Svjedok arhitekture jednog vremena: Kultni crveni kiosk bio je sinonim za estetiku istočne europe
Ne postoji osoba koja je živjela u Jugoslaviji, a da barem jednom nije stala i kupila nešto na ovakvom legendarnom kiosku. Njegov dizajn star je gotovo 60 godina i budi uspomene, ali i dalje odaje dašak inovativnosti. Bio je to kulturološki fenomen, mjesto društvenog života i estetsko bogatstvo slovenskog dizajnera Saše Machtiga.
Kiosk K67 | Foto: Architectuul.com
Na ovom se kiosku, osim novina i cigareta, moglo kupiti voće, povrće, cvijeće te brza hrane i listići za lutriju. Mogao se vidjeti na svakom uglu bivše države, na parkiralištima, trgovima i ulicama. Osim što je kiosk K67 imao razne primjene, na prolaznike je ostavljao upečatljiv estetskom dojam.
Za originalan izgled kioska zaslužan je slovenski arhitekt i dizajner Saša Machtig. Godine 1966. osmislio je rješenje za kiosk koji će svojim modernim dizajnom oslikavati kupovnu moć jugoslavenske srednje klase i ilustrirati njihovu estetsku senzibilnost. Crveni je kiosk s vremenom pokazao da jedini ima moć utjeloviti istočnoeuropsku kulturu kioska, prenosi architectuul.com.
Nadaleko prepoznatljiv kiosk patentiran je 1967., a za serijsku proizvodnju pripremljen je godinu dana kasnije. Na prvoj izložbi prototipova u slovenskom Ljutomeru polučio je zavidne rezultate pred domaćom i stranom dizajnerskom elitom. Proizvodila ga je tvrtka Imgrad, a nekoliko su puta njegov dizajn bezuspješno pokušali plagirati.
Prava mu je internacionalna karijera započela kada su strani dizajnerski časopisi počeli pisati o kiosku iz istočne europe koji kao da je došao iz budućnosti. Muzej moderne umjetnosti u New Yorku uvrstio ga je u svoju zbirku dizajna 20. stoljeća. K67 se, osim u Jugoslaviji, mogao naći na ulicama Bugarske, Rumunjske, Češke, Slovačke, Poljske, Ukrajine i Rusije, ali i Japana te Novog Zelanda.
O arhitekturi Jugoslavije možete doznati u HRT-ovoj dokumentarne emisije ‘Betonski spavači’. Koje su sve građevine spomenute u emisiji saznajte ovdje.
