Pretraga

Dvije teorije: Aluminijske bombe ili ekspanzija metalne konstrukcije, što je sravnalo Blizance?

A- A+

Ove godine, 11. rujna, dvadeseta je obljetnica terorističkog napada na nebodere Blizance kompleksa World Trade Center. Iako su avioni koji su se zabili u njih imali velik utjecaj, njihov dizajn i konstrukcija trebala je zadržati cijeli neboder stabilnim. Južni se blizanac urušio 56 minuta nakon udara, a sjeverni 102 minute nakon udara aviona. Uzmimo u obzir da su projektirani da izdrže tornado od 225 kilometara na sat.  Postoje dvije kredibilne teorije koje govore o razlozima urušavanja nebodera.

Urušavanje Blizanaca | Screenshot/Youtube

Dva aviona modela Boing 767 zabila su se direktno u nebodere Blizanaca. Prvi se zabio u WTC1, točnije sjevernog Blizanca, u 8 sati i 46 minuta i pogodio između 93. i 99. kata. Procjenjuje se da je išao brzinom od 710 kilometara na sat u trenutku udara. Drugi Boing 767 pogodio je južnog Blizanca (WTC2) u 9 sati i tri minute između 77. i 85. kata. Iako su udari bili poprilično jaki, to i dalje nije objašnjenje zašto su se urušili kao da su od Lego kocki. Govori se o svojedobno najvišim građevinama svijeta, širine i dubine od 63 metra, zgradama koje su projektirane da moraju izdržati jake vanjske podražaje, pogotovo jer je New York na području čestih uragana. Znanstvenici tvrde da bi bilo očekivano da se urušio dio vrha nebodera, no da se cijeli neboder pretvori u hrpu ostataka sravnanih s tlom, to i nije u potpunosti jasno. Postoje dvije znanstveno potkrijepljene teorije, o aluminijskim bombama i o ekspanziji metalnih greda, detaljno ćemo proći kroz obje.

Metal se ekspandira prilikom visokih temperatura kao službeno prihvaćena teorija

Prva teorija veže se uz ekspandiranje metalnih greda koje su se nalazile u podnoj konstrukciji nebodera. Kada je neboder projektiran i izgrađen 1973. godine, nisu ga projektirali tako da će se skoro trideset godina poslije u njega zaletjeti Boing 767. Mješavina vatre i fosilnog goriva kerozina ubrzali su proces širenja vatre i u kratkom roku naglo povećali temperaturu u strukturi nebodera. Niti jedan arhitekt nije predvidio Molotovljev koktel od 90 tisuća litara koji će uletjeti između osam katova nebodera. Općenito, svaki visoki neboder u SAD-u građen je tako da može izdržati požar minimalno tri sata, Blizanci su izdržali jedan do dva, ali to je zbog već gore navedenih razloga količine vatre.

Naime, neboder je građen u obliku kockastog valjka, šupalj je dužinom osi. U toj praznini sredine nalaze se otvori za liftove. Nosivi zidovi ili u ovo slučaju stupovi, spojeni su s vanjskim nosivim stupovima metalnim gredama. U trenutku udara, sila koju generira ubrzavanje i masa Boinga imaju moć pomaknuti centar gravitacijske sile nebodera tridesetak metara u stranu, no i neboderi su i to izdržali. Prema profesoru Mark Bradfordu, koji predaje na fakultetu Južnog Walesa u Australiji (UNSW – University of South Wales) problem su bile te metalne grede koje spajaju stupove unutarnje strane (šupljine za dizalo) i vanjskih stupova. Pri jako visokim temperaturama, metal se ekspandira i počinje lomiti te nosive stupove prema van

Ekspanzija metalne grede | Screenshot/Youtube

Iako su nosivi jako čvrsti, udar aviona bi skinuo zaštitu od vatre s njih. On misli kako je glavni problem što između vanjskih i unutarnjih nosivih stupova nije bilo još nekoliko nosivih stupova koji bi preuzeli dio tereta i rasjeckali metalnu gredu na više dijelova. Ti rasjeckani dijelovi metalnih greda bi onda stavljani pritisak na stupove između njih. Ako se stup nalazi između dvije grede koje ekspandiraju, ostao bi na mjestu. I od tog trenutka, cijeli zapadni svijet je počeo dizajnirati nebodere na taj način

Bolja konstrukcije ekspanzije metalnih greda | Screenshot/Youtube

Opet, arhitekt nebodera je uračunao požar u jednadžbu, ali možda manji, lokalni požar koji bi se zadržao na jednoj prostoriji ili eventualno jednom katu, a ne se proširio na desetke katova s poticajem kerozina iz avionovog rezervoara. Zbog terorističkih napada na New York 2001. i bombardiranja u Oklahoma Cityju 1995., inženjeri iz cijelog svijeta počeli su stvarati novu vrstu betona s puno boljim performansama (Ultra High Performance Concrete). Ta nova vrsta betona je duplo jača od konvencionalnog betona, i sto do dvjesto puta otporniji. Ta otpornost je puno važnije jer beton može apsorbirati vanjske utjecaje od sto do dvjesto puta više energije i dalje održati strukturu nebodera. Naravno iz navedenih razloga, nova vrsta betona je duplo skuplja

Ova teorija je javno priznata, pa čak ju je potvrdila i komisija federalne vlade i ostalih znanstvenih članaka.

Aluminijska bomba kao druga teorija

Druga teorija u potpunom urušavanju Blizanaca s razinom tla dolazi s internacionalne konferencije tehnologije materijala u San Diegu. Alternativnu teoriju iznio je znanstvenik Christian Simensen iz SINTEF Materijala i Kemijskog Inženjerstva. SINTEF je jedna od najvećih europskih nezavisnih istraživačkih organizacija sa sjedištem u Norveškoj. Na konferenciji u San Diegu, Simensen drži predavanje o svojoj teoriji urušavanja Blizanaca. On smatra da je javno priznata teorija kriva te da se samo može primijeniti na WTC7 neboder, koji je nastradao zbog prskanja goriva s Blizanaca i požarom je urušen do dna.

Njegova teorija počinje s apsorpcijom topline požara. Tvrdi kako je avion Boing 767 pri udaru i ulasku u neboder pokupio mnoštvo materijala od kojeg je zgrada bila napravljena. Avioni su se zabili u neboder velikom brzinom i niskim kutem, jedini takav fenomen na svijetu je kada meteor udari u zemlju. I što se dogodi kada struže kroz površinu Zemlje? Meteorova vanjština prekrije se Zemljinim materijalima. To primjenjuje na slučaj 9/11 jer su avioni zasigurno morali na svoju površinu nakupiti materijale sa zidova, staklenih stijena, podova i stropova. Većina tog materijala je žbuka koja ima užasno lošu izolaciju visokih temperatura. Taj štit od materijala zadržao je velike vrućine oko aviona i zaštitio ostatak nebodera. Avioni su se zaustavili oko središnje jezgre nebodera i tada kreće problem. Rezervoari s gorivom su se oštetili, gorivo je curilo i zbog toga vatra nikako nije mogla prestati gorjeti. Avion je stajao u bazenu materijala, goriva i vatre.

Izdvojeni članak

Neboder u čast uništenim Blizancima svi su zamišljali na svoj način

Tu slijedi glavni problem. Naime, avion je napravljen od legure aluminija zbog lakoće i otpornosti tog metala. Ta legura sadrži i magnezij, i počinje se taliti na oko 660 stupnjeva Celzijusa. Industrija aluminija nam govori da se aluminij na 750 stupnjeva tali u tekućinu poput vode, a za postizanje te temperature potrebno je 30 do 45 minuta. Taj tekući aluminij morao je početi curiti prema dolje zbog gravitacijske sile, na niže katove kroz stubišta i pukotine u podovima. Na donjim katovima su zbog požara bile upaljene protupožarne prskalice s vodom koje su sadržavale nekoliko stotina litara vode. I tu se dogodila eksplozija. Na gornjim katova prskalice nisu radile jer je sva voda isparila zbog enormne količine vatre koja je gorila jače nego inače zbog kerozina iz rezervoara aviona.

Teorija je ispitivana već godinama od same industrije proizvodnje aluminija, no ne zbog Blizanaca, nego zbog više od 250 eksplozija koje su zabilježene u tvornicama aluminija od 1980. godine. Kompanija Aloa Aluminum provela je istraživanje s dvadeset kilograma tekućeg aluminija i dvadeset litara vode, s dodatkom hrđe. Eksplozija koja je nastala dodirivanjem tih elemenata uništila je cijeli laboratorij i ostavila krater promjera od 30 metara. U takvim reakcijama se ispušta vodik iz molekula vode, jer je za eksploziju potrebna molekula kisika koja uzrokuje oksidaciju, a vodik je vrlo lako zapaljiv i prouzročuje požare topline i do 1500 Celzijusovih stupnjeva.

– Mnogi su ljudi u New Yorku izjavili da su čuli eksploziju prije urušavanja nebodera. Čak i snimke prikazuju eksplozije na nižim katovima prije kolapsa, rekao je Simensen na svom predavanju.

Eksplozije tekućeg aluminija i vode su poput dinamitnih, dovoljno su jake da razvale kompletne dijelove nebodera. Gornja polovica bi se urušila na donju koja taj pritisak i težinu nije mogla izdržati i jednostavno se sve urušilo.

Nakon što su se neboderi od tristo, četiristo metara visine urušili, dijelovi su počeli padati posvuda. Užareni komadi nebodera, kapi goriva i tekućeg aluminija koje i dan danas možete pronaći na nekim od okolnih zgrada, samo se taj aluminij vratio natrag u kruto stanje kristaliziranjem. Zbog tih letećih ostataka, zapalila se zgrada broj sedam (WTC7), gorila je oko sedam sati i temperatura je dostigla do 1.000 stupnjeva Celzijusa.

– U tom slučaju, slažem se s federalnom komisijom o teoriji pregrijanih metalnih stupova, ovdje je to razlog urušavanja, zaključio je predavanje Simensen.

Copy link
Powered by Social Snap