Petina zaposlenih radi na određeno, a tjedno radimo više od prosjeka EU-a
Hrvatski zavod za statistiku pregledao je najaktualnije statističke pokazatelje o tržištu rada u Hrvatskoj te njihove vrijednosti usporedio s onima u europskim zemljama. Naime, 4,6% zaposlenika Hrvatske radi na kratkotrajan ugovor u trajanju do tri mjeseca, a poražavajući podaci govore i kako gotovo petina zaposlenih u Hrvatskoj radi na određeno vrijeme.
Humaniji uvjeti rada i, ponajprije, borba za osmosatno radno vrijeme bili su glavni razlozi za pokretanje jednog od najvećih ikada zabilježenih prosvjeda radnika. Zbio se 1886., kad je oko 40 tisuća ljudi izašlo na ulice Chicaga zahtijevajući svoja prava. Tri godine poslije taj se prosvjed, u kojem je stradalo pedesetak ljudi, počeo obilježavati kao Međunarodni praznik rada. I nakon više od 130 godina na taj se dan organiziraju skupovi i prosvjedi, raspravlja se o trenutačnim uvjetima rada i mogućnostima njihova poboljšanja.
Baš to bio je povod da Hrvatski zavod za statistiku pregleda najaktualnije statističke pokazatelje o tržištu rada u Hrvatskoj te njihove vrijednosti usporede s onima u europskim zemljama.
Europski sjever bilježi najveće stope zaposlenosti
Pri analizi stanja neke države jedan od prvih pokazatelja koji će mnogi sa zanimanjem promotriti jest stopa zaposlenosti, koja se određuje kao postotni udio zaposlenih u radno sposobnom stanovništvu. Na razini Europske unije ona stagnira ili lagano raste od 2010., kad je iznosila 67,8%. Posljednji raspoloživi podaci za 2020. na razini EU-27 navode stopu zaposlenosti od 72,3% za 27 europskih zemalja.
Na prosječnu vrijednost stope itekako utječu zemlje s najnižom ili najvišom zaposlenosti. Podižu je u prvom redu Švedska, s najvišom stopom zaposlenosti u EU (80,8%), a slijede je Njemačka i Nizozemska (80,0%) i Češka (79,7%). S druge strane osi smjestila se Grčka, koja sa 61,1% ima najnižu stopu zaposlenosti. Pri dnu ove neslavne ljestvice smjestile su se Italija (62,6%) i Španjolska (65,7%), koju slijedi Hrvatska sa stopom od 66,9%.
Mediteranci rade najkraće
povijesno-političke ostavštine, činjenica je da zemlje sa sjeverozapada Europe imaju bolje brojke kad su u pitanju pokazatelji s područja tržišta rada. To vrijedi i za trajanje radnog vijeka. Prije odlaska u mirovinu Šveđani u prosjeku rade 42,0 godina, a četiri desetljeća na radnome mjestu broje i Nizozemci (41,0 godina) i Danci (40,0 godina).
Gotovo deset godina kraće od Šveđana rade Talijani (31,2 godine), koji imaju najkraći radni vijek u EU, čiji prosjek iznosi 35,7 godina. Hrvatska se i ovaj put smjestila uz bok ostalih mediteranskih zemalja s prosječnim radnim vijekom u trajanju od 32,8 godina.
Manje radnog staža, više radnih sati
Kraći radni vijek ne znači nužno i manje rada za vrijeme zaposlenosti. Primjer za to je Grčka. Naime, prema posljednjim raspoloživim podacima za 2020., između svih zemalja EU-a, Grci su ti koji su u prosjeku uobičajeno tjedno radili najviše sati na glavnom poslu (41,8 sati). Time su ”prebacili” europski prosjek od 37,0 sati rada tjedno za gotovo pet sati.
Više od prosjeka radili su i stanovnici Hrvatske (39,6 sati). S druge strane, najmanje sati tjedno u EU odradili su Nizozemci, koji u prosjeku uobičajeno rade 30,3 sata.
Najveći udio zaposlenih u Hrvatskoj ima završenu srednju školu
Bilo da se traži ili nudi posao, stupanj obrazovanja jest, uz radno iskustvo, jedan od ključnih uvjeta za zasnivanje radnog odnosa. Pa iako nije izravan pokazatelj sposobnosti, završena škola otvara ili zatvara mnoga vrata. U Hrvatskoj, kao i u EU, najveći udio zaposlenih ima srednjoškolsko obrazovanje. Dok je gotovo polovica zaposlenih Europljana svoje obrazovanje završilo otprilike u vrijeme stjecanja punoljetnosti, u Hrvatskoj je taj postotak još viši (63,1%).
Visokim obrazovanjem može se pohvaliti više od trećine zaposlenih Europljana te 29,8% stanovnika Hrvatske. Zanimljivo je da više od polovice zaposlenih Iraca ima stečeno visoko obrazovanje (52,9%), dok najniži udio visoko obrazovanih zaposlenih osoba ima Rumunjska (22,1%).
Udio zaposlenih s osnovnim ili nižim obrazovanjem na razini EU-a iznosi 15,5%, dok u Hrvatskoj iznosi 7,2%. Znatno je to manje od Portugala, u kojem 38,7% zaposlenih ima završenu osnovnu školu, što je ujedno najviše u EU. Od prosjeka EU-a najviše odudara Litva, koja ima samo 3,2%4 zaposlenih s osnovnoškolskim obrazovanjem.
Gotovo petina zaposlenih u Hrvatskoj radi na određeno vrijeme
Pri zaposlenju nerijetko je prvi korak dobivanje ugovora na određeno vrijeme. Prema posljednjim raspoloživim podacima za 2020., u Hrvatskoj je udio zaposlenika na određeno vrijeme u ukupnom broju zaposlenika iznosio 14,8%5. Na taj podatak nadovezuje se još jedan poprilično negativan pokazatelj. Prema podacima Eurostata, Hrvatska je uz Francusku u 2020. bila u vrhu po prekarnoj zaposlenosti u EU.
Naime, 4,6% zaposlenika Hrvatske radi na kratkotrajan ugovor u trajanju do tri mjeseca. Nestalno i nesigurno zaposlenje na razini EU ima 2,0% zaposlenika, a najniži udio imale su Rumunjska i Češka (0,2% zaposlenika).
Kako se kreću brojke o nezaposlenosti?
Kad se god pojedino gospodarstvo nađe u krizi, mnogi će prvo provjeriti podatak o stopi nezaposlenosti aktivnog stanovništva. Iako su se sa strepnjom čekali podaci o stopi nezaposlenosti za 2020., koju je obilježila pandemija bolesti COVID-19, oni nisu dosegli recesijske rekorde. Naime, u posljednjih deset godina rekordna stopa nezaposlenosti na razini EU-27 zabilježena je 2013., kad je iznosila 11,4%. Otada je kontinuirano opadala do 2019., dok posljednji raspoloživi podatak za 2020. pokazuje obrnut trend.
U odnosu na godinu ranije, stopa nezaposlenosti iznosila je 6,7%, što predstavlja rast od 0,4 postotna boda. Iako takvo kretanje prati oporavak gospodarstava nakon recesijskih godina, koji je tekao postepeno diljem EU-a, one zemlje koje su bile najjače pogođene tadašnjom svjetskom krizom i prema posljednjim podacima imaju najveću nezaposlenost. Tako Grčka, u kojoj 2013. više od petine aktivnog stanovništva nije radilo, sa 16,3% nezaposlenih u 2020. i dalje drži rekord u EU. Slijede je Španjolska (15,5% nezaposlenih) i Italija (9,2% nezaposlenih).
Trend na razini EU-a utjecao je i na Hrvatsku. Najveća nezaposlenost u posljednjih deset godina također je zabilježena 2013. i 2014. (17,3%). U „pandemijskoj“ 2020. stopa nezaposlenosti u RH iznosila je 7,5%.