Bacite se u izradu keramike kod kuće uz pomoć genijalnih savjeta produkt dizajnerice Marine Mijatović
Keramički proizvodi sastavni su dio ljudske povijesti, a još su stare civilizacije ovladale tehnologijom izrade crijepa i opeke, posuđa od pečene gline, ukrasnih vaza, pločica i slično. Dapače, najveći dio podataka o starim civilizacijama dolazi upravo iz materijalnih dokaza u obliku različitih keramičkih proizvoda iz tog vremena. S druge strane, keramički materijali dan danas imaju široku primjenu pa tako od njih izrađujemo sve od građevinarskih materijala i sanitarne opreme, preko alata za rezanje metala do stakla i abraziva, a o posuđu da i ne govorimo. Čak i svemirska letjelica Space Shuttle ima toplotnu izolaciju od 25 000 lakih poroznih keramičkih pločica, koje joj štite aluminijsku oplatu od prekomjernog grijanja pri prolazu letjelice velikom brzinom kroz Zemljinu atmosferu. Da, keramika je uistinu posebna tema, a o istoj će vam više reći naša sugovornica Marina Mijatović koja se ovim materijalom bavi dugi niz godina.
Marina Mijatović / foto: Privatna arhiva
Iako je službena titula Marine Mijatović produkt dizajner, smatra se multidisciplinarnim dizajnerom. Interes za dizajn i kreativu u njoj se javio još od malih nogu, a njezini počeci bili su na zidovima njezinih roditelja. Oni su ju kasnije doveli do škole Primijenjene umjetnosti i dizajna gdje je završila kiparski dizajn. No uvijek je bila sklona grafičkom dizajnu i vizualnim komunikacijama te se htjela razvijati u tom području. Tako je završila Studij Dizajna pri Arhitekturi. To iskustvo joj je otvorilo oči jer je tad shvatila kako su sve discipline isprepletene.
– Svaki projekt ima svoju dubinu i priču i različite načine kako se može ispričati. To me dovelo do želje da se širim u svim područjima. Smatram se ponekad manijakom jer imam 276 hobija i interesa. To ponekad zna biti previše, no svaki od njih ispunjava me i nadopunjava privatno i profesionalno. Jednostavno svaki novi medij i projekt je nova prilika. Zato se i smatram multidisciplinarnim dizajnerom, objašnjava Marina koja trenutačno radi u digitalnoj agenciji Five te vodi svoje samoinicirane projekte u medijima poput analogne fotografije, dizajna hrane, ilustracije, keramike, tipografije, videa, botanike i mnogih drugih.
Ipak zadnjih sedam godina Marinin se interes prema keramici posebno produbio i to u trenutku kada se pridružila ateljeu Lidije Boševski. Tu je našla prostor u kojem može eksperimentirati s različitim tehnikama, materijalima i uzorcima koje nalazi u prirodi.
Keramika kao simbol borbe za održivost i ekologiju
Na pitanje na koje je projekte posebno ponosna, Marina odgovara da svaki od njih ima svoju draž. No, ipak bi možda izdvojila projekt Mare Modul koji je radila s grupom umjetnika i pomorskih biologa, a za koji su 2018. dobili nagradu ULUPUH-a.
– Zašto taj projekt? Keramika je prirodni materijal. U današnjem vremenu kada je pitanje održivosti i ekologije prilično važno, bitno je razmišljati o tome. Taj projekt je već neko vrijeme svima nam bio na umu. I kao članica More Clay – Less Plastic, imala sam potrebu djelovati. Sam projekt je bio multidisciplinaran jer smo dugo vremena komunicirali i skicirali na osnovama individualnih istraživanja, a naravno i stručnih uputa podmorskih biologa. Cilj nam je bio zajednički. Naći način kako da pomognemo obnoviti floru i faunu devastiranih podmorskih plaža. Kao rješenje nastala su staništa koja smo smjestili pod more, objašnjava Marina.
Ovaj projekt je bio izazov jer je prvi put radila veću formu, koja nije uporabni predmet. Sama izvedba i rad s keramikom iziskivao je drugačije razmišljanje. Uz to je bilo bitno primijeniti znanja na formi koju je radila. Primjerice, morala se voditi logikom prema kojoj ako postoji ulaz, mora postojati i izlaz jer ribe ne plivaju unazad i slično.
– Rad je bio prikazan na nekoliko izložbi, a glavni cilj je bio polaganje u more. Njegovi rezultati su ono što možda najviše ispunjava, od prvih snimki devastirane plaže u moru kod Kraljevice, koja nema života, preko trenutka u kojem su postavljene nastambe, do onog u kojem koja sve biva ispunjeno florom i faunom, a stanište poprima svoju svrhu. Divno je vidjeti kako sada plivaju ribice i skrivaju se račići, a spomenuta lokacija ponovno je dom živim bićima, priča nam Marina.
Kao drugi projekt Marina bi izdvojila čajnik Koki koji je nastao kao poklon za prijateljicu, a koji više odražava njihovu zajedničku šalu.
– No tu sam shvatila koliko imam želje razvijati se dalje. Izrada uporabnih predmeta za ceremonije čaja su nešto što me jako zanima i počela sam se dalje razvijati u tom polju. Iz čitanja o toj tematici sam shvatila da su različiti pristupi ceremoniji i različiti dizajni čajnika (japanska ceremonija, kineska ceremonija, britanska itd.) samo inspiracija za dalje i vodilje kako se s tom formom mogu drugačije igrati i interpretirati je na različite načine. Naravno tu ima još puno drugih predmeta, od samih šalica, do gaiwana i pladnjeva te mnogih drugih… I to je točka koja mi je dala smjernice za daljnje bavljenje uporabnim predmetima, objašnjava Marina.
Galerija 12 Fotografija
Otvori
“U keramičkoj šalici kava ima bolji okus nego u nečemu potrošnom”
Zanimalo nas je što Marinu posebno fascinira kod rada s keramikom i odakle ljubav prema baš ovom materijalu.
– Moram priznati, u srednjoj školi glina kao medij mi nije bila privlačna, no nikada ne bismo dovodili radove do zadnjih faza – pečenja. Tako da nisam ni bila svjesna što sve ide dalje i koliko je tu mogućnosti. Kada sam se prvi put susrela s više vrsti glina vidjela sam izazove, ali i prilike u svakome. Sve je postalo “Što ako?” ili “Zašto ne bi? Zašto se to događa? “. Svaka od njih se drugačije ponaša pod rukama (nisko šamotne, visoko šamotne, porculan itd.). Svaka od njih ima svoju logiku koju treba shvatiti. Isto tako drugačije se ponašaju kada se ispeku. Ili kada se drugi materijali umiješaju u njih. Možda najveće iznenađenje je bilo to kada sam naišla na prvu glinu u prirodi (na Borongaju) što me osvijestilo da zapravo sve oko nas može biti medij za izražavanje (bio to pijesak ili zemlja ili kamenje), a u kombinaciji s glinom mogu se dobiti različiti efekti. Naravno tu je bilo neuspjelih projekata, no zapravo svaki izlet u prirodu mi daje brojne ideje i punu torbu različitih glina i materijala za buduće radove, objašnjava naša sugovornica.
Galerija 5 Fotografija
Otvori
Izgleda da smo kao ljudska rasa oduvijek fascinirani keramikom.. Od keramičkih pločica u kupaoni i kuhinji do uporabnih i ukrasnih predmeta, keramika kao da je neizostavan dio naših interijera. Stoga smo Marinu zamolili da komentira ovu fascinaciju.
– Ne znam bih li to nazvala fascinacijom, mislim da je to na početku bilo logično i dostupno svima. Svaki dio planeta Zemlje ima glinu. Svoju glinu. Pa su se kao i kod svih drugih medija razvijali kulturološki kultovi. No mislim da je keramika nešto što danas donosi održivost, ali i toplinu. Održivost u smislu da je dugovječno. Nije kao tupperware koji većina zaboravi na nekom izletu. Keramika je tu da ostane. Kada nam je zbilja bitno, pazimo u čemu će se servirati naša hrana. Pa čak i pri samom izboru predmeta, mislim da ljudi više razmišljaju što i zašto žele jer to nije nešto što se nagodinu ponovo kupuje. U keramičkoj šalici kava ima bolji okus nego u nečemu potrošnom. A kako je prirodni materijal mislim da to je nešto što daje toplinu prostoru. Dodaje još jedan sloj doma, smatra Marina.
Zanimalo nas je na kakvim predmetima i površinama keramika najbolje funkcionira.
– Iako se bavim keramikom sedam godina, smatram se početnikom. No ono što mogu reći je da za ovo nema univerzalnog odgovora. Naravno da postoje gline koje su bolje za rad na kolu, kao i one za masovnu proizvodnju, dok će neke gline bolje funkcionirati jer mogu ići na veće temperature, a time će postati čvršće i otpornije. No tu postoji toliko kombinacija da mislim da do danas nije sve istraženo. Mislim da je ta fleksibilnost zapravo to što je najvrijednije kod nje kao medij. Podnosi različite uvjete.
Pitali smo Marinu ima li neke uzore u svom radu i zašto ju baš oni toliko inspiriraju.
– Izdvojila bih naravno svoju mentoricu Lidiju Boševski. Ona i dan danas ima istraživački duh i otvoreni um pri radu sa glinom. No generalno cijela keramička zajednica (na svjetskoj razini) mi je uzor. Svi se međusobno podupiru i nema ega. Svako si daje savjete i svi su svjesni da imaju različiti pristup, vrijeme i mogućnosti. Inspiracija su mi ljudi s kojima radim u ateljeu i svjetski poznati keramičari, kaže Marina.
Bacate se na rad s keramikom kod kuće? Marina savjetuje kako!
Naša sugovornica nam je detaljno objasnila kako izgleda proces izrade nekog predmeta od keramike.
– Prvo se kreće od skice ili ideje. Nakon toga ovisno što je produkt, jer o tome ovisi koja tehnika će se koristiti, definiramo hoćemo li raditi s crvićima (graditi) ili će se ‘pinchati’ komad gline (lagano razvlačiti) ili će se plohe same izrezivati ili će pak glina ići u kalup. Bitno je da glina bude vlažna zbog njenog daljnjeg oblikovanja. Nakon toga glina se stavlja na sušenje. Kada se predmet osuši po potrebi i želji ima dodatnih dorada (šmirglanje). U praksi ide prvo pečenje (biskvitno ili na niskoj temperaturi), no naravno može se odmah na visokoj temperaturu peći. Sve se peče u keramičkoj peći. Nakon prvog paljenja, osobno se volim igrati s glazurama i bojama radi postizanja efekata i dodatnog sloja zaštite, no to ne radim na svim radovima. Onda predmet ide na još jedno paljenje – visoko u peć gdje se glazura tali i postaje pokrovni sloj. Nakon toga rad je gotov i spreman za uporabu, objašnjava Marina.
I za kraj smo Marinu pitali koja bi top tri savjeta dala svima koji se upuštaju u rad s keramikom kod kuće i DIY projekte. Ona smatra da je uvijek najbolje s nekime pričati i raditi uživo s nekim, no ističe da na YouTube-u ima praktičnih videa. Kao drugo, svakako bi preporučila da se odmah ne ulazi u skupe alate.
– Oni su uglavnom za iskusnije keramičare, dok alat za početnika može biti sve od grane iz dvorišta do pribora iz kuhinje. Čak su i sami profesionalni alati dosta slični s kuharskim i slastičarskim. Mislim da je za početak dobro imati radnu podlogu koja je mobilna (dasku) čisto da spremanje radova bude lakše. Možda nabaviti silikonski bubreg za zaglađivanje ili koji drveni nožić za modeliranje, mrežicu za rezanje gline, krpicu za vlaženje rada i nešto čime će ga se prekriti te nešto za doradu (šmirgl papir). Definitivno bih preporučila da glinu peku kod prodavača gline. Oni uglavnom nude tu uslugu. Obična peć nije dovoljna za tako visoke temperature , a i skupa je investicija, objašnjava Marina.
No ono što bi svima preporučila je u konačnici strpljenje, jer se nakon prvog rada ne smijemo obeshrabriti ako pukne nešto ili nije kako smo zamislili. To ne znači da nije dobro, niti da neće biti bolje. Sve je to dio procesa, a Marina dodaje i kako je bitno imati otvoren um, kako bismo bili spremni što više eksperimentirati i uživati u radu.
