Obrt Dolac – obiteljska tvornica čiji proizvodi od stakla, drveta i pleksiglasa čuvaju narodnu baštinu
U potrazi za zanimljivim obrtnicima s kojima bismo mogli popričati naišli smo na Nikolu Bosnu, vlasnika obrta Dolac. Ovaj obrt bavi se ugradnjom stakla, izradom ogledala po mjeri, uokvirivanjem fotografija, izradom suvenira od drveta i pleksiglasa te graviranjem, također u drvetu i pleksiglasu, ali i u staklu. Dolac je nastao još devedesetih godina kad ga je osnovao Nikolin otac, a suvišno je naglašavati da nas je ova šarmantna obiteljska priča, kao i Nikolina želja da nastavi stopama svog oca, oduševila.
Nakon odlaska Nikolinog oca u mirovinu, posao i organizaciju preuzima Nikola. U samim počecima obrt Dolac je bio među prvima u Šibensko – kninskoj županiji koji se bavio staklarstvom i uokvirivanjem slika. Uz to se bavio i stolarskim poslovima. Nakon Nikolinog preuzimanja 2014. obrt se nastavlja baviti staklarstvom i slikama te djelomično stolarijom, dok novitet u ponudi postaje izrada suvenira te lasersko graviranje i rezanje predmeta od drva i pleksiglasa.
Za početak smo Nikolu zamolili da nam kaže nešto više o sebi.
– Nikola Bosna rođen 27.12.1987. u Šibeniku. Kao dijete otac me, kao i mojeg starijeg brata, često znao odvući u radionu i učio svojim poslovima. Doduše kao dijete sigurno nećete rezati staklo, ali ćete učiti, rekli bi kod nas, kako pravilno zabiti brukvu, oprati stakla, štukivati, završavati slike, i slično. Kako rastete s tim, tako vas to ili privuče još više, ili vas ne zanima tako jako pa odete nekim drugim putem. Eto ja sam bio ta prva skupina, ona koja je ušla u taj posao, koja je vidjela da može dati još nešto u sve to, malo oduzeti, malo dodati, i danas smo tu gdje jesmo. S nekim izmjenama i malo moderniziraniji od onog što je bilo na početku, ali postojani u svom poslu, priča nam Nikola o svojim počecima.
Naš sugovornik priznaje da je ponosan na sve svoje radove, naročito one koji se vezuju uz očuvanje tradicije i njegovanje baštine.
– Izrazito mi je drago da ljudi žele očuvati ono što nam je ostavljeno u nasljedstvo od naših predaka. Među takvim radovima bih istaknuo menu za restoran u obliku lepeze, pladnjeve u obliku brodskih pajola, ulaznice za Muzej brodogradnje i nagrade za Betina film festival. Istaknuo bih i staklene ograde, koje su izrazito zahtjevne i morate im se dosta posvetiti, objašnjava Nikola.
View this post on Instagram
Ovi savjeti mogli bi vam olakšati život
S obzirom na to da obrt Dolac pruža uslugu izrade ogledala po mjeri, kao i staklenih stijena, zanimalo nas je ima li Nikola kakav savjet za one koji se planiraju uputiti u kupnju ovih proizvoda.
– Staklene stijene su mi bile izazov koji sam rado prihvatio. Krenulo je s tuš kabinama, a na kraju sam završio i s nekoliko staklenih ograda. Tu je ubiti najbitnije da su meštri prije vas dobro odradili svoj posao, odnosno da su zidovi ravni, i da ne morate pokrivati tuđe greške. Ogledala radim po mjeri, najčešće za kupaonice i hodnike, mogu biti s okvirima ili bez (u tom se slučaju rubovi obrađuju s posebnim brusom za stakla). Uglavnom pratim želje kupaca, iskren je Nikola.
Dolac se također bavi oblaganjem zidova, a Nikola smatra da je to sjajna alternativa keramičkim pločicama. Stoga nas je zanimalo zašto je ovo bolja opcija od keramičkih pločica.
– Zidove oblažem isključivo staklom u kuhinjama, jer je staklo odlična alternativa što se tiče održavanja. Prebrišete vlažnom krpom, i svi sretni i zadovoljni, bez dodatnog gubljenja vremena, objašnjava naš sugovornik.
“Drvo je moj favorit, jer ono kao i mi ljudi, jednostavno diše”
Za kraj smo Nikolu upitali što ga fascinira kod rada sa staklom, što kod rada s pleksiglasom, a što kod rada s drvetom.
– Najviše me fascinira rad s drvetom, zbog toga što je izazov to drvo obraditi od početka do kraja, možete ga oblikovati, igrati se s njim kao s Lego kockicama, slagati i rastavljati. Za razliku od drva, sa staklom i pleksijem nemam toliko mogućnosti, staklo režete na zadane dimenzije i imate proizvod, kod pleksija su malo veće mogućnosti, jer ga osim rezanja možete i savijati (u mom slučaju za brodske kabine). Tako da drvo je moj favorit, jer ono kao i mi ljudi, jednostavno diše, zaključuje naš sugovornik.
