[FOTO] Samostalno napravio radionu: Koristio je materijale koje je njegov otac godinama sakupljao
Kad se odlučite početi baviti s nečim novim, najteže je krenuti. Upravo tada ima najviše posla i potrebno je uložiti najviše truda. No, jednom kada počnete vidjeti plodove rada, sve se isplati. Tako se i naš današnji sugovornik, Antonio Belčić, odlučio baciti za početak u veliki projekt – izradu radione. Bio je to njegov prvi samostalni projekt.
Galerija 22 Fotografija
Otvori
Jako je hrabro odlučiti se krenuti u novi projekt, pogotovo kada se bavite nečime što ljudi inače izučavaju cijeli život, a vi tome pristupite kao potpuni početnik. Ali, to ne znači da trebate odustati – to samo znači da ćete se trebati malo više potruditi. Bitno je imati interes.
– Ja sam osoba koja se bavi i interesira hrpetinom različitih stvari, a ovo je samo jedna od tih. Da bih došao do ovoga, prvo sam tu prostoriju koju sada nazivam radionom morao potpuno očistiti nakon 20-ak godina zatrpavanja i onda krenuti ispočetka. Struja, voda, krečenje i na kraju namještaj. Projekt ladica je samo jedan od zadnjih u nizu, a prije toga su bili ormari i stolovi. Nakon ladica, još imam police i stalaže kako bih kompletirao prostoriju, objasnio nam je Antonio.
Kako nam je objasnio, ta radiona nije namijenjena za neku specifičnu djelatnost, već kao centralno mjesto za spremanje alata te izradu i popravak stvari oko okućnice i gospodarstva. Bio je to njegov prvi ‘samostalni’ projekt – bavio se drvenom stolarijom koristeći samo svoje alate, bez pomoći profesionalaca.
Najviše vremena mu je zapravo oduzela priprema. Jednom kada je zapeo za to, sve skupa mu je do kraja trebalo niti dva tjedna. No, odmah se ogradio i rekao kako bi nekome tko ima više iskustva sigurno trebalo puno manje vremena.
Bez žurbe
– Prvi korak procesa je bio naravno, nabaviti alate koji su mi potrebni za izradu takvog nečeg. To nije bilo odjednom, nešto sam imao od prije, nešto sam nabavio rabljeno, nešto iz trgovine. Ovaj projekt svakako nije bio napravljen u dva tjedna, već kroz period godinu, godinu i pol, ponajviše radi obaveza na fakultetu i svakodnevnog posla. Nije mi se žurilo, nije bilo hitno, pa sam radije sve prvo pripremio kako se spada kako bih mogao to odraditi, rekao nam je Antonio.
Kada je sve bilo spremno, bacio se na ono konkretnije, a ubrzo je došao i do kraja projekta. Kada se bacio u ozbiljan rad, rekao nam je da mu je teško odrediti što mu je oduzelo najviše vremena, no rekao je da je možda u pitanju bilo pripremanje dasaka za sastavljanje, odnosno rezanje i hoblanje. No, rekao je da to nije bio najteži proces, već samo repetitivan i dosadan.
– Sljedeći koraci procesa bili su: crtanje skice ladica i pravljenje 3D modela, odabiranje drvnog materijala, rezanje materijala na potrebnu dužinu, hoblanje na debljinu, spajanje (lijepljenje) dasaka u plohe koje će biti stranice, rezanje ploha na mjere, sastavljanje ‘kostura’ (elementa), premazivanje elementa bezbojnom lak lazurom, postavljanje vodilica za ladice, izrada ladica, postavljanje ladica unutar elementa, izrada fronti za ladice i na kraju premazivanje kompletnih ladica istom bezbojnom lak lazurom za drvo, prepričao nam je Antonio.
S obzirom na to da nema iskustva, najteže su mu bile one situacije u kojima nije bio siguran kako se nešto odrađuje – situacije koje nije nikada vidio osobno kod stolara ili negdje na YouTubeu. Jedan od takvih je bio slučaj kada je na neravne i nejednake plohe morao šarafiti vodilice i za skoro svaku ladicu je imao drugačiju potrebnu širinu ladice. No, rekao je da je i očekivao da će to biti zahtjevnije, jer zna da nije sve savršeno ravno,
Greške su uvijek moguće
Njegov manjak iskustva ga je doveo i do toga da napravi neke greške – podove ladica je trebao drugačije odraditi i montirati. Koristio je masiv, puno drvo, pa je trebao računati na ‘disanje’ drva radi promjena u vlazi i temperaturi.
– Konkretnije, ja sam podove ladica napravio predebele, ušarafio sam ih uzdužno (po dužini ladice) umjesto poprečno i ušarafio sam ih unutar okvira ladice, a ne na donje lice okvira. Zbog toga postoji mogućnost da ako se ladica ikad napuhne od vlage, neće se moći otvoriti, već će se zaglaviti. Druga greška koje sam svjestan je orijentacija stranica samog kostura elementa ladica. Kod mene su lijepljene daske okrenute vodoravno, dok je generalno bolje da su okomito, primarno radi čvrstoće i bolje mogućnosti poravnavanja ako je sama ploha neravna, objasnio nam je Antonio.
Pri izradi radione je koristio hrast, jelovinu i topolu. Kako nam je rekao, odabrao je te materijale jer ih je imao doma. Njegov otac je godinama skupljao materijale koji su se osušili, pa su bili i spremni za obradu.
– Hrastovina za kostur i fronte radi dugotrajnosti, jačine i izgleda, a jelovina i topola za strukturu ladica radi lakoće obrade i radi male težine kako bi ladice bile čim lakše i kako ne bi stvarale preveliko opterećenje na vodilice. Hrastovina je tvrdo drvo, i generalno je teža za piljenje i hoblanje, no to nije predstavljalo problem, zaključio je Antonio.
