Jedno od najznačajnijih otkrića: Samozbijajući beton se ugrađuje samo pod djelovanjem gravitacije

Prvi samozbijajući beton napravljen je krajem 80-ih godina prošlog stoljeća u Japanu i predstavlja jedno od najznačajnijih otkrića na području tehnologije betona. Riječ je o posebnoj vrsti betona koja se ugrađuje samo pod djelovanjem gravitacije.

Prednosti korištenja samozbijajućeg betona su brža gradnja, smanjena potreba za radnom snagom na gradilištu, lakša instalacija, povećana trajnost strukture i bolji izgled očvrsnute površine. Samozbijajući beton istovremeno štedi vrijeme i trošak radne snage, a njegova ugradnja omogućuje potpunu zbijenost bez pojave segregacija i bez upotrebe dodatnih vibracija odnosno uređaja za zbijanje betona.

Ovakva vrsta betona pogodna je za betoniranje konstrukcija koje imaju elemente s gusto raspoređenom armaturom ili elemente kod kojih je vibracija otežana iz određenih razloga, ali i elemente koji zahtijevaju kvalitetno očvrsnutu površinu, kao i konstrukcije s prednapetim elementima.

Samozbijajući beton nameće se kao prvi izbor za mnoge primjene kao što su temelji, podovi, zidovi i složene inženjerske konstrukcije jer se odlikuje kombinacijom visoke čvrstoće i kvalitetne površine za postizanje zamjetnog povećanja produktivnosti pri izgradnji.

Kada se želi dobiti uredan izgled betonske površine, bez naknadne obrade, onda je idealno rješenje jer uz primjenu adekvatne oplate i oplatnog ulja, dobit ćete estetski izgled izbetonirane površine. Zato je vrlo zahvalan za zidove i fasade koji se neće naknadno žbukati i završne fasade objekata.

Samozbijajući beton se radi od cementa, kamenog brašna (čestice sitnije od 0,125 mm), sitnog agregata (pijesak od 0,125 do 4 mm), krupnijeg agregata (4-16 mm), vode, dodataka (superplastifikator i modifikator viskoznosti), kemijski aktivnih mineralnih dodataka (pucolan, troska, silikatna prašina…) i vlakana koja imaju ulogu mikroarmature.

Otporan na vremenske uvjete

Ova vrsta betona je superiornija od običnog betona jer ima bolja reološka svojstva, tj. svojstva koja ovise o vremenu. Unutarnja struktura samozbijajućeg betona ima svojstvo mikropukotina, pa se time postiže veća čvrstoća betona. Bolja obradivost postiže se dodavanjem superplastifikatora koji pomažu svježem betonu da ima veću fluidnost bez pretjeranog dodavanja vode.

U samozbijajući beton dodaju se modifikatori viskoznosti koji povećavaju viskoznost betona i smanjuju rizik od segregacije. Pojava tzv. ‘krvarenja’ betona, kada se pojavi voda na njegovoj površini tijekom stvrdnjavanja, teško se može dogoditi kod samozbijajućeg betona jer sadrži manju količinu vode, a veću količinu finih čestica.

Viša cijena anulirana nižim troškovima

Naravno, sve ima svoje pogodnosti i nedostatke, pa tako i samozbijajući beton ima nekoliko ‘mana’ i prepreka za široku upotrebu. Prije svega to je viša cijena u odnosu na obični beton, no i taj argument se može poljuljati, s obzirom na to da trošak ovog visokokvalitetnog betona može biti više nego kompenziran značajnim uštedama, odnosno dobicima na produktivnosti pri izvedbi.

Kako ne postoje globalno standardizirani testovi za ispitivanje betonske mješavine, takva vrsta betona zahtijeva laboratorijsko ispitivanje velikog broja uzoraka. Samozbijajući beton nije preporučljivo koristiti ni ako ste neiskusni u radu s njim jer omjer sastojaka mora biti vrlo precizan, ali ni to nije prepreka jer neki dobavljači imaju u prodaji već gotove smjese.