Ozljeda na radu: Što kada 100% naknada plaće nije ni blizu stvarnoj plaći, doznajte tko pokriva razliku

Pitanja privremene nesposobnosti za rad, odnosno bolovanja zbog ozljede na radu i prava na naknadu plaće za vrijeme bolovanja regulirana su Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju uz primjenu relevantnih odredbi Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti. Na papiru, dilema nema, u slučaju ozlijede na radu radnik ima pravo na naknadu od 100% plaće. No, problem nastaje kada prva naknada ‘sjedne’ u bitno manjem iznosi, kao i kada prođe 18 mjeseci od ozlijede, a radnik zbog ozlijede nije zdravstveno sposoban vratiti se na radno mjesto. Kako nadoknaditi stvarni financijski gubitak u slučaju ozlijede na radu objašnjava odvjetnica Blaženka Musulin.

Zakon propisuje da pravo na naknadu plaće pripada radniku (osiguraniku) ako je privremeno nesposoban za rad zbog priznate ozljede na radu. Zakonski je definirano i da se naknada plaće u slučaju bolovanja zbog ozljede na radu određuje od osnovice za naknadu plaće koju čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće. Neovisno o tome na čiji se teret isplaćuje, osim kada je posebnim zakonom drukčije propisano.

Plaća na osnovi koje se utvrđuje osnovica za naknadu plaće, redovita je mjesečna plaća osiguranika te naknada plaće isplaćena za vrijeme odsutnosti s rada, odnosno za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog dopusta i privremene nesposobnosti, koja se isplaćuje na teret pravne ili fizičke osobe kod koje je osiguranik zaposlen.

Kada je u pitanju ozljeda na radu propisano je da naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog priznate ozljede na radu, ostvarivo 18 mjeseci u kontinuitet, a potom se smanjuje na 50%.

I tu počinju problemi jer daljnja naknada više nije 100% kod dugotrajnog bolovanja, a samih 100% za vrijeme isplate pune naknade nije baš taj iznos. Može li se gubitak nadoknaditi i kako objašnjava odvjetnica Blaženka Musulin iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici.

Naknada plaće 100% koja to zapravo nije

Radnik koji je na bolovanju radi ozljede na radu ima pravo na 100% bolovanje koje u svojoj biti ne predstavlja 100% naknade plaće koju je imao dok je radio. Prvenstveno zato jer se radi o isplati neto plaće. Tako radnik za vrijeme bolovanja ne dobiva, primjerice, naknadu za topli obrok i naknadu za prijevoz, a nema pravo niti na naknadu koju dobiva dok radi, npr. za rad na terenu i prekovremene sate. Također, radnik ima i gubitak u vidu dodataka za radne rezultate ili slične bonuse koji se povremeno isplaćuju.

Kroz razdoblje 100% bolovanja radnik dakle ima niža primanja, a ta se razlika osobito povećava kroz razdoblje dugotrajnog bolovanja. Naime Zakonom je propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad maksimalno u trajanju od 18 mjeseci, a protekom 18 mjeseci bolovanja bez prekida, po istoj dijagnozi,  i to u visini utvrđenoj u skladu sa Zakonom i općim aktima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a nakon isteka tog roka nadalje ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu od 50%.

Zašto je to tako

Iz Pravilnika o radu može se vidjeti je li poslodavac propisao za radnike pravo na dnevnice i pravo na terenski dodatak, a što je pored osnovne plaće gubitak ako je primao i dodatke na plaću poput dnevnica za službeni put, naknade za rad vikendom i slično.

– Primjerice, kada radnik dok je zaposlen sukladno ugovoru od radu prima osnovnu plaću u visini od 480 eura neto kao i dodatke na plaću, sve zajedno dosegne iznos u visini od prosječno 1.200 eura mjesečno pri čemu je prosječno za vrijeme trajanja rada na terenu utrošio oko 200. Što znači da je radnik dio naknade isplaćivane i uštedio, mjesečno bi ostvario prosječni neto primitak od 1.000,00 eura. Međutim radniku se za vrijeme bolovanja isplaćuje naknada osnovne plaće, ali mu se ne isplaćuju dodaci na plaću, kaže odvjetnica, Blaženka Musulin, te dodaje kako se onda s pravom događaju situacije da su radnici šokirani visinom ‘stopostotne’ naknade.

Kako nadoknaditi razliku?

Razliku do stvarno izgubljenog mjesečnog iznosa, kaže odvjetnica Musulin, dužan je naknaditi onaj tko je odgovoran za štetu koju radnik trpi, dakle tko je skrivio ozljeđivanje radnika.

Sve ovo naravno u slučaju da se radi o priznatoj ozljedi na rad koju nije skrivio sam radnik, i tada postoji pravo na naknadu štete od osiguravajućeg društva kod kojeg je krivac, odnosno poslodavac osiguran, a ako takva polica ne postoji jer poslodavac nije osiguran zahtjev za naknadu štete za gubitak u visini zarade može se uputiti direktno poslodavcu.

-Visina se može utvrđivati na temelju platne liste radnika za razdoblje od šest mjeseci prije nesreće na radu, odnosno prethodno razdoblje iz koje dokumentacije proizlazi kolika je prosječna neto plaća radnika pa na temelju istog može izračunati gubitak koji ima za vrijeme bolovanja. Pravo na naknadu gubitka se temelji na odredbama 1095. st. 1. ZOO-a koji se odnosi na imovinsku štetu  uslijed izgubljene zarade, kaže odvjetnica.

Uz napomenu kako se financijsko vještačenje se provodi ako ne postoji suglasnost o visini gubitka pretpostavljene  plaće koju bi imao da je radio, a koju bi ostvario da nije bilo štetnog događaja i primanja koja je imao za vrijeme trajanja bolovanja i uobičajeno se provodi u sudskom postupku u kojem se utvrđuje visina štete kako za ozljede koje je radnik zadobio u nesreći tako i za gubitak materijalnih primanja koja su nastala kao posljedice ozljeđivanja.

Što kada kupiš nekretninu, a stanari ne žele van? Doznajte ovdje što odvjetnik savjetuje kao pravi potez.