Ilegalno sagrađen balkon: Možemo li na trenutak zastati i prihvatiti da je ovo velik problem?
Na prvi pogled, građevinski sektor nije toliko zanimljiv, jednom mi je netko čak i rekao da nije nimalo ‘sexy’. I možda se čini da to zaista je tako, sve dok malo ne zagrebete ispod površine i ne shvatite koliko upravo građevinski sektor utječe na vaš svakodnevni život. Počevši od toga da zbog visokih cijena nekretnina ne možete kupiti vlastiti stan/kuću, ili možda činjenice da kada platite stanarinu brinete hoćete li imati dovoljno za kupiti hranu, pa do toga da na posao kasnite zato što su ponovno gužve na cestama jer je opet puknula neka cijev. Građevinski sektor je onaj koji zanemarujemo dok je sve dobro, ali čim nešto krene po zlu – u problemima smo. Uz iznimku zvana ‘obnova nakon potresa’ (a i to je upitno), građevinski sektor ne dobiva veliku medijsku pažnju. No, posljednjih dana se sve to promijenilo, zato što je upravo jedna građevinska tema pokrenula lavinu komentara na društvenim mrežama i postala nakratko najbitnija tema u hrvatskoj – ilegalno izgrađen balkon. Ako ste kojim slučajem propustili taj slučaj, ubrzo ćemo objasniti o čemu je riječ. U širem centru Zagreba je jedna umirovljenica odlučila proširiti balkon, i to postavljanjem nekakve drvene konstrukcije koja u najboljem slučaju izgleda kao jedan od Grunfovih izuma iz Alan Forda. Netko je to slikao i fotografija se ubrzo proširila društvenim mrežama. Reakcije ljudi su bile primjerene – apsolutno ruganje. Međutim, situacija se ubrzo promijenila – u priču se uključio i Državni inspektorat. Najavili su da će se konstrukcija morati ukloniti, a bilo je govora i o novčanoj kazni. Umirovljenica je na kraju ipak odustala od ovog ‘predivnog’ balkona i odlučila zadovoljiti se s balkonom koji već ima. I onda kreće opći kaos. Situacija na društvenim mrežama se drastično mijenja. Društvene mreže, odnosno rasprave koje se odvijaju u komentarima ispod raznih objava na društvenim mrežama, su jako plodno tlo za razna istraživanja. Mi nismo proveli nijedno, već smo samo gledali komentare (kako to većina ljudi i radi) i bili u šoku i vjeverici. Je li zaista moguće da netko smatra da je ovakvo ruglo trebalo… opstati? Zamislite da imate stan u Vrbanićevoj ulici, gdje se nalazi i ova umirovljenica. Pretpostavit ćemo da niste krali (naivno, zar ne?) i da ste do svojih kvadrata došli poštenim i mukotrpnim radom. Sam stan ste obnavljali godinama, a čini vam se i da tim obnovama nikad nema kraja – uvijek treba nešto promijeniti, obnoviti, nadograditi. I pri svakom od tih koraka, morali ste pažljivo računati kako, kada i s čime ćete te radove platiti. I onda se u vašoj blizini pojavi ovakva nakaradna konstrukcija, koja samim time degradira izgled čitave zgrade, pa i vašeg balkona na kojem uspješno održavate na životu neke biljke. Biste li bili zadovoljni s time? Bi li vam bilo drago gledati što se događa? Naravno da ne. Pokušali biste urazumiti gospođu umirovljenicu i objasniti joj da možda ovo ipak nije pravo rješenje. Ne biste uspjeli u tome. Idući korak bi vam bio pozvati građevinsku inspekciju. No niti od njih niste dobili pomoć koju ste očekivali. I što je sljedeće? Izaći u medije i nadati se da će priča ipak dobiti sretan kraj. Ali, zaboravljate na jedan ljudski (hrvatski?) trenutak, u kojem smo uvijek spremni sažaliti se nad ugnjetavanim pojedincem. Bez obzira na to bio on u pravu ili ne. Zašto bismo sada raspravljali o ovako ‘sagrađenom’ balkonu, kada ljudi u Glini i dalje žive u kontejnerima? Zašto bismo uopće činili išta po pitanju ovog balkona, kada u Zagrebu još uvijek postoje ljudi koji nemaju riješeno pitanje kanalizacije? Zašto bismo jednu umirovljenicu kaznili za drvenu konstrukciju, kada je i sam šef HAZU-a ilegalno sagradio balkon? Zašto napadati jadnu gospođu, kada je opće poznato da živimo na divljem zapadu gdje svatko može raditi što god poželi? To je naš način razmišljanja i teško je da će se promijeniti. Ono što ne shvaćamo jest da upravo zato što dopuštamo (ili mislimo da bismo trebali dopustiti) ovakve ‘sitnice’ kao što su ilegalno sagrađen drveni balkon, zato i imamo problema s obnovom, vodovodom i kanalizacijom. Sve su to problemi, ali zar nije puno lakše riješiti mali problem, pa onda krenuti na velike? Je li zaista ispravan odgovor to i da dopuštamo male probleme, samo zato što velike ne možemo riješiti? Kako ćemo uopće riješiti velike probleme, kad nam maleni stvaraju ovakve probleme? Kakva nam je perspektiva? *Komentar je stav autorice i ne odražava nužno stav redakcijePosljednjih dana se u medijskom prostoru provlači jedna vrlo zanimljiva priča – ilegalno sagrađen balkon u širem centru Zagreba. Balkon je sagradila umirovljenica, a nakon što je priča dospjela u medije i u sve se upleo Državni inspektorat, balkon je uklonjen. Međutim, puno komentatora na društvenim mrežama nisu zadovoljni s takvim raspletom priče. Zašto?
Alan Ford u Zagrebu
Zašto se truditi?
‘Mali’ problemi