Iz Sindikata upozorili na diskriminaciju pješaka i biciklista za vrijeme obnove Savskog mosta pa poručili: ‘Sad je dosta!’
Radovi na Savskom mostu, jednom od najopterećenijih biciklističkih pravaca u Zagrebu, započeli su 25. siječnja, a trajat će sve do 25. ožujka 2022. godine. Za to vrijeme Sindikat biciklista brine nedostatak alternativnih pravaca.
Savski most, s prosječnim dnevnim prometom od 5.000 biciklista u danu u ljetnim mjesecima, jedan je od najopterećenijih biciklističkih pravaca u Zagrebu I Foto: Sindikat biciklista
Sindikat biciklista oglasio se vezano uz probleme alternativnih pravaca za bicikliste za vrijeme trajanja radova na Savskom mostu.
– Kada su biciklisti i pješaci u pitanju, pravovremeno planiranje alternativnih pravaca za kretanje ne samo da nije prioritet, nego Grad niti nakon početka radova i mnogih apela građana ne pokazuje volju ni spremnost da osigura adekvatne koridore koje bi građani koristili za kretanje idućih 14 mjeseci (koliko se predviđa trajanje radova na Savskom mostu). Takvo stajalište Grada, kojem je broj kilometara staza jedino mjerilo uspješnosti razvoja biciklističkog prometa, i ne bi čudilo da se radi o nekoj drugoj, pješacima i biciklistima manje opterećenoj lokaciji, priopćili su na svojim stranicama iz Sindikata biciklista.
Navode kako Savski most, s prosječnim dnevnim prometom od 5.000 biciklista u danu u ljetnim mjesecima, je jedan od najopterećenijih biciklističkih pravaca u Zagrebu. Kada se tome pridoda broj pješaka koji onuda prođe, može se pretpostaviti da Savskim mostom dnevno prođe i preko 10.000 ljudi. U tu brojku spadaju i stariji i mlađi, jači i slabiji, ljudi koji mogu staviti bicikl na rame i prenijeti ga po stepenicama, ali i oni koji to ne mogu. U tih 10.000 ljudi spadaju i majke s dječjim kolicima, umirovljenici s vrećicama iz dućana, osobe u invalidskim kolicima i na štakama. Savski most prelaze i slijepi i slabovidni, ali i ljudi s raznim drugim poteškoćama u kretanju koji su u idućih 14 mjeseci osuđeni na penjanje i silaženje po stepenicama na Jadranskom mostu kako bi došli do pekare ili dućana, otišli na posao, fakultet i dr.
Istovremeno, prostor koji je osiguran na Jadranskom mostu za motorni promet ostaje u potpunosti netaknut. Usprkos tome što za osiguravanje alternativnih pravaca za vrijeme rekonstrukcije Savskog mosta nije potrebno uložiti 4 milijuna kuna, poput privremene regulacije za vrijeme trajanja radova na Remetinečkom rotoru, niti smanjivati propusnu moć za motorni promet, ništa se nije napravilo iako postoje jednostavna i efikasna rješenja za to.
Postoji li rješenje?
Iz Sindikata kažu kako bi se prenamjenom jedne od tri prometne trake, na istočnoj strani Jadranskog mosta (koje kasnije ionako prelaze u dvije), u površinu za kretanje pješaka i biciklista te spajanjem na nogostup kod Remetinečke ceste, onih 10.000 ljudi poštedjelo barem jednog nepotrebnog uspinjanja stepenicama. Sužavanjem prometnih traka i ograničenjem brzine kretanja napravili bi se preduvjeti za uklanjanje metalne ograde koja značajno smanjuje širinu nogostupa, a time dobila potrebna širina za nastavak spoja prenamijenjene trake do Selske ceste čime bi se omogućio kontinuiran prelazak preko Save biciklistima bez potrebe za prenošenjem bicikla po stepenicama.
Ipak, za sada se na žalost od Grada jedino može čuti kako se pozivaju građani na strpljenje i razumijevanje kako bi se sanacija Savskog mosta što prije privela kraju.
– S obzirom na to da nije jasno kako strpljenje građana može utjecati na dinamiku izvođenja radova na Savskom mostu, Sindikat biciklista ne može poslušati ovakve apele te se unaprijed ispričava građanima ako se radovi produlje zbog nerazumijevanja i neprihvaćanja nastavka diskriminacije pješaka i biciklista, a Gradu Zagrebu poručuje kako neće stati upozoravati na ovaj problem dok se ne napravi adekvatno rješenje, poručuju iz Sindikata.
Isto tako podsjetili su kako je rekonstrukcija Remetinečkog rotora, koja nije bila tako davno, pokazala da je moguće i za vrijeme većih radova osigurati alternativne pravce za kretanje. Tada je privremena regulacija prometa napravljena pravovremeno i pravci za kretanje osiguravali su nesmetano kretanje motornog prometa. Za takvu, privremenu regulaciju utrošeno je oko 4 milijuna kuna, a iako se i tada razmišljalo samo o motornom prometu, Grad Zagreb je pokazao da postoji volja i načini za plansko pristupanje otklanjanju problema i osiguravanju alternativnih pravaca za vrijeme trajanja radova.
