[FOTO] Pogledajte kako izgleda glazbena klupa za zaljubljene: Napravio ju umirovljenik

Postoje ljudi koji nisu sposobni samostalno niti zamijeniti žarulju, a onda postoje i oni koji su toliko spretni s rukama da uspiju napraviti čudesa uz malo dobre volje. Danas donosimo upravo jedan takav primjer – pogledajte kako izgleda glazbena klupa za zaljubljene.

Glazbenu klupu za zaljubljene je napravio Darijo Barić, naš današnji sugovornik. Prije nešto više od godinu dana je otišao u mirovinu i tada se počeo DIY projektima. Naravno, nije na te stvari naletio na Internetu, kako to često biva, već imao inspirativan trenutak u kojem je odlučio napraviti glazbenu klupu za zaljubljene.

– Zašto klupa za zaljubljene glazbenike? Inspiracija su mi djeca glazbenici, a i sam sam nekad svirao u limenoj glazbi trubu. Sve sam to sagradio u dvorištu i garaži, koja mi služi kao radionica. Kad je lijepo vrijeme radim vani, a kad je ružno unutra. Sam rad može se završiti ili napravit za dva dana, ali meni se oduljilo. Ovu klupu sam počeo raditi prošle godine i zapeo sam na violinskom ključu tako da je izrada stala na oko godinu dana. Slučajno u jednoj trgovini sam naišao na tepihe za kupaonice s notama i ono bitno – bio je naslikan violinski ključ. Supruga se obradovala tepisima, ali ne zadugo. Taj violinski ključ sam izrezao i poslužio mi je kao šablona na limu. Ja sam završio klupu, ali smo morali kupiti nove tepihe, priznao nam je Darijo.

Zaista je velika stvar kada uspijete od ničega napraviti nešto, pogotovo kada je to nešto doslovno klupa. Zanimalo nas je kako izgledao sam proces, osim naravno zavrzlame s violinskim ključem. Koliko je uloženo u ovakav projekt?

– Volim raditi sa željezom i drvom, tako da pri radu dosta ostane nekakvih ukrasa ili restlova. Za ovu klupu sam jedino kupio okrugle cijevi, tablu lima i dvije svjetiljke na baterije, tako da navečer bude ljepši ugođaj. Naslon predstavlja notno crtovlje od pone žice, a i note su od željeza. Zadnje noge klupe su od okruglih cijevi koje se rastavljaju radi transporta. Kao rukohvat sam postavio kovane elemente, a podloga za sjediti je od lima na kojem sam iscrtao klavijaturu. Sve je prešpricano mat bijelom i crnom bojom, pojasnio nam je Darijo.

Napraviti klupu zvuči kao izazovan projekt i za nekoga tko ima sve alate, a kamoli za nekoga tko ni nema pristup svemu što mu je potrebno. Ipak, naš sugovornik je dovoljno snalažljiv da uspije i tu riješiti sve probleme – bitno je imati jasnu viziju.

Važnost vizije

– Kad nešto odlučim napraviti, stvorim sliku u glavi pa pri radu korigiram. Za neke stvari vam je potreban i neki stroj, recimo za savijati, a ja to nemam pa se prilagođavam kako znam i umijem. Na kraju, uvijek se trudim da sve bude što sličnije slici stvorenoj u mojoj mašti. Ne koristim nikakav nacrt nego samo zadajem mjere, a da ispadne funkcionalno. Da sam našao nekakvu firmu da mi laserom izreže violinski ključ bilo bi ljepše, a ovako sam ga sam izrezao sa brusilicom. I zadovoljniji sam s tim jer sam sve sam napravio, zaključio je Darijo.

Darijo je inače trenutno u mirovini, nakon što je proveo skoro četrdeset godina u HŽ-u, gdje je obnašao dužnost strojovođe. Rekao nam je kako smatra da je iz sebe iskopao talent koji je čekao određeno vrijeme da ugleda svjetlo dana – kako on to kaže, ‘životno sazrijevanje’. U redovitu mirovinu je otišao u srpnju 2021. godine, i od tada se bavim radom rukama. Kako nam je objasnio, ovo ga je stopostotno ispunilo i više ni sekunde ne razmišlja o poslu.

– Malo me Željeznica unazadila jer dok čovjek radi, dobije dojam da ništa drugo ne postoji. Sada jako dobro plivam u ovim novim vodama jer i na ovom polju se skuplja vremenom iskustvo, tako što više radim, sve je lakše raditi. S vremenom sam morao kupovati i manje alate kako bih si olakšao rad. Sada već stremim k većim alatom, kao što je sigma, jer radim s elektro lučnim aparatima za varenje. Motivacija sama dolazi nakon uratka – kad ga pogledate i uživate u radu svojih ruku. A najzanimljivije od svega je kad vidite u dvorištu hrpu ravnog željeza, i onda kad vidite kako to izgleda nakon rada, rekao nam je Darijo.

Životni put do rada

Posvetio se izradi unikatnih stvari za crkve – radi s drvom i željezom u nešto manjoj količini, a morao je naučiti i tapecirati. No, ništa mu nije teško – kako kaže, najbitnije je da u tome uživa, a to je svakako slučaj. Kako nam je rekao, svi bi mogli raditi štošta, ali je problem u kočnicama koje sprječavaju volju i maštu da se oslobode.

– Svaki čovjek ima dozu svega u sebi da bi se mogao na nekom polju iskazati i pokazati što zna. Znam prije dok sam bio mlađi da sam nešto pokušavao napraviti, ali čim krene nešto kako ne treba, brzo bih odustajao i taj započeti rad bi ostajao nezavršeni. Sad vidim da mi je nedostajalo nutarnjeg mira i htijenja za nečim novim. U ovim godinama, a imam ih 59, je vjerojatno i sazrjelo sve za rad s vlastitih deset prstiju. Kada na kraju stižu pohvale i pitanja pa kako može od strojovođe nastati ovakav umjetnički rad – ne samo od strojovođe, nego od bilo kojeg zanimanja može nastati umjetničko djelo samo ako osoba to želi, naglasio je Darijo.

Za kraj nam je otkrio kako je ove godine puno vremena proveo radeći na Pelješcu, u humanitarne svrhe. Zauzvrat je dobio besplatno ljetovanje za cijelu obitelj, pa i kćeri koje su već udane. Kako je sam zaključio za kraj, krilatica njegovog života je ‘što baciš uzvodno, dočekat ćeš nizvodno’.