Vinogradarska zbirka kod Jelse, spoj tradicije i suvremenog, nagrađena za najbolje unutrašnje uređenje

Muzej vinogradarstva u Pitvama izvorno je početkom 20. stoljeća sagrađen kao škola za potrebe malog hvarskog mjesta. Zatim je u jednom trenutku zgrada prenamijenjena u muzej, no 2012. oštećena je u požaru. Kad je trebala osmisliti uređenje ovog prostora, arhitektica Vanja Ilić imala je kompleksan zadatak – pronaći idejno rješenje za vinogradarsku zbirku koja će imati stalnu postavu u kući rekonstruiranoj prema strogim konzervatorskim smjernicama, a opet će sadržavati i suvremeni element prezentacije vina. Na otvaranju Godišnje izložbe ostvarenja hrvatskih arhitekata i arhitektica 2023. njenom radu odano je priznanje nagradom Bernardo Bernardi za najbolje oblikovanje i unutrašnje uređenje.

Inovativno rješenje za vinogradarsku zbirku u pitoresknim Pitvama na Hvaru nagrađeno je na otvorenju ovogodišnje izložbe najboljih ostvarenja hrvatskih arhitekata i arhitektica iz 2023. Autorici Vanji Ilić je dodijeljena nagrada Bernardo Bernardi, priznanje za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja. Vinogradarska zbirka prije svega je posebna po tome što spaja suvremene elemente i tradiciju.

– Za početak, sami projektni zadatak je zapravo bio vrlo zanimljiv i izazovan jer je sadržavao više slojeva. S jedne strane je trebalo napraviti stalnu postavu vinogradarske zbirke muzeja Općine Jelsa. S druge strane je bila sama zgrada koja je nekadašnja Austro-ugarska škola koja nije u funkciji škole već od 60-ih godina, gdje je trebalo napraviti znači novi stalni postav, ali i kuću rekonstruirati iako je ona već bila djelomično obnovljena po konzervatorskim smjernicama, opisala je svoj projektni zadatak autorica.

– Kao treći zadatak je trebalo unijeti i taj suvremeni element, odnosno nove vinogradarske prakse, to jest prezentacije suvremenih vina, neko povezivanje sa vinogradarima, a isto tako, tom malom mjestu donijeti prostor koji će oni koristiti neovisno o muzeju, dodala je.

Bivša škola

Vinogradarska zbirka muzeja općine Jelsa u hvarskom selu Pitve ušla je u zgradu bivše škole podignute početkom 20. stoljeća, a škola je bila dimenzionirana po mjeri malog mjesta u unutrašnjosti otoka. Kasnije, zgrada je prenamijenjena u funkciju muzeja, no 2012. oštećena je u požaru.

Nakon obnove, kuća je trebala preuzeti višestruku ulogu, onu stalnog postava zbirke, no i postati izložbeni prostor za prezentaciju vina i enološku edukaciju. Za prostor je planirana i društvena namjena za lokalnu zajednicu. K tome, čitav zadatak trebalo je izvesti u sklopu strogo definiranih konzervatorskih zahtjeva i smjernica.

– Ta jedna višestruka složenost u takvom lijepom krajoliku, toj staroj kamenoj školi, tako mi je bila na kraju vrlo izazovna i jako lijepa suradnja sa kustosima muzeja i sa vinogradarima, rekla je Ilić.

– U stalnom postavu predviđa se na katu i galeriji prezentacija vinogradarske zbirke, a u prizemlju multifunkcionalni prostor za izložbe, prezentacije vina, edukaciju i društveni prostor za lokalnu zajednicu. Prostorna koncepcija stalnog postava bazira se na integriranju suvremenih interijerskih elemenata od čelika i strukturno koloriranog mdf-a tako da se ne mijenja izvorno oblikovanje građevine. Izložbeni element je formiran tako da tvori ‘niše’ za izlaganje, a prostor između slobodno teče i prožima se s volumenom zgrade, ostavljajući slobodne vizure na pejzaž i otkrivajući izvorni volumen kuće, objašnjen je koncept u opisu autorice.

Dijalog suvremenog i tradicije

Zahtjev za slojevitost arhitektica je uspjela ostvariti projektom koji podržava varijabilnost prostora u vremenu. Drugim riječima, kako bi spojila stalni izložbeni postav i popratne namjene, prostor je organizirala unoseći posve suvremene elemente u zgradu koja ‘izvana’ ostaje očuvana i restaurirana prema konzervatorskim smjernicama. Taj dijalog između ‘novog’ i ‘starog’ ujedno se može smatrati i prepoznatljivom karakteristikom vinogradarske zbirke.

– Najprepoznatljiviji element rada možda je taj što je s jedne strane sačuvana izvorna ovojnica kuće koja je bila konzervatorski zaštićena, dok su s druge strane unutra uneseni vrlo suvremeni elementi. Znači, multifunkcionalna dvorana i sami eksponati prikazani kroz različite medije, a još smo i otvorili vizure prema jako lijepom krajoliku.

– Tako da je tu, mogu reći, i uspješan spoj suvremene intervencije i zaštite nasljeđa. Takav spoj, mogu reći, možda je konačni benefit za sve, objasnila je Ilić.

O djelovanju ovogodišnjeg dobitnika nagrade za životno djelo u arhitekturi, Đuri Mirkoviću, pročitajte ovdje.