Novosti Otrovni bazeni: EU projekt blokiran, a ovo su alternativna rješenja za opasni 'hrđavi' mulj

Otrovni bazeni: EU projekt blokiran, a ovo su alternativna rješenja za opasni 'hrđavi' mulj

Promo
Nina Šantek

25. veljača 2026.

Otrovni bazeni: EU projekt blokiran, a ovo su alternativna rješenja za opasni 'hrđavi' mulj

Instagram

Bazeni crvenog mulja u sklopu Kombinata aluminija Podgorica (KAP) u Crnoj Gori rizik su za okoliš. Prostiru se na gotovo 45 hektara, na samo 80 metara od prvih stambenih objekata.

Bazeni crvenog mulja u sklopu Kombinata aluminija Podgorica (KAP) jedna je od prioritetnih lokacija za 'čišćenje'. Plan je dio većeg projekta 'Upravljanje industrijskim otpadom i čišćenje', koji Vlada Crne Gore provodi u suradnji sa Svjetskom bankom.

Cilj cijele akcije je smanjenje zagađenja prirodnih resursa i rizika po javno zdravlje uzrokovanih dugogodišnjim industrijskim otpadom, no privremeno je obustavljen. U isto vrijeme, za ovu lokaciju alternativne prijedloge nude studenti s crnogorskog Metalurško-tehnološkog fakulteta.

Rizik za tlo, vodu i živi svijet

Bazeni crvenog mulja nalaze se oko 9 kilometara od Podgorice i prostiru se na nešto manje od 45 hektara, a procjena kaže da se na lokaciji nalazi oko 7,5 miliona kubika otpada. Taj otpad je nastao kao nusproizvod prerade boksita u proizvodnji glinice u KAP-u.

Riječ je o alkalnoj emulziji izrazito visoke korozivnosti, karakteristične crvene boje zbog visokog sadržaja željeznog oksida, a koja sadrži i toksične teške metale te predstavlja značajan rizik za tlo, vode i živi svijet. Ove informacije mogu se pronaći u Elaboratu procjene utjecaja na okoliš rekonstrukcije bazena crvenog mulja na životnu sredinu, objavljenog još u studenom 2022. godine, a pokazuju zašto bi postojali planovi rekonstrukcije te industrijske lokacije.

Naime, otpad se nalazi u dva bazena (A i B) ukupne površine oko 420.000 četvorna metra, sa slojem mulja debljine između 15 i 20 metara.

Bazeni se trebali rekonstruirati

Bazeni su van funkcije od 2009. godine, nakon zatvaranja tvornice glinice. Bazen A je prema dokumentaciji bio obložen plastičnom folijom, dok bazen B nema osnovnu izolaciju, a u istraživanju nije potvrđeno postojanje folije.

Oba bazena su djelomično prekrivena vodom i ograđena zemljanim branama, no smatra se da je potpuno iskopavanje materijala nerealno. Rekonstrukcija bazena stoga je planirana kao ključna mjera ograničavanja širenja zagađujućih materija, no u međuvremenu se počelo govoriti o jednom drugom projektu.

Bazeni crvenog mulja | Elaborat o procjeni utjecaja na okoliš

Lokalci se opasno pobunili

Predstavljen je plan o čišćenju lokacije kolektorom koji se namjerava smjestiti u Industrijsku zonu, u okviru Kombinata aluminija Podgorica. U okviru projekta financiranog EU sredstvima, vlast u Podgorici namjeravala je izgraditi kolektor - iliti postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda u toj zoni, u Botunu, kako bi se riješio problem otpadnih voda koje se godinama uglavnom neprečišćene ispuštaju u Moraču i dalje u Skadarsko jezero.

Projekt je predstavljen kao važan za zaštitu prirode i zdravlja, ali su se brojni mještani Zete pobunili zbog straha od zastarjele tehnologije, mogućeg zagađenja i dodatnog opterećenja prostora koji već ima iskustvo industrijskog otpada i bazena crvenog mulja. Organizirani su protesti i održan referendum 14. prosinca 2025., na kojem se velika većina građana izjasnila protiv kolektora.

Nakon toga Skupština Općine Zeta usvojila je odluku o zabrani realizacije projekta u Botunu, pozivajući se na volju građana i zaštitu zdravlja i okoliša, uz najavu pravnih mjera protiv njegove izgradnje.

Uključili se studenti, ponudili alternativna rješenja

A dok javnost raspravlja o kolektoru i nepovjerenju u tehnologiju, studenti s Metalurško-tehnološkog fakulteta analizirali su taj isti ekološki problem - crveni mulj KAP-a. Pod mentorstvom Eme Alihodžić Jašarović, na kolegiju Urbana ekologija razvili su nekoliko alternativnih scenarija transformacije tog prostora.

Jedan prijedlog, zasnovan na eksperimentu, nudi model građevinskog bloka od dekontaminiranog mulja kao osnovu za zero energy stambeni kompleks. Druga grupa studenata predložila je kombinaciju urbane farme, vertikalnog uzgoja i solarnih panela, kao bazu za samoodrživ sistem proizvodnje hrane i energije, a pitali su se je li takav pristup realnija budućnost od klasične prenamjene industrijskog prostora.

Još jedna grupa reinterpretirala je industrijski pejzaž kroz ideju karting staze, a posljednje ponuđeno rješenje bilo je Regionalni centar za reciklažu i inovacije, kojim bi se prostor transformirao u centar cirkularne ekonomije. Ovakve ideje, nastale kroz polusemestralno istraživanje, naglašavaju važnost naučno utemeljenog pristupa planiranju prostora i donošenju odluka u javnom interesu, na koje je ponosna mentorica.