Ravni krov može curiti zbog nekvalitetne, oštećene ili krivo postavljene izolacije - koja su rješenja?

Ravni krov počeo se graditi u Europi i SAD-u u 19. stoljeću, no velik problem od početka bilo je pitanje hidroizolacije takvog krova. Stoga, kosi krovovi su ipak bili preferirani, a tek u 1950-im i 1960-ima počelo se razrađivati hidroizolacijske zaštite za ravne krovove; dok je preokret napravila i pojava odvoda s ravnog krova. Svejedno, prve hidroizolacije nisu bile kvalitetne te su se po tom značajni materijali pojavili tek u 1970-ima. Riječ je o TPO-u, PVC-u i EPDM gumenoj krovišnoj membrani. Najkorišteniji dugi niz godina, ti materijali prošli su test vremena te do danas uspješno sprječavaju prolazak vode kroz ravne krovove. Od olovnih, kositrenih, bakrenih pa i asfaltnih materijala na ravnim krovovima, puno trendova izolacije, ali i površinskih slojeva krovnih materijala izmijenilo se kroz povijest, a najsuvremenije otkriće unaprjeđene su hidroizolacijske folije.

Ravni krovovi čest su izbor u novijoj gradnji, no kod tog izbora primarno se javlja bojazan vezano za kvalitetu hidroizolacije ravnog krova. Ipak, kad je pravnilno izveden, ravni krov bi trebao izdržati nakupljanje vode, a na dobru hidroizolaciju može se staviti više varijanti krovnih materijala, ovisno o izboru investitora. Kada je dobro izoliran, bez brige možete imati zeleni ravni krov, a čak i plavi – odnosno bazen na vrhu krova. Mogućnost su i drugi, konvencionalniji materijali.

Od 1970. u opticaju vodonepropusni materijali

Ravni krovovi postali su posebno popularni u 19. stoljeću, kada su se u Europi i Sjevernoj Americi počeli razvijati kao ‘mainstream’ odabir krova na objektima stambene i javne namjene. Točnije, skoro sve ‘prve’ konstrukcije ravnih krovova na tim područjima upravo su iz razdoblja otprije 120 godina, dok su se prije tog razdoblja, piše bentonroofing, ravni krovovi postavljali su se na područjima suhe klime, s rijetkim padalinama. Ovaj podatak sugerira važnost i problem hidroizolacije ravnog krova.

Iako su ravni krovovi u 19. stoljeću bili naširoko građeni, prvim je ravnim krovovima nedostajala ključna sastavnica koja bi spriječila curenje vode kroz krovnu konstrukciju – sustav odvoda vode. Tako su u područjima gdje su padaline učestalije graševine ipak bile sigurnije ispod kosih krovova. S vremenom, razvoj i raširena upotreba vodonepropusnih materijala, betona, i konstrukcijskog čelika dodatno su lansirali trend ravnog krova.

Isprva, ravni krovovi su bili pokriveni metalima poput olova, kositra, bakra, ali i asfaltom te su se ti materijali pokazali kvalitetnima i trajnima. 1950ih i 1960ih, međutim, sasvim nov materijal na tržištu; bitumenski krovni filc; uvodi revoluciju u ravno-krovnu konstrukciju. Bitumenskom filcu tako vrtoglavo raste popularnost zbog niske cijene i lakoće materijala, ali, problematičnim se pokazuje upravo glavni problem za ravne krovove – loša sposobnost podnošenja vode.

Tako se traga za novim, sigurnim vodonepropusnim materijalima, a od 1970. u svrhu zaštite od curenja vode koriste se TPO, PVC i EPDM gumeno krovište. Kao najkorišteniji dugi niz godina, ti materijali prošli su vremenski test izdržljivosti te i do danas uspješno ‘štite’ ravne krovove od prolaska vode.

Više je razloga zašto ravni krov ‘curi’, a najčešće je to zbog nekvalitetne hidroizolacije ili oštećenja na sustavu

Kako bilo, hidroizolacijski sustavi do danas su se dodatno razvili pa su na tržištu dostupne nove, izdržljivije tehnologije slojevite zaštite ravnih krovova koje, dok dobro zadržavaju vodu, podnose i dugotrajnu izloženost UV zrakama kroz vrijeme.  O trendu ravnih krovova i kvalitetnoj hidroizolacijskoj zaštiti takvih krovova razgovarali smo s Wienbergerovim Mihovilom Tomićem. Tomić nam je predstavio koncept izrade hidroizolacije, govorio je o glavnim problemima kod pogrešno izvedenih izolacija pa se osvrnuo na to kako popraviti loše izvedene ili oštećene slojeve hidroizolacije ravnih krovova.

Hidroizolacija nesumnjivo je primarni problem ravnog krova i opravdana bojazan. Iz povijesne priče ravnih krovova, primjetno je kako je curenje vode bilo središnji problem ravnih krovova i da se dug niz godina tragalo za prikladnim vodonepripusnim materijalom, koji će izržati i vodu i dugoročnu izloženost UV zrakama. Najčešći problem kod curenja ravnog krova loše je postavljena hidroizolacija, odnosno hidroizolacijski sloj.

Osim lošeg postavljanja izolacije, razlog curenja vode kroz ravni krov može biti i naknadno mehaničko oštećenje hidroizolacije, a izolaciju mogu oštetiti vremenski uvjeti, ali i loši slojevi poda. Još jedna mogućnost je da, čini li se da voda curi kroz krov, zapravo ne curi vaš ravan krov, već da se voda kondenzira u prostoru, s ‘donje strane’.

– Da se može desit’ kondenzacijsko curenje, znači da zapravo voda ne curi sa krova, nego se kondenzira od ispod na hidroizolacijsku foliju i – curi. Pa onda ljudi misle da curi ravni krov, a zapravo – loše odradili termoizolaciju pa i parnu branu; pa onda zapravo ne curi ravni krov, nego, ovaj, se para kondenzira na donji sloj hidroizolacije. I to baš neki dan mi se desio takav jedan primjer, podijelio je Tomić.

Ravni krov koji curi, dakle, može biti ili problem lošeg postavljanja, ili oštećenja; a u oba slučaja, izolaciju je nužno popraviti. Problem se ne javlja prilikom zamjene vodonepropusne folije, ali se proces popravka može zakomplicirati ovisno o materijalu kojim je ravni krov prekriven. Od vrsta materijala za ravne krovove, Tomić je kao problematične izdvojio estrih (iliti podnu glazuru), pločice i zeleni pod. U tom slučaju, objasnio je, curenje ravnog krova može biti veliki problem, budući da se prilikom sanacije cijeli gornji sloj mora ukloniti, nekada razbijanjem materijala.

Ustanovili ste da imate loše postavljenu hidroizolaciju – što dalje?

 

Nakon što je ustanovljeno da ravni krov curi, potrebno je utvrditi točno mjesto curenja vode, a kako objašnjava Tomić, mjesto kroz koje voda probija na zid ne mora nužno biti odmah vidljivo iz tragova gdje se javlja curenje. Zapravo, nužno je provesti provjeru mjesta curenja vode, kojom se utvrđuje gdje u krovu prolazi voda, no ni taj postupak ne nudi uvijek jasan odgovor. Provjera se, rekao je, obavlja ‘vodenom probom’, što znači da se zatvori odvodnja krova te se krov napuni vodom koja se potom oboji uranijem i tako ‘odstoji’ dva dana, kako bi se pronašlo mjesto curenja.

– Konkretno, za Leadax, dobro, to stoji za sve folije, ustanovljuje se vodenom probom – znači, začepi se odvodnja krova, i napuni se krov vodom. Jednom kad se napuni krov vodom, onda se u njega doda uranijum, to vam je jedan kemijski reagens koji oboji tu vodu u žarku, jaku boju – oboji je na dva dana, i onda vi vidite di ta voda procuri i fokusirate se otprilike na taj dio. Otprilike se locira gdje krov propušta, a onda se ‘čisti’, uklanja, sve sa hidroizolacije, nakon čega se hidroizolacija ispočetka pomno pregledava, Tomić je pojasnio postupak ‘vodene provjere’.

Za Leadax foliju koju koristi u postupcima postavljanja i popravljanja hidroizolacije, napomenuo je da je ‘krpanje’ vrlo jednostavno, budući da se odvija jednostavnim premazom alkoholom – odnosno kemijskim spajanjem. Općenito, sam proces postavljanja hidroizolacije uključuje postavljanje klasičnih slojeva, odnosno riječ je o na neki način standardiziranom procesu.

Postavlja se armirano-betonska ploča, na to ide beton u padu, koji je kao estrih; odnosno glazura, samo je u padu, a pad je usmjeren prema slijevnici. Poslije toga se nanosi ljepenka, odnosno parna brana. Postavljaju se folija i geotekstil. Vodonepropusnost folije valja provjeriti vodenom probom, a sloj posljednjeg materijala na krovu pitanje je odabira. Tomić je za ravni krov preporučio šljunak, no napomenuo je da se ravni krov može ‘pokriti’ na razne načine. Ostale opcije su obični bijeli krov, zeleni krov, solarni krov pa čak i plavi krov, odnosno otvoreni bazen na vrhu zgrade. Koji krovni materijal će se odabrati, objasnio je Tomić, ovisi o ‘želji, projektu i drugim elementima’. Ipak, preporuka je da krov bude opterećen, kako se bušenjem tipli za učvršćivanje krova ne bi oštetila hidroizolacija.

– Pa iskreno, ja obično preporučam, a to je malo diskutabilno, ravni krov da bude opterećen. Zašto? Zato što; ako ravni krov nije opterećen; onda se on mora upregnuti, mehanički fiksirat’. To ne govorim sad samo o Leadaxu, govorim o bilo kojoj parnoj brani. A ak’ se on mehanički fiksira, to znači da se tipla mehanički fiksira za podlogu. A onda vam se probija dolje parna brana. A kad se probija parna brana, a to se često tak’ radi u projektima; onda, čemu parna brana ako ćete ju probit petsto-šesto puta s tim. Tako da moja osobna preporuka je da ide gore neki balastni krov. To se ne mora. Pogotovo kad se radi dole na moru, dole budu jake bure; bolje da ima neko opterećenje. U vidu balasta toga, taj balast i – ono. Oblutak onaj. Il’ zeleni krov, il’ solare gore. Tako nešto, zaključio je Tomić.

Za kraj, još je jednom istaknuo Leadax hidroizolacijsku foliju, za koju je izdvojio dugotrajnost i zagarantiranu vodonepropusnost. Kvalitetna folija, podsjetio je, ključ je dobre hidroizolacije pa je imperativ za ravni krov. Ova folija, pojasnio je, ima prednost u odnosu na ‘običnu ljepenku’, zbog kemijskog spajanja kojim se radi; a i zbog zagarantiranog podnošenja UV zračenja, kojem krov bude izložen vremenom. Leadax folija širine je jedan metar, a ‘vari’ se ne toplinom, već kemijski, na način da se spajaju folije premazane stopostotnim alkoholom.

Pročitajte ovdje što kada je zgrada pod krovom, a nema kućni broj.