Posjetili smo hotel Belvedere: Kako je svojevremeno najluksuzniji dubrovački hotel postao ruglo na istočnom dijelu grada
Dubrovački hotel Belvedere bolna je istočna točka grada. Izgrađen na ‘strateškoj’ poziciji, s koje se pruža pogled na gradsku jezgru, ali i na otok Lokrum i na Cavtat, hotel je bio primjer nove vrste turističkih objekata koji su svojim okolišem i sadržajima bili povezani s javnom infrastrukturom te dostupni lokalnom stanovništvu. Ogromno zdanje na šesnaest katova, s više od 200 apartmana, bilo je primjer tada relativno nove vrste turističke gradnje, a uz restorane, bar, slastičarnicu i bazen, hotel je imao i svoj noćni klub. Međutim, na početku jedan od najluksuznijih hotela na obali, Belvedere je ‘živio’ samo šest sezona, a 1991. je zatvoren. U ratu je građevina grdno stradala, a do danas ostaje sablasno zdanje oko čijeg se vlasništva i obnove spori već skoro 25 godina. Posjetili smo ga s našim fotoaparatom i kamerom.
Hotel Belvedere danas | foto: redakcija/Bauštela.hr
Prva stvar koju uočite kada kročite u uništeni hotel Belvedere su mačke. Njih toliko da čak na Google mapsu postoji oznaka ‘Mačje mjesto’ s perfektnom ocjenom 5.0. Mace će vam praviti društvo dok hodate po ispražnjenim bazenima s fantastičnim pogledom na stari grad. Jedinstveno mjesto na Jadranu koje je radilo tek šest godina, a već 33 čeka svoju obnovu.
Belvedere kao primjer nove vrste ‘planiranja’ jadranske obale
Na području južnog i gornjeg Jadrana pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda s kraja šezdesetih i početkom sedamdesetih godina, pokrenuta je gradnja turističkih objekata u sklopu međunarodnih projekata velikih razmjera. U to vrijeme, točnije, između 1967. i 1972. godine, novom gradnjom turističkih naselja i hotela, može se reći da dolazi do preokreta u planiranju obale, arhitekti Nataša Ivanišević i Krunoslav Šmit pišu u svojem znanstvenom radu.
U vremenu kad su pokrenuti novi projekti, turističku gradnju doživljavalo se kao važan element šire strategije upravljanja i gospodarenja jadranskom obalom i zaleđem, a posebnu važnost turistička gradnja je imala za ‘infrastrukturnu opremljenost obale’. Novoizgrađeni hoteli, uz prateću infrastrukturu imali su ulogu prenošenja određenog načina provođenja vremena na svoje posjetioce, objasnili su autori članka. Krajem 60-ih i početkom 70-ih godina prošlog stoljeća ‘baština hotelske arhitekture’ tako postaje značajna kao graditeljsko i urbano dostignuće tog razdoblja.
Hotel Belvedere | foto: redakcija/Bauštela.hr
Pritom, kako su se hoteli gradili u osjetljivim ambijentima obilježenim bogatom urbanom i graditeljskom tradicijom, arhitekti su koristili turističke sklopove za izgradnju novog urbano-kulturnog stroja u okviru kojega je moderna arhitektura trebala odgovarati topografskim i klimatskim datostima prostora na kojem se gradilo. Uz to, ekonomska uloga novih hotelskih objekata nezanemariva je. Prema Ivanišević i Šmitu, u tom razdoblju gradili su se sklopovi koji su redom uključivali element gradacije prostora, a za sklopove je bilo značajno da, za razliku od nekih današnjih ‘resorta’ nisu bili ograđeni, već su bili otvoreni za javnost.
Važno je i što su u tom razdoblju izgrađeni turistički kompleksi i okoliši zadržavali kontinuitet javnog prostora te su bili priključeni na postojeću cestovnu infrastrukturu kao dodatni ‘plug-in’. Isto tako, takvi su hoteli bili povezani sa životom lokalnog stanovništva, kojima su sadržaji i prostor hotela bili dostupni. Postupno, turistički objekti počeli su sadržavati elemente infrastrukture koji možda više nisu bili dostupni lokalnoj zajednici, poput – sala, restorana, zabavnih i sportskih programa i ostalih vanjskih sadržaja.
Hotel Belvedere u Dubrovniku projekt je arhitekta Julija de Luce, nastalog između 1983. i 1984. godine, a otvoren je 1985. godine. Hotel je otvoren kao jedan od najluksuznijih hotela na jadranskoj obali. Za hotel je poseban položaj, na istočnom rubu grada, s kojeg se pruža pogled na povijesnu jezgru, na otok Lokrum i na Cavtat. U osamdesetima novootvoren hotel, bio je posljednja izgrađena točka urbane strukture Dubrovnika, neposredno uz šetnjicu Put od Orsule i udaljenosti 1,5 kilometara od gradske jezgre.
Nakon otvaranja, lokalnim stanovnicima na raspolaganju su bili određeni sadržaji hotela, poput aperitiv bara, nacionalnog i francuskog restorana, taverna, konoba, pivnica, slastičarnica, kafić, ali i engleski restoran i noćni klub. Hotel je sadržavao 200 soba, 19 apartmana, 2 polu-apartmana i jedan predsjednički apartman, na šesnaest katova. No, nakon samo šest radnih sezona, 1991. zatvoren. U Domovinskom ratu, hotel Belvedere bio je bombardiran i teško oštećen, a poslije rata krenula su previranja oko vlasništva objekta, koja i dalje traju.
Galerija 13 Fotografija
Otvori
Kome sve dubrovački hotel (ni)je pripadao?
Hotel je 1991. prestao s radom, a za vrijeme rata bio je vidno oštećen. Vlasnici se izmjenjuju od početka stoljeća, a vlasničko pitanje Belvederea i dalje je predmet spekulacija i previranja. Zapušteni hotel, koji je za vrijeme rata desecima izbjeglica bio sklonište, vremenom je postao ruina u pravom smislu te riječi; a dok razrušena grdosija od građevine u nekima izaziva jezu, drugi su slobodni istraživati sablasne prostorije, a ostalima su zidovi hotela beskrajno ‘platno’ za grafitiranje.
Nakon završetka rata, od 2001., većinski udio od 53,75 posto hotela preko panamske tvrtke Cleostone, preuzeo je hrvatsko-britanski poduzetnik Zvonko Stojević. Te godine, u ime Cleostonea, udio u Belvedereu otkupio je za šest milijuna dolara, dok je tvrtki INA pripao manji vlasnički udjel od 31,8 posto, 2022. prenio je Du List. Stojević, inače posljednji zakonski zastupnik hotela, sukladno Stečajnom planu nakon uključenosti u posjedni udio u Belvedereu, odigrat će ulogu u daljnjim odvijanjima oko vlasničkog pitanja te dubrovačke građevinske grdosije.
O prodaji hotela, Stojević je komentirao kako je provedena protupravno na dražbi, nakon što je INA, kao treći dioničar u društvu pokrenula prisilnu naplatu zajma od 3,3 milijuna dolara, koji je 2005. dala društvu, piše Index.hr. Iako je prethodno procijenjen na cijenu 24.360,000 eura, hotel Belvedere je 9. svibnja 2014. godine prodan tvrtki Vila Larus ruskog milijardera Viktora Vekselberga po upola manjoj cijeni. To znači da je INA, kao treći suvlasnik u hotelu nekretninu prodala po upola manjoj cijeni od isprva procijenjene vrijednosti. Inače, nakon što je Vekselberg kupio hotel, u čemu je imao potporu bivšeg hrvatskog ministra gospodarstva i nekadašnjeg generalnog direktora hrvatske naftne kompanije INA-e, Davora Šterna, Štern je 2017. izjavio kako se ozbiljno planira obnoviti hotel; no, obnova nikad nije krenula.
Hotel Belvedere | foto: redakcija/Bauštela.hr
Vlasničko pitanje hotela Belvedere ostalo je vrlo aktualno i nakon prodaje ‘ispod cijene’ te do danas nije riješeno – ni nakon što je projekt preuređenja pripao poznatom zagrebačkom arhitektonskom uredu. U razdoblju koje je uslijedilo nakon prodaje nekretnine Vili Larus, tako su se nastavila ‘natezanja’, jer je procurila vijest kako je uoči dogovorenog termina dražbe Stojevićev Cleostone Corporation u preko svog ureda poslanom pismu namjere INA-i predložio otkup potraživanja, no odgovor na taj zahtjev nije stigao te je dražba svejedno održana – s ranije spomenutim ishodom. Iz tog razloga, Stojević se požalio na cijeli proces dražbe, nazivajući prodaju ‘protupravnom’. Također, Stojević je naknadno izjavio kako je zbog cijele situacije 2014. na Trgovačkom sudu u Zagrebu podigao tužbu i protiv INA-e i protiv Vile Larus.
Međutim, nedugo nakon što je hotel prodan novom vlasniku, pročulo se kako je hotel Belvedere ponovno prodan, tvrtki Zabuton Holdings Limited, sa sjedištem u Cipru. Tema vlasništva Belvederea bila je vrlo aktualna 2022., kada su brojni portali prenosili vijest da je oko 2018., uslijed sankcija od strane Sjedinjenih Američkih Država ruski vlasnik počeo prebacivati udjele u tvrtkama na suradnike.
Logično je zaključiti kako je na isti način postupio i s prodajom dubrovačkog hotela, prenio je na ljeto 2022. morski.hr, a tu je pretpostavku i potvrdila istraga Oštra, centra za istraživačko novinarstvo u jadranskoj regiji. Na ljeto 2023., nakon sjednice dubrovačkog Gradskog vijeća, razgovaralo se o Belvedereu, no pitanje vlasnika nakon sjednice se nije komentiralo. U javno dostupnim katastarskim podacima o građevini, međutim, kao vlasnik tog hotela i dalje ostaje tvrtka Vila Larus d.o., a hotel je i dalje zapuštena grdosija u ruševnom stanju.
– Zakonski je moguća rekonstrukcija postojećeg hotela. Nama su se javljali investitori, veliki svjetski brendovi su bili zainteresirani za rekonstrukciju postojećeg objekta. Ne znamo koje su namjere novog vlasnika hotela, ne znamo što žele, ni tko su ti ljudi, ali naša su im vrata otvorena, želimo im biti partneri jer je za grad važno da se hotel rekonstruira jer je to posljednji hotel koji je u ratu devastiran i vjerujem da ćemo imati poziv investitora sa željom da nas upozna s planovima, a da im mi damo support, po pitanju obnove kultnog dubrovačkog rugla rekao je gradonačelnik Mato Franković, a njegov je odgovor samo dodatno produbio pitanja o vlasništvu tog nekada sjajnog turističkog objekta.
3LHD-ov projekt za obnovu hotela | foto: 3LHD
2016. činilo se da je sve dogovoreno za obnovu, no – ni šest godina kasnije, od obnove ništa
2022. proširila se vijest kako je ruski oligarh prodao dubrovački hotel novom vlasniku, no kako se može vidjeti na javno dostupnim katastarskim podacima o posjedovanju te zemlje, kao Upisana osoba navedena je tvrtka-stari vlasnik, Vila Larus. Od lipnja 2023. godine, u podacima o katastarskoj čestici zemlje, zabilježen je spor, odnosno tužba zaprimljena pred Trgovačkim sudom u zagrebu s obavijesti o primitku elektroničkog podneska o tome kako je 27. lipnja 2023. zabilježen tijek spora koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između tvrtki BELVEDERE d.d. Dubrovnik, INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. te VILE LARUS d.o.o., kao tuženika.
U međuvremenu, o ozbiljnoj obnovi ovog propalog objekta i dalje očito nema riječi. Nada da će se pokrenuti radovi pružio je projekt iz 2016. godine, poznatog zagrebačkog arhitektonskog ureda 3LHD, a jedan od partnera ureda, predstavio je projekt i pred Gradskim vijećem. Novi Belvedere već je bio zamišljen; kao zdanje znatno manjih razmjera u odnosu na izvorni hotel, a velik je dio ideje predstavljala i dostupnost osnovnih dijelova okoliša građanima, prenosi Index.hr.
Dok je realizacija 3LHD projekta krenula prije nekoliko godina, sve i dalje stoji. Za zadovoljenje potreba novog projekta, bilo je potrebno smanjiti kvadraturu Detaljnog plana upravljanja, koja je isprva ‘pokrivala’ znatno veću površinu za gradnju, no prijašnji ‘DPU nikad nije stavljen van snage’, problem s projektom Belvederea komentirao je Dabrović. Kao najveći problem hotela Belvedere i razlog zbog kojega smatra da bi ovaj projekt trebao biti ostvaren istaknuo je upravo iznimno vidljiv i prisutan položaj hotela – jer je zdanje, naveo je, moguće vidjeti iz svih dijelova Dubrovnika. Vrlo je tragično kako, dok se proces naizgled počeo kretati, nema značajnih promjena.
U 2019. Dabrović je za Du List objasnio kako je velik dio problema otezanja s tim projektom općenito spora administracija u Hrvatskoj, no i da sve neupitno koči pitanje vlasničkih odnosa. S druge pak strane, tu je i odnos s javnom upravom i gradskim službama, koji je u Dubrovniku, istaknuo je, bio nešto gori nego kod nekih drugih projekata na kojima su radili. Ni sedam godina nakon najave projekta obnove, u 2023., o gradnji, to jest obnovi hotela, i dalje nitko ništa nije znao, tada je prenio Dnevnik.hr. Prema izvorima ni grad Dubrovnik nije imao sve informacije, kao ni ured koji je potpisivao projekt za novi hotel, na kojemu je Rus Viktor Vekselberg još godinama ranije obećao radove.
Ovdje pročitajte o tome za koji projekt u Dubrovniku u vrijednosti 13,7 milijuna eura se traže radnici.
