Pretraga

Zašto skoro nitko ne živi u šumskom gradu u koji je uloženo na milijarde dolara?

A- A+

Već ranije smo pisali o novoizgrađenim šumskim gradovima. Ima ih u Singapuru, grade se i u Kini, a baš u blizini Singapura te pod palicom kineske vlade, u Maleziji, grade još jedan takav. Najavljen je prije petnaest godina, a finaliziran bi trebao biti do kraja 2035. godine. Nadobudno je predstavljen kao grad koji će naseliti 700 tisuća obitelji, a danas tamo ne obitava ni jedan posto od predviđenog. Ima tu svega: od korupcije i politike do zelenila i zagađenja okoliša. O svemu više, pročitajte u nastavku teksta.

Forest City u Maleziji, vizija kako bi grad trebao izgledati 2035. godine | screenshot: YouTube

Sofisticirana prašuma

Integrirani rezidencijalni kompleks Forest City Johor, je najavljen još u 2006. godini. Kao što je navedeno u uvodu, pokretač svega bila je kineska vlada, koja je projekt predstavila u jeku inicijative “Pojas i put”. Time su nastojali osnažiti regionalnu povezanost, a cjelokupna inicijativa do 2049. godine ima u cilju infrastrukturno ulaganje u 70 država. 

Malezijski premijer Najib Razak je uz blagoslov lokalnog sultana, prihvatio prijedlog i radovi su mogli početi. Plan je do 2035. godine uložiti preko 100 milijardi dolara, a šumski grad bi trebao zaprimiti i više od 700 tisuća ljudi.

U planu je izgradnja četiri umjetna otoka. Prvi od ta četiri je već pri kraju, a u ponudi ima pedesetak stambenih zgrada, golf terene, bazene i ostalo. Krovovi zgrada su zeleni uslijed brojnih vrtova koji se tamo nalaze. Cijeli kompleks odiše zelenilom, a u cilju im i je da dobijete dojam kao da ste u nekoj sofisticiranoj prašumi. 

Zgrade u Forest Cityju | screenshot: YouTube

Projekt je bio namijenjen srednjem sloju kineskog građanstva. Cijene su bile pristupačne, pogotovo ako se usporedbe s cijenama gradova Kine. Građani najmnogoljudnije nacije svijeta, u Forest City, su u prvih nekoliko godina mogli doći bez ikakvih problema, kao da je Malezija sastavni dio Kine. Takva politika uzrokovala je činjenicu da je do 2019. godine, 80% vlasnika nekretnina unutar Forest Cityja dolazilo upravo iz Kine.

Nezainteresiranost malezijskog stanovništva u kupnju nekretnina, uzrokovale su cijene prilagođene kineskom tržištu. Za malezijski standard je to ipak bilo preskupo.

Lociran je na području nekadašnjeg sela Tanjung Kupang u blizini luke Tanjung Pelepas, a također je dio posebne malezijske ekonomske zone Iskandar u južnom Johoru. Izvorno je to bilo močvarno područje naseljeno ribarima i farmerima. Vrijedi napomenuti i blizinu Singapura, koji je od Forest Cityja odijeljen mostom.

Lokacija izgradnje kompleksa zaštićena je kao ekološki osjetljivo područje prve razine, što podrazumijeva usporeni i ograničeni razvoj osim ako je riječ o edukaciji, istraživanjima i ograničenom turizmu u prirodi.

Forest City označen zelenim crticama, most koji spaja grad sa Singapurom narančasta vijugava linija | foto: screenshot: YouTube

Najavljen kao ekološki održiv, ali…

Iako je Forest City Johor u početku nevino opisan kao ekološki osviješten priobalni grad, koji će uz nisku stopu zagađivanja realizirati visoku energetsku učinkovitost, kompleks se razvijao protuslovno svim temeljnim i početnim motivima.

Rekultivacija je započeta začetkom 2014. godine bez zakonski propisane detaljne procjene utjecaja na okoliš. Negativan utjecaj iste, osjetilo je lokalno stanovništvo. Kao što je navedeno, to je područje znakovito po ribarstvu. Uslijed izgradnje stambenog kompleksa, lokalni ribari su se požalili na smanjeni ulov. Zahtijevali su prekid svih radova.

Iako se Malezija sporazumom iz 2005. godine, obvezala Singapuru na prijavu negativnih utjecaja tijekom izgradnje, te se obveze ovog puta nije držala. Singapur je zatim poslao diplomatsku opomenu. Zahtijevali su očitovanje Malezije o svim negativnim učincima izgradnje Forest Cityja. Referirali su se na eroziju, promijenjeni tijek vodenih struja te ostale negativne utjecaje izgradnje na infrastrukturu, obalu, morski okoliš, kvalitetu vode i sl.

Potaknuto time, ministarstvo okoliša u lipnju 2014. izdaje nalog za obustavu svih radova. Naloga se barem prema nekim izvorima i fotografijama, nitko nije držao. Radovi su nastavljeni. Zatim je početkom iduće godine izdano preko 80 službenih direktiva, kako bi se umanjio negativan ekološki utjecaj izgradnje grada.

Izdvojeni članak

Glavni grad duhova isplaniran za milijunsko stanovništvo, a ulice su mu prazne iako je koštao oko 4 milijarde dolara

Direktive većinski ignorirane

Planirana površina od 1600 hektara, umanjena je skoro četverostruko te je stoga uslijed prihvaćene direktive, kompleks smanjen na 405 hektara. Međutim, iako je dio direktiva prihvaćen, ostali su brojni repovi u svemu tome. Primjerice, neke muljne zavjese nisu bile visoke ni 100 metara, iako je direktiva egzaktno propisala visinu od 300 metara.

Sve to naravno, dodatno je osnažilo postojeću sumnju domicilnog stanovništva o svim onim negativnim konotacijama koje nosi izgradnja Forest Cityja.

Ubrzo nakon izgradnje hotelskih zgrada, cesta i galerija, krenule su se pojavljivati i pukotine. Mnogi smatraju da je melioracija napravljena prebrzo, što je onemogućilo tlu da se na vrijeme slegne i stabilizira. Građevinski konzultant smatra da zemljište tone te da će se taj trend nastaviti i dalje.

Sve navedeno je nažalost, popraćeno glasinama o korupciji i iskorištavanju radnika, koji su većinski dolazili iz južne Azije.

Izdvojeni članak

Gradi se prvi svjetski ‘grad šuma’ u kojem vozila padaju u drugi plan: Evo kako će izgledati prava ubrana džungla

Preobrat situacije uslijed preobrata u vladi Malezije

Na izborima 2019. pobijedio je Mahatir Mohamed. Svrnuo je s vlasti bivšeg premijera Najiba Razaka, koji je odobrio izgradnju Forest Cityja. Dolaskom novog premijera na vlast, stvari su se krenule mijenjati. Mahatir Mohamed je zabranio strancima kupovanje nekretnina unutar kompleksa. Zabrana je utjecala na egzodus velikog broja kineskog stanovništva Forest Cityja. Brojni su ulagači prodali svoje posjede uz velike gubitke.

Kulminaciji svega, pogodovala je i pandemijska situacija, koja je dovela do snažnije ekonomske neizvjesnosti i ograničenja putovanja, što je naravno utjecalo na prodaju stambenih jedinica, koja je pala za više od 90%. Nakon što je Malezija ograničila kretanje, brojni su se stanovnici vratili u svoje matične zemlje.

Kakva je situacija danas. Prema podacima iz 2020. godine, u gradu živi nešto manje od 500 ljudi, a navodno je od pandemije prodano tek desetak stanova. Podaci zvuče sablazno pogotovo ako se prisjetimo da je grad planirao ugostiti 700 tisuća ljudi.

Ostaje nam za vidjeti, hoće li se situacija promijeniti ili će ovo postati jedna od najlošijih investicija i jedan od najvećih propalih megaprojekata ikada.

Zašto skoro nitko ne živi u šumskom gradu u koji je uloženo na milijarde dolara?
Share via
Copy link
Powered by Social Snap