Arhitektonske face rekle svoje: Dok su pravila ovakva, ništa od priuštivog stanovanja

Priuštivo stanovanje jedan je od tri važna cilja koji bi trebao jasno definirati novi Nacionalni plan stambene politike do 2030. godine. Arhitektonske face iz društava arhitekata diljem države zasmetala je nejasna formulacija iz koja izostaje nedvosmislena poruka programa kojim će se urediti goruća pitanja iz sektora stanovanja. Među praktičnim savjetima vladajućima preporučuju uključivanje lokalne zajednice i osiguranje popratne infrastrukture uz stambene jedinice.

Kako osigurati priuštivo stanovanje i razriješiti ostala važna pitanja koja se tiču prostora i stanovanja? Odgovore nudi nacrt prijedloga Nacionalnog plana stambene politike Republike Hrvatske do 2030. godine. Kako su proizvodnja stamenog prostora i naselja ipak u domeni arhitektonske i planerske struke, društva arhitekata u javnosti su se pna nacrt osvrnula službenim priopćenjem 31. siječnja 2025. godine.

Ništa bez strategije

Na početku priopćenja pozdravili su izradu prve strategije stambene politike, naglasivši da je takav dokument neophodan da bi se adresirao niz problema gradova. Budući da stanovanje gradi gradove, loša ili nepostojeća ponuda priuštivog stanovanja i pratećih prostora potrebna su više optimalna rješenja.

– Obzirom da je kriza stanovanja sama po sebi kompleksan problem, kvalitetna stambena politika je sukladno tome složena, financijski zahtjevna i dugotrajna. Kako bi stambena politika bila uspješna, potrebno je da ima široki društveni konsenzus, zajedničke ciljeve, visoki stupanj suradnje, hibridni pristup koji omogućava korištenje cijelog niza alata kao i značajno međusektorsko dugoročno financiranje, složili su se vodeći stručnjaci iz društava arhitekata diljem Hrvatske.

‘Nije jasan cilj’

S tim u vidu, ističu da stambena politika mora imati jasan cilj. Suglasni su kako trenutni cilj u ‘Stambenim politikama’ koji glasi ‘Hrvatska je zemlja u kojoj je dostupno priuštivo i održivo stanovanje za sve građane’ ne obećava previše te da mu fali jasna poanta.

Prema procjeni stručnjaka, navedeni cilj ne upućuje na javnu i nedvosmislenu stambenu politiku do 2030. godine. Navode da iz poruke nije jasno je li cilj povećanje javnog stambenog fonda, aktivacija praznih stanova ili pak otvaranje mogućnosti dostupnosti različitih alata za provođenje stambene politike jedinicama lokalnih samouprava na državnoj razini.

Nepriuštive zone

Budući da plan predviđa prilagodbu zakonskog okvira kako bi se postigla tri cilja – priuštivo, održivo stanovanje, te prostor u funkciji stanovanja, iz društva arhitekata odlučili su ukazati na aspekte koji se tiču upravljanja prostorom iz urbanističke i arhitektonske perspektive. Pozdravivši put ka priuštivosti stanovanja predložili su na što valja obratiti pozornost da bi se postavljeni ciljevi uspješno proveli.

Između ostalog, smatraju kako imajući u vidu prostorno-plansku primjenu priuštivo stanovanje treba regulirati višom razinom propisa, posebnim zakonom ili pravilnikom. Dodaju da ne bi bilo naodmet definirati minimalnu kvotu na nacionalnoj razini, dok bi se na lokalnoj razini mogla povećati na posebno nepriuštivim zonama kao što su centri gradova ili turistička središta.

Ovaj korak značio bi primjenu inkluzivnog zoniranja. K tome se oštro protive stvaranju iznimki za priuštive stanove, poput širenja gradskog prostora ili izdavanja dozvola u obalnom pojasu bez utvrđene granice pomorskog dobra.

Protiv javnog financiranja

U kontekstu korištenja postojećeg stambenog fonda protive se predstavljenom javnom financiranju. Drugim riječima, protive se subvencioniranju vlasnika stanova da bi se prazni stanovi posredovali putem državne agencije.

Svoje mišljenje pokrepljuju podacima Hrvatske narodne banke (HNB) kojima se može pristupiti putem navedenog linka. Zaključak izveden iz podataka je kako je subvencioniranje potražnje dosad bez iznimke rezultiralo dugoročnim povećanjem cijene stanova. Stava su kako je aktivaciju praznih stanova prvenstveno potrebno motivirati poreznim opterećenjem praznih stambenih nekretnina.

Zaštita podstanara

Kao važne promjene, društva arhitekata diljem države slažu se još u ovome. Preporučuju reguliranje dugoročnog najma pravnom zaštitom podstanarskog statusa te uvođenjem provedivih mehanizama kontrole rasta, kao i izradom pravilnika o cijeni najma.

Na koncu, predlažu da u lokalnim stambenim strategijama stručna javnost bude u suradnji s lokalnim društvima arhitekata, naravno, pod uvjetom da su direktno upoznati u stambenu produkciju na svom području. Osim što smatraju da bi se u okviru pravila trebalo izraditi pravilnik minimalnih tehničkih uvjeta za projektiranje, upozoravaju da kod stanovanja nije naodmet imati na umu lokalne specifičnosti.

Ističu da bi se naselja trebala sanirati i planirati u skladu sa smjernicama koje prate društvene standarde upozoravaju da je stanovanje dio šire stambene zajednice. Stoga kvalitetna naselja, priuštiva ili ne, ne mogu biti ona koja ne sadrže odgovarajuće prateće sadržaje. Istaknuli smo najvažnije, a ostale upute društava arhitekata pročitajte ovdje.