Preminuo Zvonimir Marić, građevinski inženjer i mostograditelj, istaknuti diplomat i stručnjak
Istaknuti hrvatski građevinski inženjer i mostograditelj Zvonimir Marić, preminuo je u 81. godini života. Bio je stručnjak za betonske mostove, a u karijeri je radio na velikom broju vijadukata. Kao profesor predavao je na Građevinskom fakultetu u Osijeku, a dugi niz godina radio je u Odsjeku za mostove Instituta građevinarstva Hrvatske. Krajem 90-ih postao je konzulom Republike Hrvatske u mađarskom Pečuhu. Govorio je čak pet jezika, odlično je poznavao hrvatski jezik i povijest, a kao istaknuti znanstvenik napisao je brojne knjige i zaradio brojne nagrade.
Ilustracija | foto: Pixabay
U 81. godini preminuo je istaknuti hrvatski građevinski inženjer, mostograditelj, profesor, diplomat, humanitarac i znanstvenik Zvonimir Marić, objavila je njegova kći, pjevačica Anđa Marić na društvenim mrežama. Dugi niz godina radio je Odsjeku za mostove Instituta građevinarstva Hrvatske u Zagrebu, gdje je krajem 80-ih bio i voditelj tog odsjeka. Kraj 90-ih je postao je generalnim konzulom Republike Hrvatske u mađarskom Pečuhu. Nakon toga je od 2004. godine do umirovljenja 2014. godine radio kao profesor u redovitom zvanju na Građevinskom fakultetu u Osijeku.
Stručnjak za betonske mostove
Marić je bio poznat kao građevinski inženjer i stručnjak za betonske mostove. U svojoj karijeri izradio je proračune nosivih konstrukcija više mostova, nadvožnjaka i vijadukata. Radio je na vijaduktu Mrzlići na Istarskome ipsilonu 1988. godine i Jamani na brzoj cesti Solin-Klis 1990. godine. Prvi je u hrvatskoj mostogradnji primijenio djelomično prednapinjanje, o čemu je pisao i u svojoj knjizi, piše na stranici tehnika.lzmk.hr.
Kao inženjer građevine radio je jednu godinu i u Alžiru s tvrtkom Viadukt. Valja spomenuti nadzor na izgradnji mosta preko Krke kod Skradina, mostove na autocesti Zagreb-Split te skrbi za Paški most koji je nakon rušenja Masleničkog ostao jedinom vezom između sjevera i juga Hrvatske iz vremena okupacije Hrvatske, navodi glashrvatske.hrt.hr.
View this post on Instagram
Profesor na fakultetu
Diplomirao je na Građevinskom fakultetu u Zagrebu 1968. godine, a doktorirao je na istom mjestu 1982. godine disertacijom ‘Nosivost armiranobetonskih greda presjeka T pod djelovanjem savijanja, torzije i poprečne sile. Nakon što je diplomirao bio je zaposlen u zagrebačkom poduzeću Hidrotehna.
Od 1970. godine radio je u Odsjeku za mostove Instituta građevinarstva u Zagrebu, gdje je bio voditelj tog odsjeka tri godine. Svoje znanje usavršavao je na Građevinskom fakultetu Tehničkog sveučilišta u Budimpešti 1975. i 1976. godine.
Spajanjem Instituta i Građevinskoga fakulteta, 1983. godine postao je docentom, a izvanrednim profesorom 1988. godine. Na Fakultetu je do 1991. predavao kolegije Masivni mostovi te Betonske konstrukcije. U 2004. godini otišao je na Građevinski fakultet u Osijeku, gdje je izabran u zvanje redovitoga profesora. Predavao je kolegije Mostovi I, Mostovi II te Prednapeti beton. Umirovljen je 2014. godine, a 2016. godine napisao je i knjigu ‘Mostovi I’.
Diplomat, poliglot i humanitarac
Marić je bio osnivač hrvatskog ogranka Međunarodnog društva za prednapeti beton, a bio je i prvi tajnik od 1992. do 1998. godine. Također, uređivao je časopis ‘Glasnik hrvatskog diplomatskog kluba’ od 2011. godine do smrti. Bio je izvanredni član Hrvatske akademije tehničke znanosti.
U dva mandata bio je predsjednik Zavičajnog društva Posušje u Zagrebu, a bio je i vrstan poznavatelj povijesti i hrvatskog jezika. Usput valja reći kako je govorio pet jezike, među kojima engleski, njemački, mađarski, češki i poljski.
Godine 1998. postao je generalnim konzulom Republike Hrvatske u Pečuhu. Zbog svojeg rada i djelovanja u Mađarskoj, primio je i nagradu od Udruge inženjera Republike Mađarske. Uz to, dobitnik je i nagrade ‘Kolos’ koju mu je dodijelila Udruga inženjera Republike Hrvatske.
Što je nagrađeni arhitekt Đuro Mirković ostvario u svojoj karijeri, pročitajte ovdje.
