Bauštelska reportaža: Priča o najstarijoj zagrebačkoj arhitekturi, zavirite u dvorišta raskošnih gornjogradskih palača
Desetu godinu zaredom na zagrebačkom Gornjem gradu održava se sad već kultna manifestacija ‘Dvorišta’. Još jedno ljeto daje priliku za zaviriti u tajanstvena inače javnosti nedostupna dvorišta uz neka od najstarijih gradskih zdanja. Za arhitekturu na Gornjem gradu, kako stambenu tako i za zgrade javne namjene, izgrađenu uglavnom u 18. i 19. stoljeću, karakteristična su dvorišta. Kuće u tom razdoblju sagrađene su u blokovima zbog čega su gotovo bez iznimke imale dvorišta, ali ih imaju i gradske palače. Iskoristili smo priliku i obišli svih ovogodišnjih deset, a prilikom razgledavanja dobili smo priliku obogatiti svoje znanje o starom Zagrebu. Što i jest jedna od glavnih namjera organizatora.
Palača Magdalenić-Drašković-Jelačić, Demetrova 7-9
Prošli petak, 12. srpnja, na Gornjem gradu krenulo je održavanje posebne manifestacije. Desetu godinu zaredom slučajnim i namjernim prolaznicima najstarijih ulica u Zagrebu otvorena su ‘Dvorišta’ i to, simbolično, njih deset. Ukupno dvanaest dana od otvaranja posjetitelji imaju priliku zaviriti u prekrasna dvorišta nekoliko kultnih zgrada, a četiri ove godine novitet su na manifestaciji.
Galerija 21 Fotografija
Otvori
Od deset lokacija, nova uključena dvorišta su malo, intimno dvorište uz Kuću karikature Oto Reisinger u Radićevoj 44 a, dvorište Palače Oršić – Učeničkog doma Marije Jambrišak u Opatičkoj 14, dvorište novoobnovljene Gimnazije Tituš Brezovački na Jezuitskom trgu. I, na kraju, dvorište Palače Magdalenić-Drašković-Jelačić u Demetrovoj 7-9.
– Dvorišta su manifestacija koja svake godine pokušava otkriti posjetiteljima neke skrivene bisere iza fasada palača Gornjeg grada, a naši domaćini – različite institucije, ali i privatni vlasnici što je također važno naglasiti, pokazuju visoku motiviranost za sudjelovanje u projektu, zato što se kroz njega afirmira ne samo lokalitet dvorišta, nego u širokoj javnosti i sama institucija koja je na tom lokalitetu u rezidenciji. Moglo bi se zaključiti kako Dvorišta i njihovi domaćini žive u međusobnom razumijevanju i suživotu, a 25 lokacija koje su Dvorišta dosad otkrila javnosti najbolje govore tome u prilog, rekao nam je Borko Špoljarić iz TZ grada Zagreba.
‘Dvorišta’ napunila inače puste ulice
Kako je rekao Špoljarić, a u što smo se i sami uvjerili prilikom obilaska, ponuda manifestacije stvarno okreće fokus na ljepote Gornjeg grada koje su inače zaštićeno kulturno dobro. Svako dvorište pritom priča svoju priču, od kojih brojne građanima nisu poznate.
– Dvorišta su usmjerila fokus na Gornji grad kao zaštićeni kulturni i baštinski kompleks visoke vrijednosti, ali slabe iskorištenosti te slaboga znanja samih Zagrepčana o tome, pa i u tom smislu imaju veliki značaj, istaknuo je Špoljarić.
Uz to, ovo je prilika da Gornji grad, koji je već godinama prilično pust jer se većina događanja, restorana, ugostiteljskih objekata i slično nalazi u Donjem gradu, oživi. Isto nam je potvrdila i sugovornica koju smo susreli prilikom obilaska manifestacije.
Plemićki konvikt – Gimnazija Tituša Brezovačkog, Jezuitski trg | Foto: Nina Šantek
– I dalje nismo sve vidjeli tako da ne možemo baš reći što je najljepše . Obično nisam u Zagrebu u ovo doba i nikad prije nisam bila na manifestaciji. Ove godine slučajno jesam pa je ovo sad prilika. A i kako imamo gošću smo ju odlučili povesti i pokazati joj ‘Dvorišta’. Čini se odlično, oživio je Gornji grad koji je inače prilično mrtav, a i dvorišta će se tek kasnije još napuniti i živnuti, rekla nam je Maja Sorić, koja je manifestaciju posjetila s dvije prijateljice.
Naselje prije 13. stoljeća
Uistinu, mistične gornjogradske ulice kao nikada ranije u tople večernje ljetne sate vrvjele su ljudima. Ulice su to jednog od najstarijih dijelova Zagreba koji, ako nešto ima za ponuditi to su priče. U drevnim ulicama zbog duge i burne povijesti smješteni su neki od najpoznatijih zagrebačkih romana, ali su unatoč tome zbog nedostatka sadržaja uglavnom prilično puste. Isto tako, mnogi o njihovoj vrijednosti ne znaju puno, a jedan od prepoznatljivih elemenata stare zagrebačke gradnje upravo su dvorišta koja ima gotovo svaka zgrada.
Gornji grad tako pokazuje karakterističan i prepoznatljiv stil gradnje te do danas čuva znakove najstarije arhitekture u gradu. Zbog toga je u dijelovima vrlo tajanstven. To je stoga što je prostor, nekadašnji Gradec bio naseljen i prije 13. stoljeća, no definirane granice dobio je tek 1266. godine.
Najstarije građevine
Gradnja na Gornjem gradu priča je za sebe. Dok su kuće u gradu do 18. stoljeća uglavnom bile drvene, zidane kuće počinju se graditi zbog učestalih požara, od kojih se najveći dogodio 1731. godine. Izgradnja Gornjeg grada nastavlja se i za vrijeme cijelog 19. stoljeća. Iz ranijeg razdoblja sačuvani su dijelovi gradskih utvrda, crkva sv. Marka i crkva sv. Katarine, nekadašnji isusovački samostan (galerija Klovićevi dvori), plemićki konvikt (gimnazija Tituša Brezovačkog), samostan Klarisa (Muzej grada Zagreba), Palača Zrinski te starije građevne strukture ugrađene u zgrade iz 18. i 19. stoljeća.
– Vezano uz način gradnje, na Gornjem gradu danas postoje kuće koje se oslanjaju na tradicionalni način gradnje (još iz srednjeg vijeka), odnosno ponavljaju prethodnu drvenu gradnju na parceli. Takve prizemne kuće su na uskim parcelama, uske i dugačke, zabatnim pročeljem orijentirane na ulicu (npr. Vranicanijeva 4 i 6, Matoševa 5 i dr.). Ulaz je smješten pored kuće, to jest s ulice se kroz vrata ulazi u dvorište, a ne direktno u kuću. Iza kuća, u dubini parcele su dvorišta, koja su nekada imala utilitarni, gospodarski karakter, opisali su nam iz Grada Zagreba.
Muzej grada Zagreba, Opatička 20-22 | Foto: Nina Šantek
Jednokatnice i palače s dvorištima
Većina stambenih kuća na Gornjem gradu izgrađena je krajem 18. stoljeća pa do polovice 19. stoljeća i to na način da su smještene u blokove – nekadašnje insule. Uglavnom su zidane ugrađene jednokatnice, s kosim krovom prema ulici i dvorištima iza kuća, odnosno u sredini bloka.
– U 17. st. na Gornji grad dolaze crkveni redovi koji započinju izgradnju samostana. Isusovci su na jugoistočnom uglu Gradeca izgradili samostan, crkvu, kolegij i konvikt, koji su i danas očuvani. Isusovački samostan (danas Galerija Klovićevi dvori) te plemićki konvikt (danas Gimnazija Tituš Brezovački) građeni su kao četverokrilne građevine s centralnim atrijem, kao i samostan uršulinki (danas Muzej grada Zagreba), objasnili su iz grada Zagreba.
Dakle, otuda i dvorišta ovih objekata, koja se u iznimnoj prilici mogu posjetiti, dodali su iz Grada pa su se osvrnuli i na dogledno razdoblje – kada su nastala najraskošnija zdanja Gornjeg grada koja također imaju svoja dvorišta.
– U baroknom razdoblju, te u prvoj polovici 19.st. izgrađen je veći broj plemićkih kuća i palača na gradskom bedemu, u današnjoj Visokoj, Demetrovoj i Opatičkoj ulici, koje prema ulici uglavnom imaju formirano ulazno dvorište, a izvan linije bedema se formiraju vrtovi (npr. palača Pongratz u Visokoj 22, kuća Plepelić u Visokoj 10, palača Drašković u Opatičkoj 18, palača Oršić u Opatičkoj 14 i dr.), rekli su.
Dakle, kroz sve epohe, od srednjeg vijeka do danas, za kuće na Gornjem gradu karakteristično je da imaju i veći ili manji slobodni dio parcele, odnosno dvorište ili vrt čije korištenje ovisi o periodu gradnje i društvenom položaju vlasnika. Zanimljiva manifestacija posljednjih deset godina bila je prilika da se u, kako ona privatnih tako i zgrada javne namjene – zaviri.
Od nekadašnje prizemnice grofa Draškovića
Mi smo razgledavanje započeli ‘kronološki’ krenuvši s prvim ovogodišnjim dodatkom na Jezuitskom trgu – dvorištem Gimnazije Tituša Brezovačkog, koje je u ovoj iznimnoj prilici otvorilo svoja vrata gostima. Na istom mjestu, doznali smo, odgojne institucije koje su prošli brojni hrvatski intelektualci djelovale su čak 400 godina.
Plemićki konvikt – Gimnazija Tituša Brezovačkog, Jezuitski trg | Foto: Nina Šantek
Što se same zgrade tiče, davne 1627. godine, na njenom se mjestu nalazila prizemnica grofa Ivana Draškovića, koji ju je poklonio isusovcima kao zahvalu što mu je kod pape ishođena dozvola da se oženi sestričnom u trećem koljenu Barbarom Turzo. Godine 1631. dvokatnica na uglu Kamenite i Habdelićeve bila je završena te se u njoj nalazilo sjemenište za siromašne đake isusovačke gimnazije.
Nakon što je 1784. godine car Josip II. ukinuo sjemenište, ono je ipak obnovljeno 1796. godine. Kasnije, u drugoj polovici 20. stoljeća, podrumi zgrade nadsvođeni su širokim bačvastim svodom te su postali jedno od središta društvenog života. U istoj zgradi, znaju brojne generacije, djelovao je disko klub Lapidarij. Sve ove informacije bile su nepoznate paru iz Švicarske koji smo sreli na ulazu u ovo dvorište.
– Tek smo došli na event i ne znamo ništa o tome. Vidjeli smo već nekoliko dvorišta, ali ovo još nismo. Dvorišta koja smo vidjeli su nam se svidjela. Bila su jako lijepa i atmosfera je bila chill za večernje druženje. Vidjeli smo puno grupa, pretpostavljamo prijatelja koji su se ondje družili. Definitivno nisu sva bila jednako popunjena pa pretpostavljamo da su se ljudima neka više svidjela, rekli su Irene i Tommaso koji su kao i prethodna sugovornica zamijetili koliko je grad ovom manifestacijom živnuo.
Umotvorina velikog Bolléa i internat
Iduće smo posjetili dva kultna dvorišta uz zgradu Hrvatskog instituta za povijest, te dvorište Palače Oršić. Dvorištima Instituta za povijest se prilazi s različitih ulica, a na oba smo prepoznali scenografiju filma Glembajevi iz 1988., dok je dvorište palače Oršić bilo nešto manje grandiozno, ali tim više intimne atmosfere.
Veliki pothvat zgrade Hrvatskog instituta za povijest krenuo je 1891. godine kada je Zagreb počeo dobivati brojna značajna zdanja. Tada obnovom i dogradnjom kreće graditeljski i umjetnički pothvat uređenja ove palače.
Hrvatski institut za povijest, Radićeva ulica | Foto: Nina Šantek
– Za vlastitu viziju Kršnjavi angažira slavnoga zagrebačkog arhitekta Hermana Bolléa, najbolje majstore i probranu plejadu slikara i kipara, a kao rezultat Zagreb dobiva jednu od najljepših zgrada 19. stoljeća sa Zlatnom dvoranom jedinstvene umjetničke vrijednosti i carskoga sjaja, može se pročitati na info ploči ispred dvorišta ovog zdanja.
S jednog od dvorišta pogled se zelenim kaskadama spušta prema Radićevoj. Dok su za prilaz drugom, onom s Opatičke bila otvorena najraskošnija željezna vrata u gradu.
Palača Oršić je pak jednokrilna dvokatnica sagrađena oko 1780. godine za grofa Krstu II. Oršića Slavetićkog, jednog od najznačajnijih predstavnika te obitelji u njenoj dugoj povijesti. Od početka 19. stoljeća u zgradi je bila pošta, a potom je u njoj nastojanjem Marije Jambrišak početkom 20. stoljeća otvoren internat za učenice liceja – državne ženske škole i prve takve u cijeloj Austro-Ugarskoj Monarhiji, zbog čega je zgrada danas poznata i kao Učenički dom Marije Jambrišak.
Popov toranj i bivši samostan klarisa
Uslijedila su još tri fascinantna dvorišta – dva smještena uz zgradu Muzeja Grada Zagreba i jedno uz Zagrebačku zvjezdarnicu – Popov toranj. Prva zgrada još je jedna duge povijesti jer joj korijeni sežu do 17. stoljeća kada je na zemljištu koje je grofu Gašparu Draškoviću poklonio gradski magistrat izgrađena njegovim nastojanjima. Svojevremeno bila je jedna od najvećih i najznačajnijih građevina tog stoljeća u ovom dijelu Hrvatske. Popov toranj je nekoliko stoljeća stariji od zgrade Muzeja koji u njoj djeluje od 1947. A saznali smo i zašto ‘Popov toranj’.
– Stara gornjogradska utvrda na vrhu Opatičke ulice podignuta je u 13. stoljeću. Kako je bila u vlasništvu zagrebačkog biskupa, u narodu se za nju uvriježio naziv Popov toranj. Sredinom 17. stoljeća u Popovu tornju bila je škola, a značajne promjene na građevini napravljene su u 19. stoljeću kada je Gradsko poglavarstvo predalo prostor na korištenje hrvatskom naravoslovnom (prirodoslovnom) društvu, koje je u njemu otvorilo Zvjezdarnicu, pojašnjeno je na ulazu u ovo dvorište.
Popov toranj, Zagrebačka zvjezdarnica (Opatička 22) | Foto: Nina Šantek
Prije posljednjeg, bilo je još jedno vrlo malo, ali tim više intimno dvorište ispred novootvorene Kuće karikature ‘Oto Reisinger’, potpuno renovirane kako bi se ondje smjestili radovi legendarnog hrvatskog karikaturista. Reisinger je svojim radovima koji su izlazili u Vjesniku desetljećima pratio aktualna lokalna i globalna zbivanja. Dvorište je ispred obnovljenog zdanja uz kultne Mlinske stube, na putu prema Gornjem gradu.
Drugačije dvorište
Posljednje posjećeno dvorište, za razliku od prethodnih, nalazilo se ne unutar građevine, već ispred nje. Riječ je o dvorištu Palače Magdalenić-Drašković-Jelačić. Ova palača smještena na rubu Gornjeg grada, iznad Dubravkinog puta, izgrađena je na ostacima srednjovjekovnog obrambenog zida, o čemu svjedoči jedina sačuvana kula. Barun Magdalenić kad mu je građevina pripadala, za nju je bio dužan godišnje plaćati jedan zlatnik odštete.
– Jedna od najljepših i najvrednijih gornjogradskih palača sagrađena je 1754. godine prema projektu graditelja i osnivača građevinskog ceha Matije Leonharta za baruna Baltazara Magdalenića. Za novoga vlasnika, grofa Ivana Draškovića, oko 1830. palači je prigrađen grandiozni klasicistički portik, koji se pripisuje Bartolu Felbingeru.
Od druge polovice 19. stoljeća, vlasnik palače je grof Đuro Jelačić, a kasnije urarski majstor i kolekcionar Ivan Gerersdorfer, koji je u sjevernom dijelu palače imao stan i urarsku radionicu te Kabinet mehaničkih glazbenih automata s nizom vrijednih eksponata koji su danas izloženi u Muzeju grada Zagreba. Nakon njegove smrti, njegova žena kuću je prodala Gradu Zagrebu. Palača je danas pod upravljanjem Muzeja grada Zagreba.
Palača Magdalenić-Drašković-Jelačić, Demetrova 7-9
‘A’ zona zaštite
Svaka od dvorišta i palača uz koje se nalaze na svoj su način posebna. Svaka zgrada vrijednost je za sebe, što je prepoznato činjenicom da je mjerama zaštite u važećoj prostorno-planskoj dokumentaciji (GUP Grada Zagreba), Gornji grad u ‘A’ zoni zaštite. Na taj način utvrđene su mjere cjelovite zaštite i očuvanja svih kulturno-povijesnih vrijednosti uz najveće moguće poštivanje tradicije, namjene i sadržaja prostora, rekli su nam iz Grada Zagreba.
Prilagođavanje postojećih povijesnih funkcija i sadržaja suvremenim potrebama može se prihvatiti uz minimalne intervencije u povijesne strukture. To uključuje sanaciju i održavanje u povijesnom kontinuitetu očuvane urbane matrice, mjerila i slike naselja, povijesne graditeljske strukture posebno vrijednih objekata i poteza te postojeće očuvane povijesne parcelacije, kao i održavanje i uređivanje neizgrađenih površina i pripadajuće urbane opreme, vodeći računa o njezinim autentičnim elementima kao što su javna rasvjeta, zelenilo i hortikulturna rješenja, oblikovanje i opremanje parkovnih površina, uređivanje parcela te predvrtova i karakterističnih ograda.
– Svi zahvati trebaju omogućiti očuvanje, sanaciju i obnovu izvornih arhitektonskih i tipoloških karakteristika građevine te pripadajuće parcele ili posjeda, u pravilu, uz očuvanje izvorne namjene, a eventualna nova namjena mora se prilagoditi očuvanoj građevnoj strukturi. Upravo zbog ovog razloga, sa stajališta grada manifestacije poput ‘Dvorišta se sa stajališta kulturne baštine smatraju pozitivnim primjerom upoznavanja građana s kulturno-povijesnom baštinom grada, dodali su iz Grada.
Život na Gornjem gradu
Obilazak dvorišta, možemo zaključiti nakon svih dobivenih informacija, kulturno je i društveno uzdizanje. Što se pojedinih tiče, ne možemo izdvojiti najljepše. Svako ima nešto po čemu je posebno. Kako su nam rekli iz turističke zajednice, svatko će u nekome od dvorišta pronaći nešto za sebe i što mu je zanimljivo – bila to kulturno-povijesna vrijednost, zanimljiva priča ili jednostavno atmosfera dvorišta. Dok neki posjetitelji ni za ovakve manifestacije možda neće osvijestiti vrijednost pojedinih zgrada, njihov dolazak ipak će oživjeti najstarije zagrebačke ulice. Zbog čega manifestaciju vrijedi pozdraviti i poželjeti joj još desetljeća uspješne organizacije na spektakularnim dvorištima.
Opatička ulica | Foto: Nina Šantek
– Bilo je uvijek dvorišta miljenika, ali bilo bi također nepravedno isticati neko od njih. Osim toga, različiti posjetitelji imali su uvijek i različita omiljena dvorišta. A najljepši je izazov upravo zaputiti se ulicama Gornjeg grada s ciljem da pronađete ono dvorište koje će vama najviše odgovarati. Jedan posjetitelj piše u knjizi dojmova kako smo svi mi Dvorišta, a moglo bi se isto tako reći kako svatko doista u Dvorištima može pronaći ono jedno i jedinstveno, “svoje” dvorište, zaključio je Borko Špoljarić iz Turističke zajednice.
Pročitajte i prethodne priče iz ciklusa Bauštelske reportaže:
Bauštelska reportaža: Zagrebački platoi simbol su drugog vremena, njihovo stanje to jasno odaje
Bauštelska reportaža: Zgrada ‘Name’ u Ilici, može li se odgoditi oproštaj?
Bauštelska reportaža: Povijesno spajanje osječke šetnice uz Dravu
Bauštelska reportaža: Transformacija platoa Žnjan – najveće gradilište uz more
