Pogledajte popis 18 plaža u Hrvatskoj koje se mogu ograditi i/ili naplatiti ulaz

Uništavanje javnog pomorskog dobra kao posljedica njegova ilegalnog privatiziranja i mahnite gradnje ujedno podrazumijeva djelomično ili čak u potpunosti ograničeno korištenje nečega što bi trebalo biti, odnosno zakonski jest zajedničko. Međutim, jednako tako postoje određene vrste koncesija koje zakonski propisuju određeni stupanj ograničenja, odnosno isključenja opće upotrebe pomorskog dobra. U Hrvatskoj je trenutačno aktivno preko 1.000 ugovora o koncesiji na pomorskom dobru, a kada se radi o plažama, kod nas postoji samo njih osamnaest s takvom mogućnošću ograničenja. Sve ostale tobože privatne plaže u sklopu obiteljskih kuća ili one koje se često reklamiraju uz oglase za iznajmljivanje raznih nekretnina, zapravo samo predstavljaju kršenje zakona te dovode u zabludu kako vlasnike tako i brojne goste.

Plaža Borik u Zadru jedna je od osamnaest plaža u Hrvatskoj koje imaju pravo na koncesiju | foto: Croatia.hr

Mnogi vlasnici nekretnina na moru često dolaze u zabludu pa stoga nepropisno devastiraju i privatiziraju javno pomorsko dobro. Tako svakodnevno slušamo o brojnim slučajevima bespravne izgradnje, a istovremeno se pitamo o radu nadležnih institucija koje bi trebale biti zadužene za pravovremeno sprječavanje takvih nedopuštenih postupaka ili, ako do njih ipak dođe, za što brže pokretanje postupka njihova rušenja.

Drugo pitanje je zašto uopće dolazi do mahnite izgradnje tih objekata koji svakako ne bi trebali biti izgrađeni ― je li razlog nepoznavanje zakona Republike Hrvatske vezanih za javno pomorsko dobro ili se, s druge strane, radi o namjernom i itekako svjesnom preotimanju nečega što bi trebalo biti dostupno svima na slobodno i neometano korištenje.

(Ne)zakonsko privatiziranje

Međutim, postoje i određene vrste koncesija koje zakonski propisuju određeni stupanj ograničenja, odnosno isključenja opće upotrebe pomorskog dobra, što svakako ne bi bilo sporno sve dok ne dođe do njihova zloupotrebljavanja. Upravo iz svih navedenih razloga, kao i sve veće zabrinutosti javnosti zbog uništavanja i pohlepnog svojatanja obale (i mora), portal Morski.hr odlučio je kontaktirati Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture u svrhu dobivanja odgovora na pitanja o mogućnost isključivog korištenja pomorskog dobra.

Naime, ograničenje opće upotrebe pomorskog podrazumijeva ograđivanje ili drugo onemogućavanje pristupa dijelu pomorskog dobra sa ili bez naplate ulaska, dok isključenje pomorskog dobra iz opće upotrebe znači korištenje pomorskog dobra na način koji potpuno ili djelomično isključuje opću upotrebu dijela pomorskog dobra. Također, stupanj ograničenja, odnosno isključenja opće upotrebe pomorskog dobra određuje se ugovorom o koncesiji.

Izdvojeni članak

Direktan ulaz u more: Privatna terasa luksuzne vile na Jadranu potpuno presjekla javnu plažu

Koncesije za različite namjene

Teško je pak jednoznačno definirati pitanje isključivog korištenja pomorskog dobra zbog toga što se koncesije daju za iznimno velik broj različitih svrha, odnosno namjena ovisno o tome kako je pojedina lokacija definirana dokumentima prostornoga uređenja, prenosi portal Morski.hr. Drugim riječima, razina ograničenja opće upotrebe ovisi o vrsti koncesije.

Recimo, kod koncesije za ribogojilište razina isključenja opće upotrebe je značajno veća u odnosu na razinu isključenja kod plaža. Neke luke nautičkog turizma su ograđene, dok druge nisu, kod nekih je luka ulazak neovisno o ogradi dopušten, međutim, kod pojedinih luka nautičkog turizma koje na ulazu imaju ogradu pristup plovilima dopušten je isključivo korisnicima istih.

Ako pak govorimo o koncesiji za posebnu upotrebu u svrhu izgradnje vodovodne ili kanalizacijske mreže, tada je teško definirati stupanj ograničavanja opće upotrebe s obzirom na to da se takva infrastruktura postavlja ispod zemlje. Sukladno rečenom, stupanj ograničenja, odnosno isključenja opće upotrebe pomorskog dobra ovisi prvenstveno o namjeni koncesije.

Izdvojeni članak

Veliki korak prema zaustavljanju betonizacije i prekomjerne stambene izgradnje Makarske?

U Hrvatskoj 18 plaža s pravom koncesije

Za razliku od koncesijskih odobrenja koja građanima dopuštaju prolaz i korištenje pomorskog dobra, za rijetku skupinu objekata ipak je dozvoljeno ograđivanje i naplata ulaza na pomorsko dobro. Za takve objekte na ulazu najčešće stoji oznaka o koncesiji, međutim, nije propisana zakonska obveza za postavljanje natpisa. Naime, u Republici Hrvatskoj trenutačno je aktivno preko 1.000 ugovora o koncesiji na pomorskom dobru, uključujući samo osamnaest plaža koje imaju takav propisani stupanj isključenja opće upotrebe pomorskog dobra. U nastavku vam donosimo popis svih osamnaest koje je ekskluzivno objavio portal morski.hr.

1. Koversada – plaža naturističkog kampa, ovlaštenik koncesije Maistra d.d., koncesija traje do 18.04.2033. godine
2. Valalta – plaža naturističkog kampa, ovlaštenik koncesije Valalta d.o.o., koncesija traje do 18.04.2033.. godine
3. Ulika – plaža naturističkog kampa, ovlaštenik koncesije Plava Laguna d.d., koncesija traje do 31.12.2033. godine
4. Novi Vinodolski – plaža ispred Hotela Lišanj u dijelu zone A gdje se nalazi bazen, radi kontrole broja korisnika i sigurnosnih razloga naplata koja ujedno obuhvaća pravo na korištenje ležaljki, ovlaštenik koncesije Hotel Lišanj d.d., koncesija traje do 17.3.2040. godine
5. Plaža Kandalora, Rab – nudistička s pravom naplate ulaza, ovlaštenik koncesije Boja d.o.o., koncesija traje do 31.07.2025. godine
6. Baška A/C Škrila – nudistički kamp gdje je dozvoljeno ograđivanje i naplata ulaza, u suradnji sa JLS izgrađena oko kampa Njivice A/C plaža i dozvoljena naplata, ali se ne primjenjuje u dogovoru s koncesionarom i JLS, ovlaštenik koncesije Valamar Riviera d.d., koncesija traje do 01.07.2024. godine
7. Uvala Čikat – plaža ispod hotela Bellevue sa 5 zvjezdica i dozvoljena naplata ulaska u jednom dijelu, ovlaštenik koncesije Jadranka turizam d.o.o.
8. Koncesija na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje uređene plaže s mogućnošću ograđivanja i naplate ulaza na plažu ispred autokampa Lovišća, k.o. Jezera, Općina Tisno, ovlaštenik koncesije Školjić d.o.o., koncesija traje do 06.09.2026. godine.
9. Koncesija na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje uređene plaže u uvali Gračina na k.č. 10044 k.o. Tisno s mogućnošću ograđivanja i naplate ulaza na plažu, ovlaštenik koncesije Hostin d.o.o., koncesija traje do 15.03.2025. godine
10. Plaža Kostabela, Rijeka – mogućnost ograđivanja, ali bez mogućnosti naplate ulaza, ovlaštenik koncesije JTH Costabellad.o.o., koncesija traje do 5.11.2045. godine
11. TN Crvena luka, Biograd Na Moru – ovlaštenik koncesije Crvena Luka d.d., koncesija traje do 10.08.2027. godine
12. Šimuni, otok Pag – ovlaštenik koncesije Kamp Šimuni d.o.o., koncesija traje do 15.04.2028.. godine
13. Plaža TN Zaton, Nin – ovlaštenik koncesije Turisthotel d.d., koncesija traje do 14.02.2026. godine
14. Plaža Borik, Zadar
15. Plaža TN Punta Skala, Petrčane – ovlaštenik koncesije Punta Skala d.o.o., koncesija traje do 02.06.2028. godine
16. TN Pine Beach, Pakoštane – ovlaštenik koncesije Proficio d.d., koncesija traje do 17.09.2027. godine
17. Plaža Starigrad ispred hotela ALAN – ovlaštenik koncesije Sunce hoteli d.d., koncesija traje do 12.12.2029. godine
18. Plaža Straško, otok Pag – ovlaštenik koncesije Hadria d.o.o., koncesija traje do 12.04.2037. godine

Naime, to znači da samo ove plaže u Hrvatskoj imaju legalnu mogućnost ograničavanja s naplatom ulaza ili bez, a sve ostale su javno pomorsko dobro koje je dostupno svima na slobodno i neometano korištenje i naravno, bez popularnog, ali nedopuštenog trenda njihove rezervacije ručnicima. U gorem slučaju radi se o puno većem stupnju privatizacije javnog pomorskog dobra gradnjom ilegalnih objekata, čime se do krajnjih granica korisnicima onemogućava korištenje zajedničkog javnog dobra.

Nedavno smo pisali o jednom takvom slučaju pohlepnog preotimanja zajedničkog prostora, naime, riječ je o luksuznom objektu pod nazivom Villa Kati/Villa Sunset Water u gradu Visu na otoku Visu koja svojom terasom presijeca javnu plažu i ima vlastiti direktan ulaz u more s kupališnim stepenicama, a osim toga ima i vez za dvije jahte. Štoviše, na oglašivačkim se platformama vila u potpunosti transparentno promovira uz opis da posjeduje privatnu terasu/plažu, da je izgrađena 2000. godine te da je u potpunosti obnovljena 2017. godine. Prema saznanjima iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture plaža u sklopu ove vile nikako se ne može kategorizirati kao privatna, a riječ je o očitoj zabludi kako samog vlasnika tako i njegovih gostiju.

Villa Kati/Villa Sunset Water svojim terasom u potpunosti presijeca javnu plažu | foto: Booking

Koncesije za pojedine vrste plaža

Plaže se dijele na uređene javne plaže koje služe većem broju turističkih objekata i građana, uređene posebne plaže koje čine tehničko-tehnološku cjelinu jednog smještajnog objekta i prirodne plaže na kojima nisu izvršeni zahvati u prostoru u smislu propisa prostornog uređenja i građenja.

Koncesija za uređenu javnu plažu i uređenu posebnu plažu može se dati s pravom ograđivanja te sa ili bez prava naplate ulaznica, dok se koncesija s isključenjem opće upotrebe ne može dati za prirodnu plažu. Naime, prirodne plaže nije dozvoljeno ograđivati s kopnene strane, a upravo iz tog razloga niti naplata ulaza na prirodnu plažu nije dozvoljena. Najčešće se takva koncesija dopušta za nudističke plaže ili pojedine plaže prvenstveno zbog sigurnosnih razloga u smislu kontrole broja korisnika.

Tobože privatne plaže koje se često reklamiraju uz oglase za iznajmljivanje raznih nekretnina u pravilu predstavljaju dio obale ispod pojedinih objekata, a ako se objekti nalaze na osami, postoji velika mogućnost da na taj dio obale neće doći veliki broj drugih kupača. Međutim, to nikako ne znači da je taj dio obale namijenjen isključivo gostima pojedinih objekata, već da će najvjerojatnije, u odnosu na neke posjećenije plaže, imati veću privatnost. Također, vlasnik nekretnine koja graniči s pomorskim dobrom ovlašten je svoj posjed ograditi te nije dužan dopustiti pristup pomorskom dobru preko nekretnine u svojem vlasništvu.