Sestre blizanke, Križanićevu i Kušlanovu, dizajnirao isti arhitekt

Mnogi Zagrepčani pohađali su škole ovih legendarnih zgrada koje su gotovo identične jer su proizašle iz istog uma zagrebačkog arhitekta Egona Steinmana.  Poznate školske zgrade Zagreba kolokvijalno nose nazive prema ulicama u kojima se nalaze, ‘Križanićeva’ i ‘Kušlanova’. Školska zgrada u Križanićevoj ulici danas je dom četiri gimnazije: Klasična, II., VII. i XVI. gimnazija. Zgrada u Kušlanovoj ulici je u pola manja, točnije za dva krila. U Kušlanovoj ulici se nalazi III. gimnazija, čija zgrada i jest, dok je u podstanarstvu Osnovna škola Dragutina Kušlana.

Egon Steinman je kao mladi arhitekt vodio državne projekte za povećanje broja škola zbog prenapučenosti tadašnjih zagrebačkih učionica. Na inicijativu vlasti krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća, počinje izgradnja dviju zgrada u kojima će biti tri gimnazije (dvije u Križanićevoj i jedna u Kušlanovoj). Naravno, nije sve tako jednostavno pa su se kroz godine izmijenjali razni nazivi škola koje su Steinmanove zgrade ugošćivale. Obje građevine su pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika.

Prepoznatljivi ulazi s kružnim stubištem

Dugačke trokatnice s velikim skupinama prozora po cijelom licu. Prozori u dva reda, kako bi se dodatno osigurao prodor svjetlosti u učionice i na hodnike.

Prozori se razlikuju po boji, u Kušlanovoj su maslinasto zelenkasti, a u Križanićevoj su bež smećkasti, ali i jedni i drugi imaju zlatne ručkice.

Obli zidovi oko štokova vrata pri ulazima u učionice iz hodnika. Obli zidovi su vjerojatno stavljeni zbog sigurnosti, svi znamo da su srednjoškolski hodnici puni naguravanja učenika.

Prepoznatljivi podovi s uzorcima mozaika kako bi se zakamuflirao od prljavštine raznih vanjskih utjecaja.

Stubišta su gotovo identična, različiti su samo mali prozori koji vertikalno prate cijelo stubište i smjer kojim se stubištem prolazi.

Danas se po stubama vidi koliko su Križanićeva i Kušlanova stare dame, naime, stube su izlizane točno na mjestima gdje se najviše mimoilaze učenici tijekom malih i velikih odmora.

Obje zgrade su okružene visokim stablima kako bi se zelenilom dodalo na prirodi i osjećaju ugodnosti za vrijeme pohađanja nastave. Danas, je jedina razlika na hodnicima što Treća gimnazija ima ormariće s lokotima za ostavljanje stvari. U Kušlanovoj je to puno lakše jer je samo jedna srednja škola na njenim hodnicima.

Obje škole imaju prepoznatljiv ulaz. Križanićeve stube na ulazu svatko zna, no Kušlanova ima isti takav ulaz, no on se danas više ne koristi. Koristio se za vrijeme Smogovaca, u seriji su svi učenici ulazili u školu preko ‘kule’. Naziv kula kolokvijalan, a dodijeljen je baš zbog tih prepoznatljivih stuba.

Najveća razlika među školama je školsko igralište. Kušlanovo igralište je puno prostranije te nudi puno više sadržaja. Osim što se Treća gimnazija danas posebno ponosi svojim sportskim uspjesima, državno i internacionalno, pokojni gradonačelnik Bandić živio je nekoliko stotina metara od škole te je posebno uredio školsko igralište na kojem je dugo godina svako jutro trčao.

Osim igrališta, razlika je u veličini. Zgrada u Križanićevoj je duplo veća jer ima još dva dodatna krila te je cijeli kompleks u obliku slova U do je Kušlanova samo u jednoj ravnini uzduž Kušlanove ulice. No, također je razlika u veličini školskog igrališta, Kušlanova zbog manje zgrade ima puno više prostora za veće igralište. Čak su i učionice gotovo identične, raspored prozora u dva reda, raspored klupa i stolica, razlikuju se samo prema zastorima.

Arhitekt Steinman :’Škola mora biti obasuta suncem i prirodom’

Hrvatski arhitekt rodom iz Karlovca, svoje je najplodnije stvaralačke dane proveo u Zagrebu te u njemu zauvijek ostavio svoj trag. Osim navedenih zgrada škola, stvarao je još neke poznate građevine po Zagrebu: poštu u Branimirovoj ulici na Glavnom kolodvoru, zgradu Fizikalnog instituta na Marulićevom trgu (danas Geografski odsjek PMF-a), Ortopedsku kliniku na Šalati (danas dio Medicinskog fakulteta), tvornicu slastica Kraš, tvornicu ulja…

Osim crtanja i projektiranja zgrada, bavio se i pisanjem u stručnim časopisima međuratnog razdoblja poput: Građevinski vjesnik, Arhitektura, Voda-plin-svijetlo, Tehnički list i Tehnički vjesnik. Srećom, često je pisao o svojim kreacijama pa tako komentirao ideju iza zgrada Kušlanove i Križanićeve.

– Ako je škola novi dom i za većinu djece put u moralni i fizičko preporođenje, onda škola mora biti čim bliža prirodi, obasuta zrakom i suncem, osnova imade biti horizontalna. U konkretnom je slučaju opsežan program, maleno gradilište i okoliš trokatnica diktirao izvedenje zgrade, kojoj će svaki centimetar biti – nizak. Ta statika horizontale, koju toliko propagira moderna arhitektura, u svim manifestacijama svojih forma, ima biti logična posljedica nutarnjih funkcija i konstrukcija, prokomentirao je Steinman svoju ideju i viziju za zgrade škola u jednom stručnom časopisu. Kao što je i sam naveo, škola mora biti obasuta suncem i prirodom, tako su i zgrade škola prepune velikih prozora u dva reda kako bi hodnici i učionice uvijek poprimale sunčeve zrake, a igralište i prilaz školi je pun zelenila, prirode i cvijeća kako bi se osigurala smirenost đaka.

Gužva u Križanićevoj

Svake godine se povećavao broj učenika. Zagreb je žudio za otvaranjem novih obrazovnih prostora pa tako i novih škola. U Zagrebu se kreće graditi nekoliko građevina namijenjenih prosvjeti. Jedna na Širokom Brijegu (tadašnji naziv za Šalatu). Dolaskom Prvog svjetskog rata, zgrada na Šalati postaje Vojna bolnica. Druga gimnazija i dalje traži svoj novi dom. Pronalazi ga u Domagojevoj ulici kada počinje izgradnja nove školske zgrade. Iz više izvora, nije jasan točan podatak o godini izgradnje zgrade u Križanićevoj ulici. Naime, stranice škola u svojoj povijesti navode različite podatke završetka gradnje. Klasična gimnazija navodi 1932. godinu, VII. gimnazija navodi 1933. godinu, Hrvatska enciklopedija 1934. godinu. Članci, koje je arhitekt Steinman pisao za tadašnja stručna glasila, o zgradi u Križanićevoj ulici izlaze 1932. i 1933. godine, godinu dana prije no što ju enciklopedija navodi kao izgrađenu. Hrvatska enciklopedija pak kaže da su obje (Kušlanova i Križanićeva) dovršene u istoj, 1934. godini. No, sve u svemu, škola je dovršena te se odmah pri završetku useljavaju tri gimnazije: Druga muška realna gimnazija, Druga ženska realna gimnazija te Klasična gimnazija. Te tri gimnazije neko vrijeme ostaju jedine u zgradi.

Najveću štetu je Križanićeva pretrpjela za vrijeme Drugog svjetskog rata dok je njemačka vojska koristila zgradu (nastave tada nije bilo). Saveznici su bombardiranjem Zagreba gađali kolodvor i prugu, no bili su neprecizni pa su pogodili istočno krilo zgrade koje je postalo nesigurno. Nakon rata se sve obnovilo te je nastava krenula kao i do sada. Druga gimnazija se spaja u samo Drugu mušku gimnaziju i potom mijenja ima u Braće Ribar dok se Druga ženska gimnazija pretvara u Sedmu gimnaziju (koja je i dalje isključivo za žene). Pri završetku rata, obnavlja se zgrada škole te se gimnazije ponovno useljavaju. Druga, Sedma i Klasična će dijeliti prostor.

Najveće promjene dolaze 1973. godine reformom školstva. Reforma socijalističkog obrazovnog sustava ukinula je gimnazije kao takve. Učenje bez praktičnog rada je u socijalizmu nezamislivo, pa se uvodi “usmjereno obrazovanje”.  Tim pristupom pokušavaju izjednačiti vrijednosti učenja i praktičnog rada. Tako sve gimnazije postaju obrazovni centri. Šesnaesta (jezična) gimnazija postaje Obrazovni centar za jezike zajedno s Klasičnom (Klasičnu su svrstali u  program jezika zbog latinskog i grčkog). Na drugom dijelu zgrade spajaju se Druga i Sedma gimnazija u Obrazovni centar za kulturu i umjetnost. Takav režim u obrazovnom sustavu traje do osamostaljenja Hrvatske kada dolazi do ukidanja Obrazovnih centara te se svaka gimnazija vraća u svoje originalno stanje.

Treća je sreća

Zgrada u Kušlanovoj je izgrađena 1934. godine. Tada je bila namijenjena III. muškoj gimnaziji koja je boravila u zgradi sve do 1978. godine kada su ukinute sve gimnazije reformom školstva te s PTT (PTT- Pošta, Telegraf, Telefon) školskim centrom osniva PTT obrazovni centar. Osnovna škola se priključuje 1956. godine pod jednostavnim nazivom “Kušlanova”. PTT je koristio zgradu sve do 1991. godine kada se odlukom Gradske skupštine ukida te se ponovno osniva III. gimnazija prirodoslovno-matematičkog smjera. Osim te odluke, 1991. godine osnovna škola dobiva novo ime, Osnovna škola Dragutina Kušlana. Od školske godine 94′-95′, gimnazija se proširuje i na opći smjer te od onda do danas izvodi gimnazijske programe. Zgradu od 1956. godine dijele osnovna i srednja škola, s tim da je osnovna u “podstanarstvu” gimnaziji. Od izgradnje zgrade 1934. godine, održava se nastava, osim kratki period za vrijeme Drugog svjetskog rata kada ju je koristila njemačka vojska.

Zgrada se  postepeno renovirala posljednjih desetak godina, s tim da, pošto je pod zaštitom kao spomenik kulturi, sav materijal je morao biti originalan, sve boje fasada, krovova i prozora su morale biti identične onima kakve je arhitekt Steinman nacrtao. Danas, škola je potpuno obnovljena i izvana izgleda kao da joj je pet, a ne 87 godina.

Kako biste bolje shvatili konstrukciju i raspored školskih zgrada, pogledajte ispod teksta video snimke iz zraka.

A ovdje je i galerija svih fotografija.