Tvrđave, džamije i veliki Buda: Druga strana Afganistana i šest najljepših mjesta

Ovih su dana svakodnevne vijesti koje dolaze iz Afganistana uznemirujuće, a prizori iz glavnog grada Kabula pune svjetske naslovnice. Pogledat ćemo drugu stranu Afganistana i proći kroz najljepša mjesta te pokazati povijesnu ljepotu koja se krije u politički najnapetijim dijelovima svijeta. Od predivnih džamija sve do ostataka pradavne povijesti ove zemlje. Druga strana Afganistana i šest najljepših mjesta.

Talibani su u prošlih nekoliko dana počeli osvajati važne dijelove zemlje te ušli u glavni grad Kabul. Svima je bilo jasno da će preuzeti vlast. Legitimni predsjednik Afganistana Ashraf Ghani je pobjegao sa svojom obitelji kako bi spasio vlastiti život. Usprkos terorizmu, nasilju i smrti, ova zemlja i dalje ima za ponuditi prirodnih i povijesnih ljepota. Šteta je što se, zahvaljujući Talibanima, za ime zemlje uvijek vežu ružni epiteti.

1. Mazar-e Sharif, Plava Džamija

Ova prelijepa plava džamija iskače iz panorame grada Mazer-e Sharifa. Ime grada u doslovnom prijevodu znači “grobnica sveca” jer je na mjestu džamije pokopan zet proroka Muhameda, Ali ibn Abi Talib. Džamija je izgrađena u 15. stoljeću. Fasada džamije je napravljena od keramičkih pločica raznih boja i veličina. Pločice se nerijetko mijenjaju jer vjernici diljem svijeta uzimaju pločice sa sobom kao uspomene vjeri. Ulaz u džamiju je dopušten samo islamskim vjernicima. Oko džamije je sve prepuno bijelih golubica koje se uzgajaju na istom mjestu već stoljećima.

2. Takht-e Rostam

Na sjeveru današnjeg Afganistana nalazi se budističko arheološko nalazište. Na vrhu planine nalazi se budistički samostan koji je ukupan u planinu. Samostan je izrezbaren od kamena planine te je sve u jednom komadu s planinom. U podneblju planine nalazi se nekoliko prostorija koje su budisti iskopali.  Sedam prostorija na dnu planine su bile prostorije za molitvu, od čega su dvije grobnice. Datiranje cijelog budističkog kompleksa je nepoznato zbog perzijskih osvajanja početkom tisućitih godina nove ere. Oni su ukomponirali cijeli kompleks u vlastitu povijest kroz priču o mitološkom perzijskom heroju Rostamu koji je prolazio ovim podnebljem i zadržao se u kompleksu s tadašnjim kraljem. Danas je ostao samostan na vrhu planine, koji je zapravo i najimpresivniji spomenik kulture na cijelom kompleksu. Rubovi oko samostana su duboki osam metara te samo govore o naprednoj arhitekturi tog doba.

3. Buda u Bamiyanu

Bamiyan je provincija Afghanistana. Jedna od ukupno 34, nalazi se u centralnom Afganistanu u gorju na visini od 2.500 metara. U planinu su bila urezana dva kipa Bude, veći i manji. Manji kip Bude bio je visok 38 metara dok je veći bio 55 metara. Radiokarbonskim datiranjem je otkriveno da je manji kip izrezbaren u planinu oko 570. godine nove ere. Veći kip je datiran istim postupkom oko 618. godine nove ere. To sveto budističko mjesto uništeno je u ožujku 2001. godine kada su Talibani eksplozivima raznijeli oba kipa te ostavili samo velike prazne okvire. Taj incident je stvorio internacionalnu pobunu koju je predvodio UNESCO. Od 2002. pokušava se rekreirati no do dan danas bezuspješno zbog političkih komplikacija u zemlji. Oko statua Bude sve je prepuno tunela i prolaza s raznim muralima i slikama budističkih obilježja koji datiraju u slično doba. Nažalost, tijekom eksplozija, skoro sve umjetnička obilježja su također uništena. U 2015. godini, kineski imućni bračni par je platio da se 3D projekcijom rekonstruira kip Bude za sve one vjernike kojima je uništen njihov mir. Detaljnije o uništenju kipova pa i samo eksplozije možete pogledati na videu.

4. Tvrđava u Heratu

Kao i što samo ime kaže, ova tvrđava se nalazi u centru grada Herata. Datira je se oko 330. godine prije Krista. Neki je čak i zovu Aleksandrova tvrđava jer ju je izgradila njegova vojska nakon osvajanja protiv prvog Perzijskog carstva na ovim područjima. I prije dolaska Aleksandra Velikog, ovdje je postojao grad koji datira oko 600. godina prije Krista. Herat je smješten na plodnom tlu rijeke Hari. Grad Herat je bilo savršeno mjesto za smještanje tvrđave jer se nalazi na Putu Svile. Svileni put ili Put svile je naziv za put koji je spajao istok i zapad od drugog stoljeća prije Krista. Tvrđava je više puta uništavana i rekonstruirana. Prvi puta doživljava potpuno uništenje 1221. godine od mongolske vojske. Stotinjak godina poslije ju je u potpunosti obnovila dinastija Kartida. Zbog veoma ratnog područja, tvrđava se rušila i obnavljala mnogo puta, pa čak i od strane UNESCO-a od 1976. do 1979. godine, no u posljednjih nekoliko desetljeća opet je bilo oštećenja. Posljednja renovacija trajala je od 2006. do 2011. godine uz pomoć Aga Khanovog fonda za kulturu i donacija vlasti SAD-a i Njemačke. Danas je tvrđava jedan veliki muzej povijesti, ratovanja i patnje koje je iz prve ruke vidjela.

5. Darul Aman palača

Palača se nalazi u predgrađu glavnog grada Afganistana, Kabula. Visoka tri kata, sa 150 prostorija, izgrađena 1927. godine za Emira Afganistana, Amanullah Khana. Amanullah je za vrijeme izgradnje postao i kralj Afganistana od 1926. do 1929. godine. Kralj je htio da palača bude dokaz modernizacije Afganistana. Za izgradnju je pozvao 22 arhitekta iz Njemačke i Francuske. Jedna od prvih građevina u zemlji s centralnim grijanjem i vodovodnim cijevima. Nakon ustanka protiv kralja, palaču su konzervativci namijenili za parlament, no dugo godina je bila prazna dok ju Kabulsko sveučilište nije iskoristilo da Medicinski fakultet. Kao i tvrđava u Heratu, palača je nekoliko puta uništena i renovirana. Nakon dva požara 1968. i 1978. godine, najviše je nastradala u građanskom ratu 1990.-ih godina. U ruševinama su čak ostavili i garažu s autima kralja. Posljednji napad bio je 2012. godine za koji su Talibani javno preuzeli odgovornost. Do potpune renovacije 2016.-2020. godine, ruševine palače su služile kao sjedište bataljuna Afganistanske Nacionalne Vojske (ANA). Renovirana palača je imala otvorenje 18. travnja 2020. godine.

6. Herat, Džamija

Osim tvrđave, u drugom najvećem gradu Afganistana, Heratu, postoji i prekrasna džamija. Džamija je ukrašena malim komadićima keramičkih pločica. Mozaične šare svih boja, no dominantno plavom, pravi je primjer islamske umjetnosti. Sagrađena je 1200. godine pod vodstvom Sultana Ghiyath al-Din Muhameda. Sultan dolazi iz naroda Gurida koji su podrijetlom iz Irana. Džamija se do danas puno puta unaprjeđivala i uljepšavala. Ovisno tko je bio na vlasti u Heratu, Kartidi, Timuridi, Mugali ili Uzbekistanci, svi su održavali herutsku ljepoticu.