Restauracija nije isto što i DIY: Kada čujete inspirativnu priču ovog mladića bit će vam jasno zašto

Dominik Šoštarić nesvakidašnji je mladić. Naime, nema niti 30 godina, a oduševljava ga restauracija namještaja, što je njegovim vršnjacima vjerojatno zadnje na listi interesa. Tim više je ono što Dominik čini hvalevrijedno jer čuvanjem i održavanjem starih zanata i vrijednosti, njegujemo i našu kulturnu baštinu.

Restauracija Šoštarić je osnovana 2015. godine iz velike ljubavi prema antiknom namještaju i antikvitetima općenito. Nakon završene drvodjelske škole, puno pročitane literature i dosta iskustva u radu s namještajem Dominik je smatrao da je pravo vrijeme da otvori obrt i obnavlja antikvitete na pravilan način. Pomoglo je i to što mu je tata obrtnik u trgovini.

Svakako treba reći i to da Šoštarić po zanimanju nije samo stolar. Također ima završenu školu za restauratora i praksu u tom području već godinama. Započeo je ovaj posao iz ljubavi, već u osnovnoškolskim danima montirajući namještaj za svog oca koji ima trgovinu namještaja za puno drvo, dok je već s 21 godinom otvorio svoj obrt.

Edukacijom i dugogodišnjom praksom garantira profesionalno i kvalitetno obavljen posao. Vrši dezinsekciju, obavlja sve vrste popravka starog antiktnog namještaja, tokari, furnira, ručno plete ratan i polira. Za završni korak preporuča i najčešće koristi šelak polituru.

Nije to posao za svakoga

Šoštarić ističe da ovaj posao baš i ne možete raditi ako ga ne volite. Previše je tu ‘pimplanja’, kako se izrazio. No, dok nekome pomisao na ikakav ručni rad, a kamoli restauraciju predstavlja sve samo ne uzbudljivu aktivnost, za ovog ljubitelja starina stari i dotrajali komadi namještaja vječna su inspiracija.

– Moje najveće oduševljenje je vidjeti oronuli slomljeni komad s potrganim tapecirungom, oštećenom politurom i nedostajućim dijelovima, a zatim mu vratiti originalan izgled. Veseli me i to što restauracija namještaja zahtjeva obnovu i popravke na stare načine. Gotovo uvijek koristim ručne alate, a i politura se nanosi ručno bez modernih alata i špricanja, otkriva Šoštarić.

Malo je mladića poput Šoštarića

No, Šoštarićev rad nije značajan samo zato što njeguje stare načine restauracije, već i zato što svojim radom na životu održava ne samo svoju struku, već i one koje su blisko povezane s istom. Ako se veći broj mladih ljudi ne počne baviti starim zanatima, u budućnosti bi ovo mogao postati veliki problem – isti bi mogli odumrijeti.

– Istina je da se ovim poslom bavi premalo mladih ljudi, što će biti sve veći problem u budućnosti. Ja kao restaurator namještaja koristim usluge starih majstora kao što su metalotokari, ljevaoci metala, tapetari, drvorezbari…, kojih je nažalost sve manje, smatra Šoštarić.

Ništa nije kvalitetno kao stari namještaj

No, na budućnost ipak gleda pozitivno. Naime i dalje postoje pojedinci među mladim ljudima koji unatoč blagodatima koje život u modernom svijetu nudi, cijene emociju koju stari namještaj nosi.

– Postoje mladi koji vole tradiciju i antikvitete i u dosta slučajeva donesu poneki komad namještaja koji su naslijedili da se restaurira te da ih podsjeća na obitelj i voljene, otkriva nam Šoštarić i dodaje kako se neki odlučuju na stari namještaj i zbog toga što moderna proizvodnja često producira nekvalitetan namještaj.

Naime, puno mladih ipak kupi novi namještaj koji je serijski proizveden u puno primjeraka i vrlo brzo ga promijeni zbog loše kvalitete. S druge strane možete imati obnovljen antikni komad koji je star 100, 200 ili više godina. Sama činjenica da komad namještaja može toliko dugo trajati govori o njegovoj kvaliteti, a upravo takav komad, koji već toliko dugo pokazuje funkcionalnost i ljepotu, s pravilnom obnovom i njegom može trajati još i duže.

Autentičnost mu je vrlo bitna

Kako je Dominik jedan samouvjereni mladić, pretpostavili smo da nema projekta na koji nije ponosan, a to nam je i sam priznao.

– Kao što ste naveli, ponosan sam na sve svoje projekte jer su obavljeni s ljubavlju i stvarno ne bih ni jedan posebno izdvojio. Trudim se raditi tehnikama koje su bile normalne do otprilike Drugog svjetskog rata, što znači da namještaj ne farbam osim ako u originalu nije bio farban i ne lakiram modernim lakovima jer to tada nije bilo dostupno, otkriva Šoštarić.

Restauracija nije isto što DIY

Vjerujemo da vas je priča ovog mladića itekako inspirirala. No, imajte na umu da restauracija kakvom se Šoštarić bavi nije isto što i DIY projekti kod kuće. Naravno, svatko može uzeti stari komad namještaja i preurediti ga svojim rukama, ali ako govorimo o profesionalnoj restauraciji kakvom se Šoštarić bavi, ista itekako odskače od DIY projekta.

– Uvijek potičem stvaranje i općenito rad rukama, ali ne i u ovom poslu. Restauraciju vrijednih komada ne mogu svrstati u isti koš kao i amatersku izradu stolića, poličara ili farbanje nekog namještaja, smatra Šoštarić.

Vrlo je bitno s antiknim namještajem znati određene informacije poput iz kojeg je vremena, kako su u to vrijeme radili spojeve, koja je bila debljina furnira ako je komad uopće bio furniran, kakvo su ljepilo koristili i puno drugih informacija da se uopće počne s restauracijom i da komad na kraju ne izgubi na vrijednosti.

– Dakle svakako preporučam da se restauracija antiknog namještaja i antikviteta prepusti nekome tko je iz struke ili bar pun prakse i iskustva, savjetuje Šoštarić svima koji bi se u ovakvo što upustili kod kuće.