Dalmatinske škure: Spoj funkcionalnosti i tradicije koji je preživio stoljeća
Općenito, uporaba drveta u oblikovanju prozora pojavljuje se kao tradicijski nastavak drvene arhitekture u Dalmaciji. Tako da uopće ne čudi što su tradicionalni prozorski kapci na stambenim objektima, odnosno škure, upravo od tog materijala. Kroz stoljeća škure su se razvijale u nekoliko smjerova, a ako se promatra što je od tog razvoja ostalo danas ih možemo podijeliti u tri skupine koje su opstale, te koje se nalaze kao sastavni dijelovi kamenih kuća duž Dalmacije. Jedno im zajedničko, štite stanovnike kuća od sunca, vjetra i kiše, ali i pružaju savršen zaklon za ‘virkanje’ na ulicu.
Split, dalmatinske škure | foto: Ivana Solar
Škure su lokalni naziv za puna, najčešće dvokrilna drvena okna kojima se zatvaraju prozorski otvori radi zaštite od sunca i oborina. Već stoljećima tradicijski su element dalmatinske arhitekture.
Sve o škurama kao elementu tradicionalnog dalmatinskog graditeljstva doznajemo u Muzeju Split koji nam je prezentirao rad Ive Šprljana, šibenskog konzervatora, jednog od rijetkih stručnjaka koji u svojim radovima obrađuju upravo vrata i prozore na našem području.
Razvoj kroz povijest
Još u predromaničko i romaničko doba prozorsko su se otvori zatvarali drvenim kapcima i tkaninama. U romanici su se drveni kapci (škure) montirali s pomoću drvenih trnova izvedenih na samim kapcima, koji su se uglavljivali u okrugle rupe na ramenim pragovima prozora. Takve okrugle rupe još susrećemo na očuvanim romaničkim portalima, sto svjedoči o istovjetnom načinu montaže drvenih vratnica.
Širokoj primjeri škura doprinosi i činjenica da se staklo na prozorima dalmatinskih ulica intenzivnije pojavljuje tek u 15. stoljeću, no tek polako i postepeno jer je bilo skupo. Dubrovnik je u tom pogledu bio vrlo napredan, dok u nekim se drugim urbanim sredinama siromašnih pokrajini, kao primjerice u Korčuli, u nedostatku stakla na prozore se stavljala navoštena tkanina. Zbog toga su škure služile kao dodatna zaštita interijera o vremenskog utjecaja.
U 19. stoljeću škure se još uvijek nalaze na mnogim prozorima, jednako u ruralnoj kao i u gradskoj sredini. Drveni su se kapci fiksirali razupornom drvenom letvom, što je škure štitilo od jakih vjetrova, prije svega bure. Tek u novije vrijeme drvenu razuporu zamijenjuje metalni pričvršćivač ugrađen u kamenu fasadu.
Treba znati i da su se puni prozorski drveni kapci postavljali i s unutrašnje strane prozora. To su unutrašnje škure kojima je isključiva funkcija bilo zamračenje prostorije u trenutku kada su vanjski kapci otvoreni. Zatvaranje prozora drvenim kapcima s unutrašnje je strane funkcionalan detalj koji susrećemo na slikama starih majstora.
Split ulice zgrade | foto: Ivana Solar
Grilje
Grilje su dvokrilni drveni kapci konstruirani od niza letvica koje se istodobno otkapaju oko svoje osi omogućujući stupnjevano osvjetljenje unutrašnjosti prostorije, od potpunog mraka (kada su letvice u okomitu položaju) do maksimalnog osvjetljenja (kada su letvice u vodoravanom položaju.
Jedan primjerak starijeg tipa grilja ima gornje fiksno krilo i donje veće koje se može otklopiti te tako dovesti u kosi položaj. To je vrlo praktičan detalj jer omogućuje zaštitu od kiše ili sunca, a istodobno komfornije promatranje zbivanja na ulici i oko objekta. Na žalost, industrijski proizvedene grilje nemaju ovakav koristan detalj. Po tom detalju možemo ustvrditi da su grilje na ovim prostorima, zasigurno, u uporabi u tijeku 18. i 19. stoljeća.
Grilje su forma škura koja je danas najraširenija, te koja se proizvodi i industrijski, pa i od materijala koji nisu drvo. Imaju funkcionalnu svrhu, ali i dekorativnu kao tradicijski element za one koji uređuju objekte u rustikalnom stilu.
Koso otklopno krilo
Koso otklopno prozorsko krilo funkcionalan je detalj koji je već u baroku vrlo omiljen u toplomu sredozemnom podneblju. Takvo krilo istodobno je omogućavalo djelotvornu zaštitu od sunca unutrašnjosti prostorije i promatranje zbivanja na vanjskome prostoru.
Taj tip prozorskog kapka susrećemo u Hrvatskoj u 19. stoljeću. Trag njegove evolucije nalazimo kod grilja na već opisanim otklopriim krilima. Evolucijski će ova priča završiti pojavom roleta koje se na prozorima splitskih zgrada pojavljuju na početku 20. stoljeća. No, i dalje se često može susresti na otocima.
Istak ili žburt
Na prozorima skradinskih kuca nerijetko ćemo ugledati drveni korizolni i ostakljeni istak. Lokalni mu je naziv ‘žburt’, a namjena mu je slična balkonskoj ostakljenoj verandi. Žburt je osobito koristan zimi kada uza slabo sunce zapuše snažna bura, ili pak u rano proljeće ili u kasnu jesen, kada babIje sunce proviruje kroz oblake.
Iza te male prozorske verande sasvim je ugodno jer njezino staklo hvata rijetke i slabe sunčeve zrake. Istodobno omogućuje mnoštvo svjetla, a radoznalost se može zadovoljiti promatranjem života na ulici i kada kišne kapi udaraju o prozorska okna.
Jeste li uočili ovaj zanimljiv detalj na kuli Lotrščak? Nije dekoracija, u potresima je ‘čuvao’ zgrade.
