Zonar Zagreb: Priča o zapuštenom hotelu koji je pretvoren u hram dobrog ukusa s najljepšim pogledom
Hotel Zonar, prethodno Hotel Panorama, a izvorno Omladinski hotel Sport prepoznatljivo je zdanje na zagrebačkoj Trešnjevci. Krajem 60-ih godina idejno ga osmišljava Slavko Jelinek, dok u razdoblju potresa i Covida dobiva novo ruho prema viziji arhitektonskog dvojca iz Studija UP. Lea Pelivan i Toma Plejić realiziraju projekt koji maksimalno iskorištava položaj hotela i panoramski pogled. U upotrebu vraćaju i terasu na vrhu, kojoj dodaju bazen za osvježenje gostiju i građana. Uspješnost projekta ove godine potvrdila je nagrada za najuspješnije arhitektonsko ostvarenje u svim područjima u 2023. godini.
U neposrednoj blizini Doma sportova, na zagrebačkoj Trešnjevci od 1968. vizuru kvarta obilježava jedno od najpoznatijih ostvarenja arhitekta Slavka Jelineka – Hotel Panorama, izvorno Omladinski hotel Sport. U više navrata ova građevina je bila mijenjana i dograđivana, da bi mu najrecentnija rekonstrukcija dala trenutno, novo i luksuzno ruho i novi naziv ‘Hotel Zonar’. Autori rekonstrukcije su arhitekti Lea Pelivan i Toma Plejić iz STUDIJA UP, a njihovo ostvarenje ove godine je nagrađeno prestižnom nagradom Viktor Kovačić kao najuspješnije u svim područjima za 2023. godinu.
Galerija 10 Fotografija
OtvoriHotel Panorama
– Ovaj angažman na projektu Zonar Zagreb startao je prije Corone, potresa i svih teških situacija koje su nas sve potresle. A onda je posebno izazovno bilo i realizirati taj projekt koji kreće u nekoj normalnoj situaciji kroz ‘nenormalne’ okolnosti. S druge strane je bilo zanimljivo shvatiti ideju projekta koji je bio ambiciozan 60-ih godina prošlog stoljeća, u kojima je zapravo bio preambiciozan da bi bio realiziran u potpunosti, opisao je Plejić.
Pozorno čitajući i povijesni i prostorni kontekst, autori ove preobrazbe uklonili su sve slojeve ne bi li došli do konačnih postavki koje reinterpretiraju kako bi ih ponovno ugradili u novi koncept – na suveren način. Nakon ulaska u hotel, kreće se od superjavnog prizemlja, koji se seli u polivalentne prostore mezanina. Ondje se mogu vidjeti elementi od svjetlećih ploha, preko pulsirajućih ekrana, do poluprozirne opne zbog kojih unutrašnjost poprima utopijsku sferu. Dobiva se dojam da je interijer projektiran s odmakom od prepoznatljivih obrazaca turizma.
Prilagođavanje pogledu
Rekonstrukcijom, nakon pedeset godina ponovno je aktiviran krov zgrade, no s novom namjenom. Ondje se sada nalaze bazen i terasa, a jedan od glavnih razloga odabira postavljanja bazena bilo je otvoriti hotel i javnoj namjeni.
– Kroz vrijeme, u ovih sada 60-tak godina [hotel] je zapravo sustavno mijenjan i adaptiran u nečitke situacije, tako da je prvo bila ideja da sve pročistimo, nanovo izmislimo neku jasnoću i napravimo jasni poligon za život u gradu, za jedno velegradsko iskustvo. Tako da smo te javne sadržaje htjeli jako otvoriti prema van, da hotel bude poprište javnog života. Aktivirali smo krov, koji je nekad bio otvoreni vidikovac pa smo ga dopunili s ponudom kupanja. Time smo promijenili i rutinu Zagrepčana, gdje postoji situacija da netko s ručnikom dolazi kroz parking na Trešnjevci do kupališta na krovu. Javlja se uživancija na vrhu krova gdje se ljudi kupaju u oblacima, u panorami grada Zagreba i razmišljaju, objasnio je Plejić.
Panoramski pogled u hotelu s druge je strane motivirao pomnu organizaciju soba, zbog čega su osmišljeni ‘paviljoni’ za spavanje u prozoru, kade uz prozor ili pak radne plohe duž prozorsko staklo. Sve su to specifična rješenja koja se javljaju kao odjeci lože iz izvornog projekta. K tome, sobu je moguće doživjeti kao ‘kapsulu unutar kapsule’, zbog mikroarhitekture smještene u zatečeni okvir koja je, putem različite materijalizacije, i malih ali važnih varijacija u prostoru otvorila različite dojmove i posebnu atmosferu.
Ovdje doznajte kako je vinarija kod Jastrebarskog transformirana u arhitektonsko čudo od opeke i slame.