Restauracija nije isto što i DIY: Kada čujete inspirativnu priču ovog mladića bit će vam jasno zašto
Dominik Šoštarić nesvakidašnji je mladić. Naime, nema niti 30 godina, a oduševljava ga restauracija namještaja, što je njegovim vršnjacima vjerojatno zadnje na listi interesa. Tim više je ono što Dominik čini hvalevrijedno jer čuvanjem i održavanjem starih zanata i vrijednosti, njegujemo i našu kulturnu baštinu.
Dominik Šoštarić
Restauracija Šoštarić je osnovana 2015. godine iz velike ljubavi prema antiknom namještaju i antikvitetima općenito. Nakon završene drvodjelske škole, puno pročitane literature i dosta iskustva u radu s namještajem Dominik je smatrao da je pravo vrijeme da otvori obrt i obnavlja antikvitete na pravilan način. Pomoglo je i to što mu je tata obrtnik u trgovini.
Svakako treba reći i to da Šoštarić po zanimanju nije samo stolar. Također ima završenu školu za restauratora i praksu u tom području već godinama. Započeo je ovaj posao iz ljubavi, već u osnovnoškolskim danima montirajući namještaj za svog oca koji ima trgovinu namještaja za puno drvo, dok je već s 21 godinom otvorio svoj obrt.
Edukacijom i dugogodišnjom praksom garantira profesionalno i kvalitetno obavljen posao. Vrši dezinsekciju, obavlja sve vrste popravka starog antiktnog namještaja, tokari, furnira, ručno plete ratan i polira. Za završni korak preporuča i najčešće koristi šelak polituru.
Nije to posao za svakoga
Šoštarić ističe da ovaj posao baš i ne možete raditi ako ga ne volite. Previše je tu ‘pimplanja’, kako se izrazio. No, dok nekome pomisao na ikakav ručni rad, a kamoli restauraciju predstavlja sve samo ne uzbudljivu aktivnost, za ovog ljubitelja starina stari i dotrajali komadi namještaja vječna su inspiracija.
– Moje najveće oduševljenje je vidjeti oronuli slomljeni komad s potrganim tapecirungom, oštećenom politurom i nedostajućim dijelovima, a zatim mu vratiti originalan izgled. Veseli me i to što restauracija namještaja zahtjeva obnovu i popravke na stare načine. Gotovo uvijek koristim ručne alate, a i politura se nanosi ručno bez modernih alata i špricanja, otkriva Šoštarić.
Komad namještaja prije i poslije restauracije / foto: Privatna arhiva
Malo je mladića poput Šoštarića
No, Šoštarićev rad nije značajan samo zato što njeguje stare načine restauracije, već i zato što svojim radom na životu održava ne samo svoju struku, već i one koje su blisko povezane s istom. Ako se veći broj mladih ljudi ne počne baviti starim zanatima, u budućnosti bi ovo mogao postati veliki problem – isti bi mogli odumrijeti.
– Istina je da se ovim poslom bavi premalo mladih ljudi, što će biti sve veći problem u budućnosti. Ja kao restaurator namještaja koristim usluge starih majstora kao što su metalotokari, ljevaoci metala, tapetari, drvorezbari…, kojih je nažalost sve manje, smatra Šoštarić.
Stari namještaj u novom izdanju / foto: Privatna arhiva
Ništa nije kvalitetno kao stari namještaj
No, na budućnost ipak gleda pozitivno. Naime i dalje postoje pojedinci među mladim ljudima koji unatoč blagodatima koje život u modernom svijetu nudi, cijene emociju koju stari namještaj nosi.
– Postoje mladi koji vole tradiciju i antikvitete i u dosta slučajeva donesu poneki komad namještaja koji su naslijedili da se restaurira te da ih podsjeća na obitelj i voljene, otkriva nam Šoštarić i dodaje kako se neki odlučuju na stari namještaj i zbog toga što moderna proizvodnja često producira nekvalitetan namještaj.
Naime, puno mladih ipak kupi novi namještaj koji je serijski proizveden u puno primjeraka i vrlo brzo ga promijeni zbog loše kvalitete. S druge strane možete imati obnovljen antikni komad koji je star 100, 200 ili više godina. Sama činjenica da komad namještaja može toliko dugo trajati govori o njegovoj kvaliteti, a upravo takav komad, koji već toliko dugo pokazuje funkcionalnost i ljepotu, s pravilnom obnovom i njegom može trajati još i duže.
Stari namještaj u novom izdanju / foto: Privatna arhiva
Autentičnost mu je vrlo bitna
Kako je Dominik jedan samouvjereni mladić, pretpostavili smo da nema projekta na koji nije ponosan, a to nam je i sam priznao.
– Kao što ste naveli, ponosan sam na sve svoje projekte jer su obavljeni s ljubavlju i stvarno ne bih ni jedan posebno izdvojio. Trudim se raditi tehnikama koje su bile normalne do otprilike Drugog svjetskog rata, što znači da namještaj ne farbam osim ako u originalu nije bio farban i ne lakiram modernim lakovima jer to tada nije bilo dostupno, otkriva Šoštarić.
Komoda koju je Dominik restaurirao / foto: Privatna arhiva
Restauracija nije isto što DIY
Vjerujemo da vas je priča ovog mladića itekako inspirirala. No, imajte na umu da restauracija kakvom se Šoštarić bavi nije isto što i DIY projekti kod kuće. Naravno, svatko može uzeti stari komad namještaja i preurediti ga svojim rukama, ali ako govorimo o profesionalnoj restauraciji kakvom se Šoštarić bavi, ista itekako odskače od DIY projekta.
– Uvijek potičem stvaranje i općenito rad rukama, ali ne i u ovom poslu. Restauraciju vrijednih komada ne mogu svrstati u isti koš kao i amatersku izradu stolića, poličara ili farbanje nekog namještaja, smatra Šoštarić.
Vrlo je bitno s antiknim namještajem znati određene informacije poput iz kojeg je vremena, kako su u to vrijeme radili spojeve, koja je bila debljina furnira ako je komad uopće bio furniran, kakvo su ljepilo koristili i puno drugih informacija da se uopće počne s restauracijom i da komad na kraju ne izgubi na vrijednosti.
– Dakle svakako preporučam da se restauracija antiknog namještaja i antikviteta prepusti nekome tko je iz struke ili bar pun prakse i iskustva, savjetuje Šoštarić svima koji bi se u ovakvo što upustili kod kuće.
