Bauštelska reportaža: Tajderov 'stambenjak' u Novoj Vesi, ima sve pa i atomsko sklonište

Stambena zgrada Tajder u Novoj Vesi na kućnom broju 81 pravi je arhitektonski dragulj. No, da ne znate o čemu se radi, možda ju ne biste odmah primijetili. Materijali i boje nisu upadljivi, ali erkere i lunete bez iznimke bi prepoznao svaki pravi poznavatelj arhitekture. Ti elementi uočljivi su i na druge dvije stambene zgrade koje je projektirao Radovan Tajder, no ova ima nekoliko detalja po kojima se ističe. Dok podzemna etaža otkriva nešto neočekivano. Obišli smo ovu posebnu građevinu koja nas se baš dojmila.

U Novoj Vesi, poznatoj i danas vrlo atraktivnoj ulici u blizini zagrebačkog centra, obišli smo jednu vrlo zanimljivu zgradu na kućnom broju 81. Ako ste posve neupućeni prolaznik, možda vam ne bi zapela za oko jer se ne ističe jarkim bojama ili iznimno upadljivim rješenjima. No, u slučaju da ste poznavatelj lika i djela arhitekta Radovana Tajdera, prepoznali biste ju po karakterističnim izbačenim erkerima i lunetama na najvišoj etaži.

Zgradu smo izvana prošli u stručnom vodstvu povjesničarke umjetnosti Marine Bagarić, inače voditeljice zbirke arhitekture u Muzeju za umjetnost i obrt (MUO), u sklopu Open Housea. Onda smo se spustili i u podzemnu etažu gdje smo vidjeli nešto neočekivano.

Novi pogled na tradiciju

Radovan Tajder u Zagrebu je projektirao tri stambene zgrade, nakon čega je preselio u Beč te je ondje nastavio stvarati. No, i s ta tri objekta ovdje je ostvario puno u smislu projekata višestambenih zgrada. U njima se vidi ostavština Drage Galića, koji mu je inače i predavao na fakultetu, a bio mu je i mentor na diplomskom radu, kako u svojoj knjizi piše Bagarić.

U obilasku je istaknula da su tri stambene zgrade zanimljive po određenim ponavljajućim elementima. No, dok je zgrada u Ilici na neki način priča za sebe, ona u Vodovodnoj i ta u Novoj Vesi koju smo obišli već na prvi pogled više su nalik jedna drugoj.

Objekt u Novoj Vesi završen je 1984. godine. Arhitekt Ivo Maroević kod te Tajderove zgradi ističe postmodernističku interpolaciju L-tlocrta kojom arhitekt uspostavlja ideju dvojnosti pročelja, preuzimajući filozofiju blokovske arhitekture.

Dva ‘lokala’ nisu zaživjela

No, zgrada na prvi pogled ne otkriva da ima dvorište, jer je prolaz vješto skriven, odnosno uvučen u prizemnoj etaži. Ukošen je i smješten ispod drvenog pokrova ‘iza’ kamenog zida koji čuva hodnik stepeništa u unutrašnjosti zgrade.

S obje strane nalaze se prazni ne-stambeni prostori koji su, kako nam govori voditeljica obilaska, zamišljeni kao dva ‘lokala’. Prostori su trebali biti ili trgovine ili ugostiteljski sadržaji, lijevo i desno od tog ukošenog prolaza do dvorišta. No, do danas nisu zaživjeli. Inače, na ukošenom prolazu u dvorište nalaze se i ulazna vrata u zgradu koja su, s obzirom na druge ‘snažnije’ elemente i Tajderov afinitet spram detalja tradicionalnije zagrebačke arhitekture, iznenađujuće jednostavna.

Glavni aduti na uličnom pročelju

Kako bilo, dok je dvorišna fasada, očekivano, bez istaknutih detalja, ulična fasada iznad prizemne etaže kojoj nedostaje funkcija po ničemu nije obična niti izgleda zaboravljeno. Tu su svi simboli Tajderovog rada i glavni aduti ovog posebnog objekta u Novoj Vesi.

Najuočljiviji su ostakljeni erkeri koji, za razliku od građevine u Vodovodnoj ne zakriljuju sobe, već zasebne zimske vrtove. Uz njih, vrlo su primjetne i lunete na posljednjoj etaži, a u sredini je posebna svijetla kamena fasada. Ipak, čini se da arhitekt o njoj nije odlučio sam.

– Formula dviju različitih fasada primijenjena je nakon Vodovodne u Novoj Vesi – bio je to izbor konzervatora koji sva ostala rješenja nisu prihvaćali. Kontrast uličnog i dvorišnog pročelja ublažen je izborom iste boje, tamnu fasadnu opeku Vodovodne zamijenio je, sukladno reprezentativnijem okruženju i interijeru, svijetli kamen, napisala je Bagarić u svojoj knjizi o Tajderovom stvaralaštvu, a isto nam je ispričala i u obilasku.

‘Imam najljepši pogled’

Uz vanjštinu i tu podijeljenost jednostavne fasade usmjerene na sjenovito dvorište i prilično raskošnog pročelja, podjednako je zanimljiva i unutrašnjost, otkriva nam stanarka zgrade koja je i dalje oduševljena svojim stambenim prostorom. Stanuje na najvišoj, trećoj etaži koju pokriva erker, dakle, stan joj gleda na ulicu.

– Ja bih rekla da imam najljepši pogled jer sam najviše. Stanar u prizemlju gleda u drugu ‘kuću’, a ja na Šalatu. Svako jutro se veselim pogledu koji mi je i najljepša stvar u stanu. Imam prekrasan dnevni boravak, a i prostor je dosta dobro organiziran, kaže.

Prisjeća se da ju je upravo taj pogled na zeleno susjedno naselje ‘kupio’ kad je prvi put ušla u stan. Dodaje kako stan skoro pa nema zidova, jer su oni samo ondje gdje su ugrađeni ormari, što je pak dovoljno – ako ste dobro organizirani. S malo namještaja, dodaje, može se namjestiti prostor po svom ukusu, a u slučaju sugovornice poseban štimung donosi prozor ‘od poda do stropa’.

Ima i stanova ‘na kat’

No, nisu svi stanovi isti. Ulaskom u dvorište može se vidjeti da su prozori i uopće raspored prostorija drugačiji u odnosu na stanove s ‘glavne’, ulične strane. Tu su jednostavniji, no i dalje veliki prozori dvoetažnih stanova, otkrivaju nam Bagarić i stanarka zgrade. Prostorije su i s ove i s ‘one’ strane organizirane po principu tipičnog ‘zagrebačkog tlocrta’. Naravno, ovo je prilagođeno stanovima, posebno kod dvoetažnih stambenih prostora.

– Na strani ulice stanovi su jednoetažni, no u oba slučaja korišten je princip zagrebačkog tlocrta. S varijacijama na temu, dnevna, a nekad i spavaća soba je na ‘van’ dok su servisne prostorije – kuhinja, ostava i kupaonica, odnosno zahod u unutrašnjosti zgrade. U ovoj zgradi orijentirane su prema svjetlarniku, a kod dvoetažnih stanova organizacija je takva da su dnevne sobe ‘dolje’, a spavaće na višoj etaži, doznajemo u obilasku.

Vidimo i jedan prozor koji bijelom bojom ‘odskače’ od izgleda preostale tamne stolarije na preostalim stanovima. Zanima nas, nema li pravilo da se na zgradi ne intervenira budući da je ipak riječ o važnom arhitektonskom djelu. Stanarka, pomalo razočarano, uz trunku nemoćnosti govori da je donekle prihvatljivo jer je s dvorišne strane – iako ne misli da izgleda dobro. Rashladni pak uređaju svi moraju okrenuti prema svjetlarniku, naglašava.

Podzemlje puno iznenađenja

Sve dosad navedene karakteristike (osim prozora koji odskaču) elementi su prepoznatljive stambene grade u Zagrebu. S druge strane, zgrada kao mnoge građene nakon Drugog svjetskog rata, ima i atomsko sklonište.

I to ne samo takvo, već skoro potpuno opremljeno. Barem tako nama izgleda, jer ima spremnik za vodu, velika željezna vrata, i krevete na kat. No, stanarka nam otkriva da je stanje prije bilo znatno bolje, dok se ulagalo u skloništa.

Iako je ovo na broju 81 u Domovinskom ratu bilo glavno u ulici, u njega se dugo ne ulaže, a takvi prostori to zahtijevaju. Doduše, ulagalo se u hodnik na putu do skloništa u koji je neumorno prodirala voda od obližnjeg podzemnog potoka, no ta bitka je na zasad izgubljena. Tako da i dalje prije ulaska u sklonište trebate malo ‘prošljapkati’ kroz izvornu sljemensku vodu.

Da ćemo u podrumu Tajderove zgrade biti i u doticaju sa sljemenskim potokom nismo očekivali, ali znamo koliko je voda neumoljiva i koliko se teško protiv nje boriti i s najboljim rješenjima. Pogotovo na duge staze. Pa ne kaže se bez razloga da ‘voda uvijek nađe put. U ovom slučaju, stanarima želimo da ipak pronađu tajno rješenje koja će vodi onemogućiti prodor u Tajderovo stambeno remek-djelo.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.