[Fotoesej] Petrova gora – zaboravljeni div brutalizma

Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna i nakon 40 godina ponosno stoji na Petrovcu, vrhu Petrove gore. Lišen većine skupocjene oplate od nehrđajućeg čelika, njegov armirani betonski kostur polako propada i podsjeća na neko drugo vrijeme. Njegova zanimljiva građa neizbježno je odredište mnogih ljubitelja brutalističke arhitekture, ali i žrtva krađe, zaborava i nemara. Pogledajte kako izgleda danas.

Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna; David Mandić | baustela.hr

Tražite li uistinu zanimljivo odredište za sljedeću izletničku avanturu, svakako posjetite spomenik na Petrovcu. Ako krećete iz Zagreba ili okolice, čeka vas samo malo više od sat vremena ugodne vožnje do Vojnića, gradića podno Petrove gore. Od njega slijedi lagani uspon idiličnom gorskom cesticom kroz šumu sve do Lovačkog doma Muljava. Nedaleko od njega naići ćete na betonske blokove ispred kojih ćete morati ostaviti auto i započeti šetnju vijugavim putem do Petrovca, vrha Petrove gore koji se nalazi na skromnih petstotinjak metara nadmorske visine. Ondje će se nazirati zaboravljeni div – čudnovata betonska građevina na kojoj, kad je obasjana suncem, svjetlucaju ostaci oplata od nehrđajućeg čelika. Uistinu veličanstven prizor.

Bar i stolovi na ulazu u spomen-kompleks; David Mandić | baustela.hr

Drvene klupe u jednoj od predavaonica rekreacijskog prostora koji okružuje spomenik; David Mandić | baustela.hr

Duh drugog vremena

Premda je danas u vrlo lošem stanju, zapušten i prljav, ovaj spomenik i dalje ocrtava svoj nekadašnji značaj. Osim glavne “zgrade” s oblim zidinama, tamo se nalaze i popratne građevine – stotinjak metara duga staza do glavnog ulaza oko koje se nalazi nekadašnji, drvom obložen i elegantan, bar, klupe, stolovi i prostorije raznih namjena – kupaone, spavaonice, dvorane i predavaonice. Njihovi zidovi i drveni stolci prešarani su natpisima mnogih generacija unazad četiri desetljeća. Cijelim kompleksom struje duhovi nekog drugog vremena, atmosfera je pomalo zastrašujuća.

Napušteni uredski stolac u predvorju spomenika; David Mandić | baustela.hr

Pogled prema ovalnom stubištu s jedne od viših etaža; David Mandić | baustela.hr

U glavnom objektu nalazi se mnogo praznog središnjeg prostora, ističu se ovalne stepenice do vrha na kojem se nalazi vidikovac. Nekad se do najviše etaže moglo doći i liftovima, ali njihovi su otvori, na većini mjesta, davno zatvoreni iz sigurnosnih razloga. Ispod svega nalazi se i desetak metara dubok podrum ispunjen vlagom, jezom i mrakom – nikako ne preporučamo gubiti se tamo. Na zadnjem katu postoji par izlaza na rupasti krov. Do samog vrha i vidikovca vode klimave stepenice, a s njega se pruža pogled koji oduzima dah – posebno lijepim danima bez oblaka. U jednom se smjeru nazire Bosna, a u drugom Zagreb i, čak, Slovenija.

Pogled s vidikovca prema krovu spomenika; David Mandić | baustela.hr

Vrata za nekadašnja dizala na četvrtoj etaži; David Mandić | baustela.hr

Bakićev desetogodišnji projekt

Spomenik je projektirao i, cijelo desetljeće, gradio čuveni kipar Vojin Bakić. Nakon spomenika kod Kamenske, 1970. osvojio je natječaj za još jedan veliki projekt – Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna. Arhitektonsko remek djelo od armiranog betona i nehrđajućeg čelika završeno je 1982. u spomen 300 srpskih seljaka koji su se borili protiv ustaša na Petrovoj gori. U unutrašnjosti se nalazio muzej sa stalnom postavom o Narodnooslobodilačkoj borbi tamošnjeg naroda i raznim izložbama, a oko glavnog objekta nalazili su se rekreativni prostori. U svoje vrijeme, spomenik je posjećivalo i do 150 tisuća ljudi godišnje.

Ovalno predvorje gdje su nekada bili golemi prozori; David Mandić | baustela.hr

Jedan od grafita u prostorijama spomenika; David Mandić | baustela.hr

Pljačka i propadanje

Nakon osamostaljenja želje za očuvanjem spomenika iz bivše države jenjavaju i oni bivaju zapušteni, poput ovog. U drugoj polovici devedesetih muzej biva opljačkan, kao i sav koristan i vrijedan građevinski materijal spomenika, poput nehrđajućih čeličnih oplata. Ovakvi činovi izrazito mijenjaju izgled samog objekta i njegovu isticajnu ljepotu, no golemi betonski kostur i dalje služi kao jedinstveni primjer brutalizma.

Okruglasta rupa na krovištu; David Mandić | baustela.hr

Oštećen i pljesniv pod; David Mandić | baustela.hr

Trenutna i prijašnja vlast nikako ne mari za obnovom ovog i sličnih spomenika, premda je 2011. pokrenut “Apel za obnovu sedam kapitalnih spomenika NOB-u” i antifašističke udruge neumorno prosvjeduju. Jedna stvar je jasna – koliko god drugačija bila trenutačna politička orijentacija vlasti – spomenici se trebaju održavati. Poražavajuća je činjenica da ih više cijene stranci nego mi. To je također vidljivo u prvim kadrovima nove popularne njemačke serije na Netflixu, Tribes of Europe, u kojima spomenik služi kao relikt prošlosti u post-apokaliptičnom svijetu.