Jesu li stereotipi o bauštelcima i dalje aktualni? Pitali smo studente

Stereotipi su jedna vrlo ružna stvar kod koje si ne možemo pomoći. Nažalost, uvijek ćemo biti puni predrasuda, a stereotipi nam pomažu u grupiranju ljudi. Ljude etiketiramo na osnovi milijun stvari, a postoji i etiketa imena ‘bauštelac’.

Bauštela je mjesto na kojem se vrlo često odvija težak fizički posao, pa su na baušteli i dalje većinom muškarci. To je naravno prvi stereotip koji vežemo uz bauštelce, onaj s kojim se i dalje borimo. Nedavno smo pisali o ženama bauštelkama, a o tome možete više saznati ovdje.

Kao i svako zanimanje, i bauštelu prati hrpa stereotipa. No, u današnjem društvu koje je politički korektno i u kojem riječ stereotip postaje praktički zabranjena, to ne bi trebao biti slučaj. Kako po tome pitanju kotiraju mlađe generacije? Pitali smo nekoliko studenata koje je njihovo mišljenje o ovoj temi.

– Znam da je stereotip o bauštelcima da fućkaju za ženama i da puno puše i piju. Kao i svi stereotipi, vjerojatno nije istinit za svakog bauštelca ali sigurna sam da ih ima puno takvih. Kad sam bila mala, moj tata je gradio kuću (majstori su ju gradili, on im je plaćao) i sjećam se da je gradilište bilo krcato smeća i to bočica pive i York i Largo cigareta – tada su te bile najjeftinije. Znam dosta svojih vršnjaka koji rade na baušteli, ne vidim ništa pogrešno u tome, naprotiv. Mislim da previše ljudi ide na fakultete i studira nešto što ih uopće ne zanima, samo zato što je “sramota” ne upisati faks, rekla nam je Matea (23) koja studira strojarstvo.

Stvar sa stereotipima jest što se često baziraju na nekoj istini, ali i ono još gore – dovoljno je vidjeti jednom nekakvu potvrdu stereotipa i to je to, u našim glavama je to apsolutna istina. Svoje viđenje bauštelaca nam je rekla i još jedna sugovornica.

– Nemam nikakvo posebno mišljenje o njima, najvažnije mi je kakvi su ljudi, a ne čime se bave jer osobno ne dijelim ljude po djelatnostima kojima se bave, a i općenito ne volim priče o poslu van radnog vremena jer posao je posao, a kuća je kuća. Stereotipi za koje sam čula  su da se okreću za svakom, a i često čujem da cure govore za njih da su zgodni. Iz vlastitog iskustva najviše me frustriraju kada bez prestanka gledaju i nije im uopće neugodno zinuti i nastaviti buljiti iako su skužili da vidim da odmjeravaju, a najviše mi se to događa kada se rolam ili vozim bicikl. Imam iskustva, ali ne mogu potvrditi jer je svatko drugačiji kao i u svakom drugom zanimanju, postoje svakakvi. Većinom se starkelje okreću i govore mlađim radnicima da pogledaju i oni, ali da obavljaju svoj posao normalno, a ne kao usporeni snimak, ne bi imali vremena sve to gledati. Naravno postoje zgodni bauštelci, zavidim im na tenu jer nikad nisam imala tako dobru boju kao oni, rekla nam je Lucija (20) s FFOS-a.

Okretanje i dobacivanje ženama koje prolaze je sasvim sigurno jedan od većih stereotipa koji se veže uz bauštelce. Tema je to koja je često obrađena i u filmu, a svakako je među poznatijim scenama ona iz Seks i grada, kada Miranda priđe jednom bauštelcu, pa se on ne snađe – možete to pogledati ovdje.

Fućkanje curama koje prolaze

– Mislim da su to ljudi kao svi drugi, evo već par godina i sam radim na baušteli kad se pokaže prilika. To je mjesto gdje mogu puno toga naučiti, a i ako radim teški posao, lakše mi bude učiti na faksu. Nemam baš iskustva s majstorima, ali znam za stereotip da sjede na skeli i jedu sendvič te fućkaju curama koje hodaju pored. Rekao bih da je jedan dio istini, iz iskustva znam. Podržavam vršnjake koji ne žele ići na faks nego odu raditi jer bolje raditi nego sjediti doma ili ići na faks pa nikad ne završiti, rekao nam je Karlo (19) koji studira elektrotehniku na TVZ-u.

Svakako je istina da je bolja opcija ići raditi negoli sjediti doma na kauču, radeći apsolutno ništa, eventualno smetajući. Možda kada bi se popravila slika ‘bauštelca’ u očima društva bi bilo lakše i ne otići na fakultet. Ionako posljednjih godina imamo hiperprodukciju akademskih građana, što nije dobro.

– Podržavam svakoga tko želi raditi i vjerujem da je u tim poslovima dobra i zanimljiva atmosfera, većinom su nasmiješeni, ponekad kada ne ide po planu opsuju jedni drugima i nakon par minuta kao da ništa nije bilo i to mi se baš sviđa. Mislim da je to solidno zanimanje za moje vršnjake jer imaju snage, mladi su i mislim da poštede zaista puno živaca nego kada bi primjerice radili u kafiću, trgovini itd. gdje ljudi ponekad dolaze liječiti svoju nervozu. Mislim da svaki posao netko voli raditi i da se ne treba nikoga smatrati manje vrijednim zbog posla kojeg obavljaju, bitno da su oni zadovoljni. Jedino što bih nadodala da smatram da bi bilo okej da kada ljudi dođu do određenih godina ili ako se vidi da fizički više ne mogu nešto stavi na lakšu poziciju ili preporuče za neki drugi posao, mišljenje je Lucije (20).

Svakako bi bilo dobro kada se ne bi išlo preko vlastitih limita, što je teško kada je u pitanju fizički posao. Većina se forsira dok može, a onda bude prekasno za popravke. I dok se većina naših sugovornika nije imala pretjeranih komunikacija s radnicima, čuli smo ovu zgodu.

– Sada kad sam odrasla, znalo se dogoditi da neki nešto vikne za mnom, ali iskreno to ni ne registriram. Samo na jedno uho uđe, na drugo izađe. Jednom sam hodala ulicom u Trstu i majstori su nešto radili na cijevima i u cijeloj toj priči je bio nekakav šmrk za vodu; išao je poprijeko trotoara po podu, a ja sam ga vidjela i svjesno ga išla prekoračiti. Točno u tom trenutku majstor koji je stajao odmah pokraj ga je odlučio podignuti 20-ak cm od poda, kao da namjerno želi da zapnem za taj šmrk i padnem. Sreća pa sam napravila stvarno velik korak jer se izričito nisam htjela prosuti po trotoaru, prepričala nam je Matea (23).