN kampus, ulice nazvane po fizičarima | foto: Ivor Kruljac, bauštela.hr
2. Spomenik Shivi
Uz CERN se često vežu teorije zavjere poput one da će eksperimenti u LHC-u uzrokovati crne rupe ili da fizičari u ovom institutu žele uništiti svijet. To, naravno, nije istina. Međutim, kada u ulici Wolfgang Paula naiđete na spomenik indijskom božanstvu Shiva, možda se malo iznenadite. Ovaj spomenik visok dva metra poklon je CERN-u od indijske vlasti. Indija s CERN-om surađuje od šezdesetih godina prošlog stoljeća, a ovaj poklon je postavljen i otkriven 18. lipnja 2004. godine.
Sam spomenik prikazuje Shivin kozmički ples i očarava svojim sitnim detaljima koji daju vizualni prikaz indijske mitologije. Zanimljivo, poznati fizičar Carl Sagan je povukao paralelu između indijske mitologije Shivinog plesa i proučavanja ‘kozmičkog plesa’ subatomskih čestica što je onda i inspiriralo ovaj poklon.
No, na tragu teorija zavjera, spomenik Shivi je 2016. godine bio u središtu skandala. Naime, grupica studenata fizike je u crnim kapuljačama i plaštevima glumila prinos žrtvi ispred ovog spomenika, sve to snimila i objavila na YouTubeu. Snimka je postala viralna, a neslana šala je brzo prestala biti smiješna budući da je uprava CERN-a osudila video. Upozorili su da on šteti ugledu institucije jer su njime teoretičari zavjere dobili dodatno gorivo za tvrdnje kako fizičari u CERN-u imaju ‘zle planove’.
CERN kampus, spomenik Shivi | Foto: Ivor Kruljac, bauštela.hr
3. Zgrada 40
Odmah pokraj spomenika Shivi, vidjet ćete i ‘zgradu 40’ koja izvana, na prvu, ne izgleda zanimljivom ili drukčijom od ostalih zgrada u kampusu. Međutim, krije malu, jednostavnu, ali možda i najvažniju menzu na CERN-u.
Iako je suradnja u istraživanju ključna filozofija među znanstvenicima, menza zgrade 40 je podijeljena na dvije zone. Na zonu posvećenoj detektoru Atlas i zoni posvećenoj detektoru CMS, što je vidljivo prema unutarnjem uređenju menze s prikazima ovih detektora i informacija o njima. Oba detektora su 2012. godine otkrila Higgsov bozon i međusobno potvrdila da su doista naišli na tu dugo čekanu česticu koja daje masu drugim česticama.
Neki fizičari više vole Atlas, a drugi CMS. Ovisno na koju stranu menze sjednete, kažu, odredili ste ‘kojem timu pripadate zauvijek’. Uz informacije o oba detektora, zanimljivo je što u ovoj menzi dok sjedite i pijete kavu na CMS-ovom djelu, na televiziji možete gledati podatke iz sudara čestica u CMS-u. Razgledali smo doduše obje strane ove menze i u duhu boravka u Švicarskoj koja je sama po sebi neutralna država, nećemo zauzimati strane i otkrivati koji je detektor nama najdraži.
CERN kampus, zgrada 40, dio posvećen CMS detektoru | foto: Ivor Kruljac, bauštela.hr
4. Knjižnica
Uz istraživačka postrojenja i predavaonice, CERN ima i svoju knjižnicu koja je otvorena 24 sata dnevno. Iako ne možete cijelo vrijeme posuđivati knjige, u bilo koje doba noći možete doći u nju, raditi na svome računalu ili čitati neku od knjiga.
Osim sa svojom bogatom ponudom knjiga, CERN-ova knjižnica oduševljava i svojim ugodnim prostorom koji nudi i nekoliko zanimljivih praktičnosti za znanstvenike i istraživače. Tako unutar nje imate posebnu kabinu u koju možete otići telefonirati s ljudima kao i okruglu stolicu u koju se možete zavaliti i izolirati svoja osjetila od ostatka svijeta. Bilo za bolju koncentraciju, bilo za predah od svega što se oko vas događa.
CERN kampus, knjižnica i jedno od mjesta za slikanje s velikom fotografijom LHC-a | foto: Ivor Kruljac, bauštela.hr
5. Cijevi CERN-a
Glavna atrakcija CERN-a je već spomenuti sudarač LHC. Najveći na svijetu i smješten 100 metara pod zemljom. Na tom tragu, prepoznatljive plave cijevi ove znanstvene instalacije mogu se vidjeti ne samo na kampusu već i ispred njega. Fotografiranje pred njim je obavezno kako bi svi znali da ste doista bili u u ‘metropoli fizike’. Ipak, zbog eksperimenata u LHC-u, čak i ako dobijete priliku razgledati podzemna CERN-ova postrojenja, nećete moći u sam tunel gdje se sudarač nalazi.
Inače, te famozne plave cijevi su dipolni magneti koji navigiraju put protona u 27-kilometarskom prstenu sudarača. Svaki od ovih magneta je dugačak 15 metara, težak 35 tona a kroz njegove induktore prolazi vrtoglavih 11 tisuća ampera električne struje. Sami induktori su ohlađeni na -271 Celzijev stupanj.
Uz plave cijevi, CERN krije još instalacija koje odaju počast tehnologiji koja se ovdje koristila i koja nas podsjeća na velike uspjehe koji su nam omogućili produbljivanje znanja. Tako smo kod terase CERN-ove menze bacili oko i na komoru na mjehuriće (bubble chamber) iza kojeg stoji rad Saclay, jedan od centara agencije francuske Vlade, Komisije za alternative izvore energije i nuklearnu energiju.
Komora na mjehuriće detektor je ionizirajućeg zračenja koji promatra mjehuriće koje je zračenje uzrokovalo u tekućini u komori. Zanimljivo je istaknuti da iza ove komore stoji fizičar i jedan od direktora CERN-a, Bernard Gregory. Ovaj konkretan detektor kojeg sada možete vidjeti u kampusu, bio je u funkciji do 8. travnja 1971. godine.
CERN kampus, dipolni magnet, simbol CERN-a i LHC sudarača | foto: Ivor Kruljac, bauštela.hr
CERN kampus, Saclayev bubble detektor, nekoć korišten za istraživanja, danas kao izložbeni primjerak | foto: Ivor Kruljac, bauštela.hr
Što kažu znanstvenici?
Uz to, kampus je ekološki osviješten te se noćna rasvjeta gasi u 23 sata navečer. Zelenih površina uz malo drveća možete naći posvuda. Uz svaku zgradu se nalaze i natkrovljene zone za zavezati bicikli. Stanovnici tu mogu parkirati svoje ili iznajmiti CERN-ove javne bicikle. Uz to, nekoliko je i autobusnih stanica, a uz aute, stanovncii kampusa mogu pozvati i taksije kako bi izašli u Meyrin. Iako su svi spomenuti estetski detalji CERN-a vrlo motivirajući da i se i sami posvetite fizici, istraživači i znanstvenici s kojima smo razgovarali, nisu djelovali previše impresionirano. Jednostavno, previše su zaokupirani i oduševljeni svojim istraživanjima.
Kao što je Aldo Arena, doktorant fizike s Fakulteta za fiziku Sveučilišta u Rijeci, koji u CERN povremeno dolazi već tri i pol godine. Proučava mione (muone), subatomske čestice koje su poput elektrona, ali s 200 puta većom masom te čine većinu kozmičkog zračenja koje dolazi do planeta Zemlje. Iako nam kaže da ne razgledava previše kampus jer radi, sviđaju mu se ulice fizičara. Ne zna za sve tko su, ali se informira. Ipak, kaže nam, katkada se na kampusu malo teško snaći.
-Uređenje je malo kaotično jer, recimo, imaš zgradu 500 i pored nje zgradu 33. Ali super je što imamo menzu koja radi ujutro i navečer. Ne moraš razmišljati što ćeš jesti, podijelio je Arena s nama svoje dojmove.
Upravo nam je naš sugovornik pokazao spomenuti CERN-ovu knjižnicu koja je i u noćnim satima imala svoje posjetitelje. Menzu Arena istaknuo je kao mjesto upoznavanja s ljudima koji rade na drugim projektima. Kako ističe, ponekad kada ste koncentrirani na jednu temu, zaboravite druge, ali upravo u razgovoru s drugim ljudima dobijete širi vid što sve znači fizika, kao i neku drugu perspektivu na problem s kojim se sami susrećete u istraživanju. To je Areni jako korisno.
Ipak, budući da CERN-ov prostor toliko obiluje izlošcima iz prošlosti ovog laboratorija, pitamo našeg sugovornika je li mu sve to katkad naporno? Raditi cijelo vrijeme u CERN-u i onda u slobodno vrijeme u kampusu stalno biti okružen podsjetnicima na detektore i znanstvena istraživanja?
– Ne, to uvijek motivira. Ovo su stvarni detektori. Zamisli da jednog dana tvoj detektor bude izložen. Inspirira te da proučavaš detektore, možda dobiješ i ideje za svoje. Ja se više bavim hardwareom, ugradnjom detektora sa scintilatorskim nitima koji detektira prolaz čestica zbog svjetlosti koju pušta, zaključio je Arena kratko nam opisujući kako uređenje kampusa igra ulogu na samo poticanje fizičara na rad i istraživanje u CERN-u.
Aldo Arena fizičar je iz Rijeke koji je s nama podijelio svoje dojmove o CERN-ovom kampusu | foto: Ivor Kruljac, bauštela.hr
Inače, u CERN-u priželjkuju gradnju novog sudarača, ali jedna država je projekt proglasila neisplativim. Više o tome pročitajte ovdje.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
