Pelješki most spasili hrvatski ronioci i bivši rukometaš: Nadljudskim naporima izvukli ključan dio težak 2 tone
Hrvatski ronioci zaslužni su za spašavanje Pelješkog mosta. Naime, vrh pilota mosta je još prošle godine zapeo u kamenu te se iskrivio, i to na 25 metara ispod morskog dna. Ronioci su pak nadljudskim snagama uspjeli izvući na površinu čak 2 tone težak komad čelika, a tvrde da su radili u nemogućim uvjetima. U suprotnom, most možda nikada ne bi bilo moguće izgraditi ili bi radovi jako kasnili.
Pelješki most su spasili ronioci iz splitske tvrtke Stijeg, koja je pak specijalizirana za podvodne radove | foto: YouTube, CapljinskiPortal
Pelješki most je jedan od najvećih infrastrukturnih projekata u Hrvatskoj, a svojim izgledom izaziva divljenje svih. Za njegovu su izgradnju zaslužni Kinezi, koji su u javnosti cijelo vrijeme hvaljeni, međutim, malo je poznato da su veliki doprinos njegovoj izgradnji također dali hrvatski ronioci. Tako su radove ispod površine mora, bez kojih spajanje mosta uopće ne bi bilo moguće, pomalo neopravdano zasjenili oni na gornjem ustroju mosta.
Naime, u proljeće prošle godine, kada je počela pandemija, u podmorju Neretvanskog kanala zapeo je vrh pilota u kamenu, i to na 25 metara ispod morskog dna na pelješkoj strani, navodi Slobodna Dalmacija. Štoviše, stup se iskrivio i nije ga se moglo betonirati pa su, uslijed nezgode, radovi obustavljeni. Tada su u pomoć pristigli ronioci koji su nadljudskim naporima uspjeli izvući na površinu čak 2 tone težak komad čelika, a radovi su potom nastavljeni.
Hrvatski ronioci spasili most
Može se slobodno reći da nije bilo hrvatskih ronilaca iz splitske tvrtke Stijeg, koja je specijalizirana za podvodne radove, Pelješki most uopće ne bi bilo moguće graditi ili, u drugom slučaju, radovi bi kasnili i pitanje je kada bi se uopće montirala nosiva konstrukcija.
Tako su se ronioci morali spustiti u čak metar i pol široku cijev pilota ukupne dužine 50 metara te odrezati iskrivljeni dio. Pilot-temelj stupa je tek tada bilo moguće betonirati pa da se na njega može postaviti nosiva konstrukcija. Štoviše, ronioci su nakon četiri mjeseca nadljudskih napora, prilikom čega su koristili kumulativne mine, elektrone i rezalice, uspjeli izvući iskrivljeni čelični dio, što je pak omogućilo da most bude spojen ovog ljeta.
Nemogući uvjeti
– Radilo se u nemogućim uvjetima. Ronioci su se spuštali u unutrašnjost uske cijevi pilota kako bi izvukli taj komad, prisjeća se za Slobodnu Dalmaciju Boran Martić, vlasnik tvrtke Stijeg. Boran je inače ratni branitelj, pripadnik ratne IV. gardijske brigade, koji je svoju ljubav prema ronjenju pretočio u poslovno-poduzetnički pothvat, a i sam je više puta zaranjao u usku cijev mosta.
Dodaje da posao nije bio nimalo lagan te da se radi o nečemu što nije viđeno na ovim prostorima. Tako se ronilo s posebnim mješavinama u svrhu smanjenja utjecaja pijanstva morskih dubina, a napravili su više od 200 urona, za što je bilo potrebno oko 50 sati. Također, u cijev je mogao ući samo jedan čovjek jer za dvojicu nije bilo mjesta, vidljivost je bila nikakva, a uglavnom su opipom utvrđivali deformacije cijevi.
– Promjer cijevi u koju smo ulazili je 1,63 metra pa smo se morali spuštati kao padobranci, sa skupljenim koljenima i laktovima da uopće možemo proći, rekao je Nikša Kaleb, bivši hrvatski rukometaš. Naime, Kaleb se izuzetno dobro snašao u ulozi ronioca i dio je ekipe koja je specijalizirana za podvodne radove na Pelješkom mostu. Dodao je da je ekipa ronilaca iz Zagreba, Rijeke, Zadra, Splita, Dubrovnika i Metkovića bez straha odradila cijeli posao, a svatko je imao svoju ulogu i zaduženja.
Rezanje elektrodama
– Ronilo se na plinske mješavine. Spuštali smo se na 50 metara dubine s mješavinom kisika, dušika i helija, a pri izronu na 21 metru smo uzimali nove boce u kojima je samo dušik i povećana koncentracija kisika, kako bi nam dekompresija bila kraća, tvrdi Kaleb. Štoviše, zaron je trajao 2 i pol minute, izron 26 minuta, u cijevi se radilo 17 minuta, a ronioci su posao obavljali svaki drugi dan.
Također, Martić naglašava da su na početku pokušali s kumulativnim minama, međutim, nisu uspjeli zbog velikog pritiska u podmorju stoga su od te metode odustali. Potom su počeli rezati elektrodama i to uz potporu profesora sa splitskog FESB-a Nikše Krnića, koji je doktorirao na podvodnom rezanju i varenju, a u cijeloj priči bio je stručna podrška. Martić je dodao da su ti zaroni bili novo iskustvo i izazov te da su Kinezi bili iznimno zadovoljni njihovom brzinom i kvalitetom rada.
Ronioci izvode završne radove
– Posebno sam ponosan i zahvalan Bogu što se nikome ništa nije dogodilo, a radilo se u nenormalnim uvjetima u kojima su se upotrebljavale najprije kumulativne eksplozije, pa egzotermne elektrode te na kraju mehanička rezanja hidrauličnim alatima, tvrdi Martić. Štoviše, njemu ovo nije prvi specijaliziran posao u podmorju pa su tako ručnim rezalicama uspjeli izrezati i izvući dijelove broda Marko Polo, koji je pak potonuo u Povljima.
Ronioci trenutačno izvode završne radove na Pelješkom mostu, koji su puno manje opasni od onih u unutrašnjosti cijevi pilota, a iz koje su izvukli 2 tone težak komad iskrivljenog čelika. Tako se sada postavljaju bokobrani-pajeti koji će prolaziti prema Neumu. Štoviše, na bokobranu se nalazi 16 vijaka, koje ronioci Luka Vekić i Damir Vukov pričvršćuju geodorom veličine 60. Kada se pak postave bokobrani, ronioci su dovršili glavni posao oko Pelješkog mosta. Kaleb još dodaje da će trebati očistiti podmorje oko stupova od komada metala ili alata koji je prilikom izgradnje upao u more. Kinezi su velikim magnetom po morskom dnu skupljali metalni otpad, ali će ipak cijeli posao trebati dovršiti ronioci.
