Arhitekt Salopek o povijesti i padu robne kuće Petrinjka
Unatoč apelu grupe petrnjskih arhitekata i građevinara koji su se usprotivili rušenju robne kuće Petrinjka, srušen je veći dio zgrade bivšeg trgovačkog centra.
Foto: DAZ/Davor Salopek
Projektiranje Petrinjke započelo još 1979. a građevina je zajedno s trgom završena 1979. godine. Projektirana je robna kuća za potrebe trgovačkog poduzeća “Privreda”, pred Domovinski rat ušla u sustav tvornice (“kombinata”) “Gavrilović”, stoji na stranicama Društva Arhitekata Zagreba na kojima je Davor Salopek dipl.inž.arh., autor projekta i glavni projektant, komentirao ovu, kako kaže, nerazumnu odluku o rušenju.
– Kod formiranja projektnog zadatka surađivao sam kao autor i glavni projektant s dipl. ing. arh. Radovanom Horvatom, specijalistom za trgovačke komplekse. Kod uobličenja gradskog trga, koji će s južne strane formirati upravo robna kuća, svojim sjevernim pročeljem, konzultirao sam se s vrhunskim zagrebačkim i hrvatskim arhitektima/urbanistima: Marijanom Hržićem, Velimirom Neidhardtom, Zvonimirom Krznarićem i Davorom Manceom, koji su upravo u to vrijeme radili na GUP-u Petrinje.
Projektom je formirano 3.750 m2 neto tlocrtnog prostora s 22.500 m3 prostornog volumena. Prostor je fleksibilan, prazan , bez zidova, samo sa stupovima u rasteru 10 x 10 metara.
Statički proračun i projekte armiranja izradila je vrsna konstrukterka dipl. ing. građ. Jasna Plahutnik Salopek uz sudjelovanje kolega s Građevinskog fakulteta u Zagrebu na kompjuterskom izračunu temeljne ploče s “kontra-gredama”, te proračunu ukupne stabilnosti građevine.
Građevina je bila u funkciji robne kuće do okupacije Petrinje, tada je opljačkana, a nakon oslobođenja grada ostala je neupotrebljena. Zadnjih nekoliko godina koristi se njen mali dio, Kafe-bar s velikom terasom prema Trgu hrvatskih branitelja, na kojoj je bilo ugodno sjesti i popiti kavu. Bilo je to popularno boravište petrinjske mladeži u toplim mjesecima. Spor oko neriješenih vlasničkih odnosa ( zgrada je svojedobno sagrađena bez problema na “društvenom zemljištu”) vodio se više godina između tvrtke “Gavrilović” i RH. Petnaestak dana prije početka rušenja, koliko mi je poznato, građevina je ušla u vlasništvo RH, kazao je Salopek.
‘Ekonomski i urbarhitektonski delikt’
Smatra kako se unutar fleksibilnog prostora u građevini, mogao urediti bilo koji od administrativnih, poslovnih, trgovačkih ili kulturnih sadržaja potrebnih gradu u njegovom poslovnom centru, pogotovo nakon potresa.
– Nakon najave i početka rušenja robne kuće Petrinjka, kao arhitekt, autor i glavni projektant robne kuće Petrinjka osjećam se duboko povrijeđenim, jer mi nije pružena mogućnost, da arhitektonskim argumentima spriječim ovaj ekonomski i urbarhitektonski delikt. Kao Petrinjac žalim za uništenim potencijalom korisnog prostora od 3.750 m2 tlocrta i 22.500 m3 volumena, koji nam je nasušno potreban za bilo koju centralnu funkciju u gradu, jer nakon potresa magnitude 6,2 po Richteru, konstruktivna armirano-betonska struktura zgrade je bila samo okrznuta. Zapadni dvoetažni trakt ostao je bez oštećenja nosive konstrukcije, na istočnom glavnom traktu s 48 stupova, na jednom stupu je došlo do kontrakcije armature, na četiri stupa oštećen samo zaštitni beton oko armature; jednostavno za podupiranje i sanaciju. Na nekoliko mjesta poremećena je zidna ispuna od opeke unutar neporemećene i čvrste armirano-betonske konstrukcije. Oštećenja od zemljotresa su takova, da se mogu brzo sanirati. Zgrada je ostala stabilna i sigurna za obnovu, odnosno uređenje.
Što se tiče ljuskaste eternit obloge na pročelju glavnog trakta, u skladu s novim ekološkim propisima, ona je trebala biti pažljivo demontirana i materijal propisno zbrinut, a čelična podkonstrukcija sačuvana za novo ruho građevine.
Građevina se tridesetak godina izvan uporabe držala bolje nego sam očekivao, ali obzirom da je postala, kako se govorilo javni WC i nastamba golubova, psihološki je odavala mučnu sliku zanemarenosti u samom poslovnom centru grada, a vjerujem da je postala i simbol nečiste savjesti onih, koji su joj mogli udahnuti poslovni život. Unatoč tome, povremeno smo provodili ugodne trenutke na terasi kafića ispred građevine, koja je postala omiljeno sastajalište petrinjske mladeži u toplim mjesecima, navodi Salopek.
Salopek: ‘Odluka je suludo bezumlje’
Arhitekt kaže kako je rušenjem robne kuće razavaljen i Trg hrvatskih branitelja te dodaje da osobno nije prisustvovao procesu donošenja odluke o rušenju.
– Prema saznanjima na sastanku, koji je grupa petrinjskih arhitekata inicirala u Stožeru, odluka je donešena u domeni odgovornih osoba lokalne zajednice. Prema rezultatima odluke smjestio bih ju u sferu nerazumne politike, i pokušat ću je kratko kvalificirati jednim pridjevom i jednom imenicom: suludo bezumlje.
Da je zahvat rušenja potpuno nerazuman svjedoči i Mišljenje o konstruktivnom stanju i potencijalima građevine robna kuća Petrinjka, koje je izradio dipl.ing.građ, Branko Galić, nakon detaljnog pregleda sve tri etaže građevine (u prethodnom oficijelnom “brzom pregledu” inžinjeri očigledno nisu ni ušli u građevinu, jer su konstatirali da postoje samo dvije nadzemne etaže, a podrum s atomskim skloništem im je promakao!).
Galićev nalaz 02.02.2021. proslijedili su e-mailom Stožeru te na sastanku u Stožeru 03.02.2021., prisutnim inženjerima uručili i ispis istog Mišljenja. Kako sastanak nije urodio plodom, proslijedili su Apel javnosti, no obzirom da se građevina i dalje ruši, ni Apel nije pao na plodno tlo.
Loading...
Reload document 
Open in new tab Salopek je za kraj naveo opseg štete prouzročene devastacijom “upotrebljive građevine” koje možete pročitati u nastavku.
- Razoreno je južno pročelje Trga hrvatskih branitelja, tj. uništen urbarhitektonski konstitutivni okvir trga.
- Veliki su troškovi rušenja. Ako budu rušili i podrumsku etažu s atomskim skloništem, onda je to 3.750 m2 tlocrta građevine. Troškovi rušenja, koji trebaju obuhvatiti i razgradnju betona i čelika, te prijevoz na određeni depo mogu iznositi preko 1,500.000 kn.
- Nepovratno je izgubljen potencijalni poslovni prostor od 3.750 m2 tlocrta ili 22.500 m3 volumena, u visokom rohbau stanju sačuvanom do prije rušenja, znači izgubljenih cca 11,000.000 kn.
- Izgradnja novog poslovnog prostora takve površine, kakav bi trebalo očekivati na istoj lokaciji, iz poslovnih i urbanističkih razloga, mogao bi se izgraditi za cca 28,000.000 Kn. Da nije bilo rušenja on bi se mogao urediti za razliku od cca 28,000.000 – 11.000.000 kn.
- Izgubljeno je vrijeme u fazi rušenja, a posebno će se izgubiti vrijeme do izgradnje potrebnih novih prostora za bilo koju funkciju u gradskom centru ( poslovnu, administrativnu ili kulturnu), a koje su mogle biti udomljene u postojećoj, brzo saniranoj i potom uređenoj građevini.
- Ovo je prvi, a najlošiji mogući primjer za početak obnove Banovine od potresa.
