Proteklih pet godina nema Osječanina koji se ne bi svako malo došetao, biciklom ili čamcem se provozao, do gradilišta na kojemu se stvarala povijest, odnosno lokacije uz rijeku Dravu koja predstavlja spoj Gornjeg i Donjeg grada šetnicom. Sada se čekanju primiče kraju, završni radovi su u tijeku, a san generacija će postati stvarnost. Bili smo na gradilištu obalne utvrde koju je gradilo na stotine bauštelaca i gdje se obavljaju posljednji radovi, razgovarali s građanima koji nestrpljivo čekaju otvorenje, iako mnogi od njih, svoju šetnicu u punom profilu već svakodnevno koriste obzirom da je za normalnog vodostaja prohodna u donjem dijelu.
Izgradnja osječke šetnice uz Dravu od istoka prema zapadu kakva je danas projekt je zamišljen još 1965. godine nakon nezapamćene poplave. Tada je odlučeno da Osijek mora utvrditi svoju desnu obalu.
Izgradnja obaloutvrde potom je započela 1967. godine. S vremena na vrijeme je dograđivana u dužinu s obje strane. No, spoj između Tvrđe i Donjeg grada, podno KBC-a Osijek, uvijek je bio predmet kontroverzi i proglašavan ‘mrtvom točkom’, odnosno dijelom projekta koji nikada neće biti realiziran zbog nepovoljnog položaja i astronomskih troškova.
Galerija 12 Fotografija
OtvoriIpak, nepremostive su razlike premošćene, te je gradilište otvoreno 2019. godine, kada se dato obećanje da će se iz Gonjeg grada moći u Donji kroz samo pet godina činilo kao tek sumnjiv predizborni trik. No, danas svjedočimo kako projekt ipak ulazi u završnicu u roku. Potvrđuje to i gradonačelnik Osijeka, Ivan Radić, koji redovno obilazi radove.
– Ove godine ispunit ćemo san generacija Osječana, spoj Gornjeg i Donjeg grada našom promenadom. Radovi su vrijedni 13 milijuna eura, a riječ je o zajedničkom projektu Grada Osijeka i Hrvatskih voda. Druga poddionica, kao i treća koja je već otvorena, imat će kompletnu pješačko-biciklističku stazu, drvored od 160 stabala, novu javnu rasvjetu s 64 rasvjetna stupa, klupe za odmor, stalke za bicikle, odnosno sve što promenada kojom se dičimo i ponosimo treba imati, kaže gradonačelnik Radić.
Gradilište u foto finišu
Bili smo gradilištu obalne utvrde koju je gradilo na stotine bauštelaca i gdje se trenutno obavljaju posljednji radovi. Sama obaloutvrda gotovo je u potpunosti završena. Obala je formirana cijelom dužnom, te je u visinu izgrađena u punom profilu za oba ‘gaza’. Radovi koji se trenutno izvode odnose se pak uvelike na konstrukciju same šetnice.
Na djelu duljine stotinjak metara obavljaju se zemljani radovi, nakon kojih će uslijediti betonski onoga što će uskoro postati dio za pješake i bicikliste, međusobno odvojen zelenilom i prostorom za odmor, te komunalnom opremom.
Predstavnici Izvođača radova – grupacije Hidrogradnja, Osijek Koteks i Vuka – poručuju da radovi odlično napreduju, te kako će sve biti, bez sumnje, završeno u previđenom roku.
– Radovi na izgradnji Uređenja desne obale rijeke Drave – 2. poddionica su u završnoj fazi. Gornji i Donji grad Osijek je od prošlog tjedna u potpunosti spojen u dijelu objekta obaloutvrde, donje i srednje betonske grede, te obaloutvrdnih blokova. Preostalo je još desetak metara za spajanje i zadnjeg gornjeg betonskog završnog vijenca. Ostali radovi na izgradnji svih elemenata obalne šetnice, biciklističke staze, protupoplavnog zida, žardinjera i zelenila su u tijeku, te očekujemo da ove jeseni budu u potpunosti završeni. Nakon izvršenja tehničkog pregleda i ishođenja uporabne dozvole, možemo svi zajedno očekivati svečano otvorenje, rekao nam je direktor Hidrogradnje, Nenad Cigić.
Dosanjan san
Izvođači napominju kako je gradilište u punom profilu zatvoreno za građane iz sigurnosnih razloga, te kako bi tako trebalo i ostati do službenog otvorenja. No, kako su predugo čekali, Osječani ne mogu odoljeti pa smo se osvjedočili kako mnogi srednjom gredom zadnjih dana šetaju iz pravca Gornjeg grada prema Donjem i obrnuto. A proguraju i koji bickl. U šetnji smo tako ‘uhvatili’ i bračni par Kalazić, u trenutku kada su upravo prohodali potez od pješačkog mosta u središtu grada do Trga Nikole Tesle.
– Super je osjećaj konačno moći proći cijelom dužinom ‘promenade’. Uvijek se o tome pričalo, ali zapravo nikada nisam vjerovala da će se to sagraditi. Mi smo tu iz Donjeg grada, sjećam se kako sam kada mi je sin još bio mali s kolicima dolazila do stepenica prema staroj ‘hitnoj’, gledala prema drugom spoju i razmišljala kako bi bilo odlično da se može ovim putem skroz do centra. A sada to možemo! Jedva čekamo da baš završe pa da možemo obiteljski proći biciklima, kaže Marija Kalazić. Dok se njen suprug šali kako je spoj kao stvoren za njih dvoje jer je on ‘originalno s druge strane’.
– Ja sam sa Sjenjaka. Za nas je kraj ‘promenade’ bio ispod cestovnog mosta. Tamo smo se skupljali kao klinci, bilo je dobro skrovište, kao da je kraj svijeta. Tada, a ni kasnije, mi nije padalo na pamet da bi uopće bilo moguće ovakvo što jer kada bi se vodostaj podigao, ovo što je danas spoj gornjodravske i donjodravske šetnice bilo je pod vodom, sjeća se Igor Kazalić.
Život uz Dravu
Na samom spoju dvije šetnice, uz malu ogradu koja stoji povrh stepnica s čije je desne strane kamena oplata s patinom, a s lijeve ganc nova, sreli smo pak Ivana Roguljića koji živi u Osijeku od 1966. godine.
– Djetinjstvo sam proveo u Donjem Gradu, kasnije sam odselio na Vijenac Ivana Meštrovića, a onda me srce vuklo natrag i prije 10 godina sam se vratio sa suprugom. Od kada znam sebe priča se da će se šetnice spojiti. Jesam li vjerovao da će se to dogoditi – teško. No, kada se o nečemu priča uvijek postoji ona šansa da će biti kada-tada. Ranije sigurno nije bilo sredstava, ovo je skup pothvat, priča Roguljić koji budnim okom godinama promatra gradilište uz Dravu.
– Šetam ovdje svakodnevno, to je moja ruta, pratim gradnju. Bit će jako lijepo kada se završi šetati u jednom potezu od Donjeg do Gornjeg grada, pješke do unuka. Sada samo promatram jer je gradilište aktivno. Iskreno, sve to dobro izgleda, ali imam osjećaj da jako dugo traje, mislim da su mogli za ovo ljeto dovršiti ovaj dio za pješake, kaže naš sugovornik.
Dok smo zajedno gledali betoniranje kalupa za zelenilo, razgovor smo poveli i o funkcionalnosti šetnice, odnosno što je sve potrebno osim golog betona da bi ‘to bilo to’. Roguljić kaže kako mu se čini da se o tomu slabo razmišlja.
Pogled u budućnost
– Dobar primjer je obnovljeni donjogradski dio šetnice koji je otvoren prije manje od dvije godine, a koji ima lošu komunalnu opremu i nikakav popratni sadržaj. Svuda su postavljenje klupe bez naslona s kojima se ‘mučimo’, a cijelom dužinom (840 metara) nema nikakav ugostiteljski sadržaja, niti sanitarni čvor, osim jednog restorana. Taj će se problem produbiti na spoju, skroz do Gornjeg grada. Velika je to šteta. Osječani žive uz Dravu, kod nas je taj mentalitet da se sjedi uz rijeku, popije kava, a osim sve sile kafića veznih uz središte Gornjeg grada, duže šetnice nema ničega, kaže Ivan.
I tu je upravu. I mi smo htjeli popiti kavu pa smo na kraju završili u tom jednom restoranu s pogledom na Dravu, ali, s lijeve strane i na prvog susjeda – zgradu starog ‘Ribarskog doma‘ za koju Roguljić tvrdi da bi bio pun pogodak revitalizirati.
– U mojoj mladosti ‘Ribarski’ je bio najbolje mjesto za izlazak. Velika terasa, sve puno ljudi. Uz Dravu je bilo života, zaključuje.
Obišli smo i zgradu ‘Ribarskog’ i potencijal je očit. No, to je ipak tema, nadamo se, za neku drugu bauštelsku reportažu. Svakako ćemo se vratiti kada majstori i strojevi napuste gradilište po nove kadrove. One za povijesne anale, jer je spoj Donjeg i Gornjeg grada uz Dravu u Osijeku građevinski pothvat koji upravo to i zaslužuje.
Pročitajte ovdje bauštelsku reportažu iz Splita, s najveće gradilište uz more – žnjanskog platoa.