Bauštelska reportaža: Na najljepšem gradilištu uz more gradi se plaža iz snova
Velika gradilišta uz more su rijetkost, no ovog puta nam se posrećilo jer smo obišli rekonstrukciju kupališta. I to ne bilo kojeg, već Stoje, legendarnog mjesta u Puli izgrađenog na zamisao talijanskog arhitekta Enrica Trolisa davne 1936. godine. Arhitektonska vrijednost starog kupališta za koje su brojni građani emotivno vezani razlog je zbog kojega od 2005. ima status zaštićenog dobra. Baš zato, ne može se bilo kako sanirati, a svaki korak pomno prate konzervatori i Grad s kojima je projektant aktivno surađivao. Evo kako sve skupa sada izgleda, a i kako se pazi da se ne oskvrne ovaj važan primjerak modernizma tik do mora.
Obišli smo gradilište na kojemu se rekonstruira legendarno pulsko kupalište Stoja | foto: Bauštela.hr, Nina Šantek
Nije baš često da su gradilišta na plaži dostupna za novinare, ali ovog puta nam se posrećilo. Na ‘Stoju’ su nas primili, a mi smo se na ovo kultno kupalište uputili imajući u sjećanju i u srcu sjećanja iz djetinjstva na kartanje na plaži, ispijanje preslatke Pašarete u društvu i loptanje pod starom terasom. Znatiželjni smo hoćemo li ponovno vidjeti urezane prizore i u novom ‘postavu’.
Dolazimo autobusnom linijom broj 1 do zadnje stanice ‘Stoje’, gdje izlazimo i krećemo putem kampa koji se smjestio odmah do legendarnog kupališta. Prvi znakovi gradilišta vide se čim se prođe rampa, na mjestu gdje smo se nekada kupali.
No, zadnji put kad smo bili na Kupalištu Stoja, po mnogočemu važnom za grad Pulu, bilo je i više nego jasno da pod hitno potrebna cjelovita obnova. Sunčalište i ulazak more bili su rupičasti, propali s vremenom od utjecaja mora, za stare kabine bez vrata vidjelo se da predugo nisu u funkciji, a iz nekih objekata čak su nikla i stabla.
Galerija 18 Fotografija
Otvori
Svemu ovome konačno se staje na kraj jer je od siječnja kupalište u kompletnoj sanaciji da bi mu se vratio život. Iako je od radnika na terenu, preko ljudi iz Grada, Konzervatorskog odjela, inženjera, nadzora – tu mnogo uključenih, mi smo razgovarali s nekim ‘glavnim’ facama. Voditelj projekta Filip Banovac opisao nam je dinamiku radova, konzervatorica Nataša Nefat vrijednost i važnost očuvanja starih objekata, projektant Mario Smilović što sve uključuje plan, dok je Barbara Belić Raunić iz Grada nadopunila priču ‘administrativnom’ prošlošću priprema.
Kritična točka ‘pucanja’
Ovo kupalište u Puli svečano je otvoreno 19. srpnja davne 1936. godine, a gradilište u svrhu rekonstrukcije krajem siječnja ove godine. Uvođenjem izvođača Fracasso Production u posao krenuli su radovi vrijedni 4,7 milijuna eura, sufinancirani putem ITU mehanizma. Pored izvođača djeluju voditelj projekta Primum Ing, nadzor Trasa Adria, a projekt je izradio Arhi.
Iako je sanacija složene građevine kupališta krenula prije nekoliko mjeseci, na terenu doznajemo da su pripreme i planiranje počeli puno prije.
Obišli smo gradilište na kojemu se rekonstruira legendarno pulsko kupalište Stoja | foto: Bauštela.hr, Nina Šantek
– Mi smo uključeni od 2005. kada smo cijeli sklop zaštitili kao kulturno dobro. Već negdje 2007. počeli smo komunicirati s gradom jer se Stoja desetljećima nije održavala. Bilo je istražnih radnji i tražila su se rješenja kako pristupiti zahvatu, da bi negdje 2016., 2017. došlo do kritične točke jer su počeli otpadati dijelovi terase i sunčališta, prisjeća se Nataša Nefat iz Konzervatorskog odjela u Puli problema koji su bili dodatan poticaj da se na ovom kupalištu što prije pokrene rekonstrukcija.
Hitna mjera
Nadovezuje se voditeljica Odsjeka za urbanizam Grada Pule, Belić Raunić. Potvrđuje da se na svemu od početka blisko surađivalo s Konzervatorskim odjelom, budući da je riječ o pojedinačnom zaštićenom kulturnom dobru. Objašnjava kako je izgledalo ‘pokretanje kotača’.
Mol je saniran prije par godina u okviru hitnih mjera pa je izuzet iz ove rekonstrukcije | foto: Bauštela.hr, Nina Šantek
– Još 2018. krenuli smo s hitnim mjerama zaštite, zbog problema s konstrukcijom koja se odlamala. Počeli smo sa sanacijom centralne zgrade, odnosno terase na prvom katu na kojoj je bio oštećen vijenac. Dvije godine nakon sanacije te konstrukcije iz istog razloga saniran je i mol na kupalištu, a paralelno se sređivala i dokumentacija za cjelovitu sanaciju kupališta, objašnjava.
Dokumentacija je, kaže, završena prije dvije godine pa se trebalo okrenuti iznalaženju sredstava za provedbu. Kao strateški projekt na razini grada, Sanacija kupališta Stoja ‘prošla’ je verifikaciju te je odobrena za ITU mehanizam, a onda se konačno moglo početi pripremati teren za radove.
Beton koji ‘trpi’ sol
Posao koji bi trebao biti gotov u srpnju dogodine, 18 mjeseci nakon otvaranja gradilišta ‘teče’ u redu, iako ne bez izazova, govori nam voditelj projekta Filip Banovac. Dodaje kako se izvođač pobrinuo da na terenu u svakom trenu djeluje po 30-ak radnika, na čiju dinamiku posla uz izazove rada uz more koji uključuju na mahove snažan vjetar, udare valova, a sada i velike vrućine, utječu mjere zaštite.
– Osim mora i vremenskih prilika, sama rekonstrukcija je izazov. Zaštita kompleksa znači da na nekim pozicijama ne smijemo rušiti, a drugdje ne možemo uklanjati pregradne zidove sagrađene od cigle širine od oko 6 centimetara. Treba ju sačuvati, ojačati, i ispuniti fuge da bi zidovi bili funkcionalni. Zbog općenito vitkih zidova, izazovno je provlačenje instalacija, no i tu ćemo se snaći, priča Banovac.
Najstariji objekt na gradilištu, vidljivo da je zidan od kamena | foto: Bauštela.hr, Nina Šantek
Iako se ne razmeće dosad napravljenim, brda iskopanog materijala koji će se djelomično koristiti kod sanacije otkriva da se na gradilištu nije zabušavalo. Iza sugovornika je, procjenjuje, oko 600 kubika iskopina. Jedno je sigurno, šuta neće ići na prostor obalnog zida, sunčališta i ostalih objekata okrenutih moru jer ti dijelovi zbog izloženosti traže poseban tretman.
– Novi dijelovi poput sunčališta i obalnog zida prilagođavaju se moru i soli. Tu je sasvim drukčija kvaliteta betona i pazili smo da zaštitni sloj bude minimalno 5 centimetara. K tome koristimo C-45 beton, otporan i na koroziju i na sol, ali to u dijelu gdje dopire more i što je vani. Fasada će biti klasično vapno, pojašnjava Banovac uz napomenu da se postojeći zidovi i stupovi ojačavaju.
Novi sadržaji i pristupačnost
Uz ojačanja, kompleks će dobiti nove sadržaje. Dok se namjena, naravno, zadržava – odnosno vraćaju se u funkciju prepoznatljive svlačionice, kupalište će dobiti ugostiteljski objekt i novo igralište, a u projektu se posebno pazilo na to da nakon sanacije Stoja bude pristupačna osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti.
Kupalište Stoja prije početka sanacije | foto: Bauštela.hr, Nina Šantek
Ideja je, već smo naveli, razrađena u suradnji s Gradom i konzervatorima koji su, kaže glavni projektant Smilović, svaki imali svoje ‘želje’. Kao konzervatorski uvjetovane detalje vrijedi istaknuti odabir mesinga za okrugle ‘brodske’ prozore, drvena ariš vrata na svlačionicama, ogradu koju će se replicirati i odgovarajući ton fasade koji još treba utvrditi. Sve povećavajući kapacitet kupališta.
– Htjeli smo ne dirajući postojeće izgradnje dograditi još neke sadržaje koji bi podigli ‘nivo’ – izgraditi parkiralište i nove ugostiteljske sadržaje te izgraditi dodatne sanitarne čvorove. Mislim da smo u suradnji s Gradom i s konzervatorima to uspjeli. U prvom planu prema moru ‘staro’, dok je nova izgradnja u drugom planu, u pozadini – tako da nije baš ni zamjetna, kaže projektant.
Ogroman posao
Konzervatorske smjernice koje određuju da se, kako je rečeno, ne koristi bilo kakav materijal, ne ruši bilo koja građevina ili nadograđuje nova nisu tu niotkuda, podsjeća Nefat. Imaju jasnu pozadinu, a proizašle su iz iscrpnih istraživanja.
Iskopani materijal dijelom će se koristiti u rekonstrukciji | foto: Bauštela.hr, Nina Šantek
– Prvo se istraživalo zbijenost tla ispod same ploče da se vidi način temeljenja ispod sunčališta. Provedena su konzervatorsko-restauratorska istraživanja na žbukama da se, na stolariji pa čak i na ogradi. Sve su to elementi koji se moraju replicirati, a važno je istaknuti – zašto tolika istraživanja. Talijanska moderna arhitektura sva je u proporcijama. Imamo tada suvremene materijale, armirane betone i cemente bez dekorativnih detalja, i prepoznatljivu vitkost linija.
Elegantne proporcije trebalo je dobro proučiti da bi ih se u oživljavanju kupališta moglo vratiti, razlaže Nefat. Zbog toga, ali i da bi se sačuvala cjelokupna ideja, uklopljenost u krajolik i položaj u njemu važno je paziti na svaki detalj. Ipak je riječ ne samo o građevini, već o simbolu drugog vremena, mjestu na kojem su mnogi gradili uspomene. Zato se veselimo povratku kad završe radovi da uživamo u Stoji u novom ruhu koje će ipak sačuvati duh izvorne ideje, kako bismo isprobali sređenu plažu, a potom guštali u novom ugostiteljskom objektu koji će raditi cijele godine.
Ostale bauštelske reportaže pronađite ovdje.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
