Muzejska zgrada u Mexico Cityu s pročeljem od tisuća pokretnih aluminijskih ploča
U Mexico Cityju završena je zgrada Nacionalnog paviljona bioraznolikosti s fasadom od pokretnih aluminijskih ploča koje reagiraju na svjetlost i vjetar. ‘Živa fasada’ simbolizira trajnost i važnost bioraznolikosti.
dinamična zgrada | foto: Cesar Belio
Arhitektica Fernanda Ahumada i studio FR-EE dovršili su Nacionalni paviljon bioraznolikosti u Mexico Cityju s fasadom od pokretnih aluminijskih ploča koje reagiraju na svjetlost i vjetar. Smještena na Nacionalnom autonomnom sveučilištu u Mexico Cityju, zgrada će služiti kao arhiv rastuće zbirke sisavaca, gmazova, riba i ptica Instituta za biologiju, piše Dezeen. Temelj zgrade izgrađen je od Cantera, lokalnog vulkanskog kamena rasprostranjenog eksplozijom vulkana Xtile u 4. stoljeću.
Dinamična obloga
Val od tisuća aluminijskih modula na zgradi dizajniran je da odgovori na unutarnje okruženje prekrivajući staklenu fasadu gdje unutarnji prostor zahtijeva manje svjetla. Dinamična obloga prati krivulju zgrade koja je viša prema jugu i u nekim dijelovima potpuno zatvorena, bez stakla, kao što je prostor koji odgovara gledalištu.
Aluminijske ploče su dimenzija 30×20 centimetara i reagiraju na okolno mjesto kretanjem s vjetrom, aludirajući na trajnost i važnost bioraznolikosti, te stvarajući ‘živuću fasadu’. Pogled na pročelje izvana je impresivan, te od trenutka kada su ploče postavljene privlači veliku pozornost.
dinamična zgrada | foto: Cesar Belio
Arhitektonska simbolika
Ne treba zanemariti ni unutrašnjost građevine koja je ispunjena arhitektonskom simbolikom. Zgrada je građena prema radijalnim tlocrtima koji se protežu kroz tri kata, a kružna forma građevine osmišljena je kao interpretacija koncepta “drveta života” koji ilustrira međusobnu povezanost svih živih bića. Središnje stubište dodatno organizira unutrašnjost zgrade i predstavlja dvostruku spiralu lanca DNK.
Četiri zbirke Instituta pohranjene su u skladišnim pretincima visoke gustoće na metalnim tračnicama smještenim u središnjem prstenu koji okružuje stubište. Zbog svjetlosne osjetljivosti uzoraka u pohrani i na izložbi, nalaze se najudaljeniji od pročelja zgrade. Dok se istraživački prostori, laboratoriji i javni prostori nalaze u krajnjem vanjskom prstenu, koji pruža bolji pristup prirodnom svjetlu i ventilaciji te pogled na okolni vulkanski krajolik.
Prvi kat zgrade, na kojem se nalaze javni prostori, izravno integrira okolni prirodni okoliš pružajući nesmetan pogled kroz prozore od poda do stropa. Drugi i treći kat zgrade, na kojima se nalaze četiri glavne zbirke vrsta u zgradi, nude kontrolirani pogled na okoliš kroz valovito pročelje zgrade.
Pogledajte ovdje kako izgleda trokutasta stambena zgrada u Sofiji.
