Bauštelska reportaža: Ferenščica kao naselje koje je promijenila i opteretila stihijska novogradnja
Svijetli primjeri urbanog planiranja stambenih naselja u Hrvatskoj većinom su iz druge polovice 20. stoljeća. Uspješnost tih naselja određuje cjelovitost njihovih fizionomija, drugim riječima to što su takvi kompleksi unaprijed zamišljeni sa svim potrebnim elementima koji doprinose kvaliteti stanovanja. No, od 1990-ih sve je manje ‘kvalitetnih’ primjera, te se kreće graditi ‘parcelu po parcelu’. Tim načinom gradnje, koji je vođen prije svega profitom nastaju neuredna naselja koja se oslanjaju na postojeće javne sadržaje. Po pitanju urbanog planiranja u novim naseljima, kritičar arhitekture Maroje Mrduljaš upozorava da mu se potrebno vratiti jer, na kraju krajeva, ‘mi gradimo grad, a zatim grad gradi nas’. Mi smo pak posjetili Ferenščicu, zagrebački kvart koji je stihijska izgradnja višestambenih zgrada zagušila.
stambene zgrade, Ferenščica | foto: Bauštela.hr
Posljednjih godina, sve se više govori o ‘urbicidu’ koji zauzima i za gradnju maksimalno iskorištava svaki slobodan ili zapušteni komadić zemlje. Obuhvatne planove gradnje koji bi unaprijed sadržavali svaki element stanovanja potreban budućim stanovnicima zamijenila je gradnja pojedinačnih projekata koji niču neovisno o preostaloj infrastrukturi naselja.
Galerija 17 Fotografija
Otvori
Tako se može govoriti o manjku mjesta u školama, vrtićima, ekstremnoj prometnoj zagušenosti kao i o nedostatku zelenih i rekreacijskih površina. No, nedostatak urbanog planiranja ima i ozbiljnije nuspojave poput urbanog zagrijavanja, točnije stvaranja toplinskih otoka koji se javljaju u onim cjelinama gdje veliku i zbijenu izgrađenost ne prati spomenuta potrebna infrastruktura, prije svega gdje nema zelenila.
U jednom takvom naselju, na zagrebačkoj Ferenščici kojom bi se, budu li prihvaćene, trebale pozabaviti i izmjene GUP-a, stanovnici su nam opisali kako je novogradnja promijenila njihovo naselje.
Lovinčićeva u Prijedlogu izmjena GUP-a
Diljem Zagreba postoje primjeri gradnje koja se odvija ‘parcelu po parcelu’, jer se novogradnja u pravilu gradi samo tako – parcelirano. Kao primjeri tu su Središće u Novom Zagrebu ili blok pored petlje Slavonske avenije i Držićeve. U ovakvim naseljima, iako je gradnja u skladu s urbanističkim planom, nije izvedena u sklopu obuhvatnijeg planiranja na razini naselja.
Još jedan primjer, u Lovinčićevoj ulici na zagrebačkoj Ferenščici zbog manjka javnih sadržaja čak se uvukao u sadržaj Prijedloga izmjena GUP-a. U Prijedlogu se za zemljište pored izgrađenog predlaže realizacija javnih sadržaja kojih u naselju nakon izgradnje novih zgrada manjka.
U ovom naselju smo razgovarali sa stanovnicama koje novogradnju prate od prvih iskopa. Nekoliko godina i izgrađenih zgrada kasnije, od brojnih stvari za koje bi se moglo očekivati da im najviše smetaju u vezi novih zgrada, njihov prvi odgovor nismo predvidjeli.
– Temperatura u naselju nam je pet stupnjeva viša nego je bila. Em su zatvorili kvart, em su ga zagrijali i nekima su zaklonili pogled. Nekada je tu bila Lipa-Mil tvornica, no imali su zelene površine. Prvo su obećali da će sve vratiti kako je bilo, a kad su kupili objekte od firme Banovac, zatvorili su nam šetalište. Zbog toga smo pokrenuli peticiju pa su rekli da će nam šetalište vratiti u prvobitno stanje, iako nakon prvog dijela radova isto nisu ispoštovali, jer sada imamo manje klupica i drveća u odnosu na prije, tri sugovornice se nadopunjuju dok opisuju kako im je novi mega-projekt promijenio naselje. A mi se pitamo: kako i kada je došlo do ovakvog preokreta u građevini?
‘Bez vizije i jasno definiranih vrijednosti’
Kako nam je objasnio arhitekt i kritičar arhitekture Maroje Mrduljaš, problem je u tome što se razvoj Zagreba, no i drugih gradova u Hrvatskoj odvija ‘bez vizije i jasno definiranih vrijednosti’. Odmah navodi nekoliko ‘uspješnih’ primjera gradnje.
– Kao dobri primjeri sve se češće ističu velika naselja građena u vrijeme socijalizma poput onih u Novom Zagrebu, ali i onih kasnijih, primjerice na Jarunu. Uspješnost tih naselja nalazi se u cjelovitosti njihovih fizionomija. Riječ je o velikim kompleksima u kojima su planirani, iako ne uvijek i realizirani svi potrebni elementi, od stanovanja, preko javnih sadržaja, do parkova, prometne infrastrukture. Svi ti elementi bili su razmjerno pažljivo proračunati i međusobno usklađeni, objašnjava Mrduljaš.
U istim naseljima, nastavlja, naročito važnom doživljavala se tema javnog prostora koji se nekada vrlo pomno planirao. Pritom se osvrće na još jedan, zasigurno manje poznat i prilično neočekivani primjer zagrebačkog Španskog – konkretno, Trga Ivana Kukuljevića. Ovaj trg naziva ‘svojevrsnim pandanom Zrinjevcu koji jako lijepo živi’.
stambene zgrade, Ferenšćica | foto: Bauštela.hr
Privatizacija sektora
Još jedan primjer arhitekta, onaj Sopnice-Jelkovec, kojem je najveći ‘nedostatak’ udaljenost od centra izgrađen je nakon 1991., početkom desetljeća koje se smatra prekretnicom u gradnji. Odnosno, preokretom prema gradnji privatnih investitora koja je, najjednostavnije rečeno vođena isključivo profitom. Mrduljaš govori kako je u aktualnim društveno-ekonomskim uvjetima u gradnji sve uglavnom prepušteno tržištu, zbog čega se stanogradnja za razliku u odnosu na nekada odvija ‘od parcele do parcele’.
– Problem je što u takvim okolnostima ne nastaju cjelovita naselja nego samo stambeni fragmenti, a često se prilikom projektiranja ne uzimaju u obzir kapaciteti postojeće infrastrukture koju je često vrlo teško proširivati. Notorni je primjer zgušnjavanje Trešnjevke koji se odvija još od 1990-ih i na što je arhitektonska struka već upozoravala. Nažalost, ta upozorenja se ignoriraju i širem Zagreba vidimo kako su realizirani ili se upravo realiziraju stambeni blokovi koji nemaju nikakve urbanističke logike i koji samo slijede parcelaciju i očito previše općenito određene parametre koje određuje Generalni urbanistički plan, kaže Mrduljaš.
– Ova tema je nažalost kod nas dugotrajna i bez rješenja. Ni novi GUP neće puno pomoći da novogradnja bez prateće infrastrukture buja bez plana i vizije. Ovakav tip masovne novogradnje započeo je s Jaruščicom kod Arene početkom 2000-ih, na problem se osvrće sociologinja Anđelina Svirčić Gotovac.
Toplinski otok i stara infrastruktura
U ovakvim naseljima, uz ‘uobičajene’ probleme koji se javljaju uslijed manjka kvalitetnog planiranja, dolazi i do povećanog zagrijavanja o kojem su govorile stanovnice Ferenščice. Fenomen zagrijavanja javlja se uslijed stvaranja toplinskih otoka u izgrađenim urbanim sredinama.
U takvim sredinama, prosječna temperature zbog viška izgrađenosti koja nije popraćena dovoljnom količinom vegetacije i zelenih površina raste i do nekoliko stupnjeva u odnosu na ruralna područja gdje omjer izgrađenosti i neizgrađenosti karakterizira veća razina uravnoteženosti.
stambena zgrada, Ferenšćica | foto: Bauštela.hr
Osim zagrijavanja, tri se Ferečanke dotiču i manjka vrtića, ali i činjenice da novogradnju u njihovom naselju nije popratilo nužno proširenje cesta, dogradnja ni proširenje kanalizacije. Već su se ondje, kažu, s gradilišta ‘priključili’ na postojeću infrastrukturu koja je, računajući prema starosti prvih zgrada najvjerojatnije iz 1960-ih ili 1970-ih godina.
– Pa oni imaju tu svu infrastrukturu. ‘Prikačili’ su se na kanalizaciju pa ovim ljudima u kućicama prave probleme. Isto, sve što je zasađeno, zasađeno je 1960-ih i 1970-ih, od drveća nisu ništa dodatno zasadili niti su izgradili veću cestu. Grad je kasnije otvorio vrtić, ali u jednoj od zgrada, govore sugovornice pa dodaju kako je ‘kvart’ inače odličan i da je odande svaki dio grada lako dostupan.
U vidu Prijedloga izmjena i dopuna GUP-a, Gradu je Lovinčićeva ‘na piku’. Naime, zbog manjka društvenih sadržaja u naselju za izgradnje istih predlaže se na zemljištu prema Slavonskoj aveniji, čime stanovnice naselja zbog blizine velike prometnice nisu pretjerano oduševljene. ‘Pored autoceste?!’ čude se pa komentiraju kako bi imalo više smisla da se potreban sadržaj jednostavno ‘u startu’ isplanirao između novih zgrada.
Ne osmišljavaju se veće prostorne cjeline
Recentna gradnja u Lovinčićevoj ulici na Ferenščici, objašnjava ravnatelj Zavoda za prostorno uređenje Grada Zagreba Nikša Božić, rezultat je direktne provedbe GUP-a koja proizlazi iz zakonodavnog okvira kojim je uređen sustav prostornog planiranja.
– GUP je nekad imao karakter usmjeravajućeg – generalnog – prostornog plana, a za pojedine su se veće prostorne cjeline izrađivali detaljniji provedbeni planovi. Jedino tako je moguće sustavno osmisliti razvoj neizgrađenih prostora ili transformaciju prostora predviđenih za urbanu preobrazbu te adekvatno planirati opremanje prostora tehničkom infrastrukturom te sadržajima i prostorima društvene namjene, objašnjava.
Loading...
Reload document 
Open in new tab Promjena se javlja time što današnjim sustavom prostornog uređenja GUP ima i provedbeni karakter a to, pojednostavljeno, znači da se temeljem GUP-a izdaju dozvole za gradnju bez detaljnijeg osmišljavanja razvoja većih prostornih cjelina. Time se u prostoru često realiziraju veliki poduzetnički zahvati (poslovne ili stambene namjene), ali bez potrebnih javnih sadržaja.
stambena zgrada, Ferenšćica | foto: Bauštela.hr
Prijedlog za Lovinčićevu
Ovim izmjenama GUP-a, nadovezuje se Božić, iskorištena je mogućnost koju nudi Zakon o prostornom uređenju te je za brojne prostore kojima predstoji urbana preobrazba propisana obveza izrade detaljnijih planova – urbanističkih planova uređenja (UPU). Jedan od takvih prostora je i prostor između Lovinčićeve ulice, Ulice Ferenščica VII i Slavonske avenije.
– Propisivanjem obveze izrade UPU-a nastoji se planski kontrolirati transformaciju prostora iz nekadašnje proizvodno-servisne namjene u prostor mješovite-pretežito stambene namjene. Izmjenama i dopunama GUP-a propisane su smjernice za navedeni UPU, a koje uključuju obvezu planiranja i izgradnje nove javne zelene infrastrukture; planiranje ulične mreže, javnih prostora i potrebnih sadržaja javne i društvene namjene, opisuje Božić.
Važno je razmišljati kako se gradi
Osim klimatskog utjecaja, opterećenja na svu postojeću infrastrukturu, bilo od škola pa sve do cesta, vodovoda i kanalizacija, zašto je još važno razmišljati o tome kako se gradi? Kao još jedan validan razlog iz perspektive urbanog uređenja javljaju se standardi i očekivanja za nova naselja u nastajanju koja pokazuju višu razinu osviještenosti postignute prilikom planiranja nove gradnje.
– Izgradnja grada ‘parcelu po parcelu’ jednostavno nije urbana, bar ne u kontekstu europske i hrvatske tradicije, a za nju ne treba niti neka osobita investicijska pamet. Kada tome pribrojimo i mahom lošu arhitekturu, svjedočimo različitim degradacijama: degradaciji urbane kulture, degradaciji umijeća upravljanja razvojem grada, ali i degradaciji ekonomske kulture i digniteta investitora. U konačnici, sve to osjećaju građani s dugoročnim utjecajem: prvo mi gradimo grad, a zatim grad gradi nas, vraća nas u srž problematike Mrduljaš.
Svjetlo na kraju tunela?
Proces nepromišljene gradnje, koja se prije svega bazira na profitu graditelja, ne razmišlja o ugodi i kvaliteti stanovanja već o zaradi na prodanim stanovima kojih u gradu, izgleda, uvijek manjka. Za stanovnike Ferenščice s jedne strane nova je gradnja značila zaklanjanje svjetla, s druge topliji zrak, nestanak starih klupica i ‘aleje sto stabala’, te dijeljenje infrastrukture s tisućama novih stanara. Oni pak koji su u novim zgradama kupili nekretnine imaju stanove na kojima će, nadaju se, nekada zaraditi ili djeci osigurati stan koji je u današnje vrijeme sve teže priuštiv luksuz.
No, dugoročno, upozorava Mrduljaš, život u slabo planiranim naseljima postanu li oni ‘novo normalno’, može promijeniti stanovnike, roditi nezadovoljstvo, poticati konflikte, ali se i negativno odraziti u smislu slabije socijalne integracije. Ima li izlaza? Mogućnosti je, kaže, nekoliko.
stambene zgrade, Ferenšćica | foto: Bauštela.hr
– Prvi scenarij je da grad i država odlučnije uđu u građevinski sektor, bilo kroz samostalne investicije, bilo kroz cjelovitu pripremu projekata čija se realizacija zatim nudi privatnim investitorima. Nažalost, situacije u kojima imamo javne investicije većeg mjerila poput naselja POS-a u Vatikanskoj, južno od Sigeta su nažalost tragično loši. Drugi scenarij jest da privatni kapital krene i u planiranje i u realizacije naselja većeg mjerila uz, naravno, jasno postavljene ulazne urbanističke parametre. Takvih inicijativa već ima, no još se čeka njihova realizacija jer je riječ o velikim, skupim, a donekle i rizičnim projektima, ističe Mrduljaš.
Pritom je važno razumjeti da planiranje cjelovitih većih naselja ne može regulirati samo Generalni urbanistički plan, već su nužni detaljniji planovi. Želi li se riješiti ovaj problem i stvarati naselja poput Dugava koje Mrduljaš izdvaja kao sjajan primjer (naselje je bazirano na ideji zaštićenih, mirnih dvorišta), Grad Zagreb kao i drugi gradovi u Hrvatskoj morat će se znatno više posvetiti njihovoj financijskoj primjeni, zaključno dodaje.
Pročitajte i prethodne priče iz ciklusa Bauštelske reportaže:
