Dalmatinske škure: Spoj funkcionalnosti i tradicije koji je preživio stoljeća

Općenito, uporaba drveta u oblikovanju prozora pojavljuje se kao tradicijski nastavak drvene arhitekture u Dalmaciji. Tako da uopće ne čudi što su tradicionalni prozorski kapci na stambenim objektima, odnosno škure, upravo od tog materijala. Kroz stoljeća škure su se razvijale u nekoliko smjerova, a ako se promatra što je od tog razvoja ostalo danas ih možemo podijeliti u tri skupine koje su opstale, te koje se nalaze kao sastavni dijelovi kamenih kuća duž Dalmacije. Jedno im zajedničko, štite stanovnike kuća od sunca, vjetra i kiše, ali i pružaju savršen zaklon za ‘virkanje’ na ulicu.

Škure su lokalni naziv za puna, najčešće dvokrilna drvena okna kojima se zatvaraju prozorski otvori radi zaštite od sunca i oborina. Već stoljećima tradicijski su element dalmatinske arhitekture.

Sve o škurama kao elementu tradicionalnog dalmatinskog graditeljstva doznajemo u Muzeju Split koji nam je prezentirao rad Ive Šprljana, šibenskog konzervatora, jednog od rijetkih stručnjaka koji u svojim radovima obrađuju upravo vrata i prozore na našem području.

Razvoj kroz povijest

Još u predromaničko i romaničko doba prozorsko su se otvori zatvarali drvenim kapcima i tkaninama. U romanici su se drveni kapci (škure) montirali s pomoću drvenih trnova izvedenih na samim kapcima, koji su se uglavljivali u okrugle rupe na ramenim pragovima prozora. Takve okrugle rupe još susrećemo na očuvanim romaničkim portalima, sto svjedoči o istovjetnom načinu montaže drvenih vratnica.

Širokoj primjeri škura doprinosi i činjenica da se staklo na prozorima dalmatinskih ulica intenzivnije pojavljuje tek u 15. stoljeću, no tek polako i postepeno jer je bilo skupo. Dubrovnik je u tom pogledu bio vrlo napredan, dok u nekim se drugim urbanim sredinama siromašnih pokrajini, kao primjerice u Korčuli, u nedostatku stakla na prozore se stavljala navoštena tkanina. Zbog toga su škure služile kao dodatna zaštita interijera o vremenskog utjecaja.

U 19. stoljeću škure se još uvijek nalaze na mnogim prozorima, jednako u ruralnoj kao i u gradskoj sredini. Drveni su se kapci fiksirali razupornom drvenom letvom, što je škure štitilo od jakih vjetrova, prije svega bure. Tek u novije vrijeme drvenu razuporu zamijenjuje metalni pričvršćivač ugrađen u kamenu fasadu.

Treba znati i da su se puni prozorski drveni kapci postavljali  i s unutrašnje strane prozora. To su unutrašnje škure kojima je isključiva funkcija bilo zamračenje prostorije u trenutku kada su vanjski kapci otvoreni. Zatvaranje prozora drvenim kapcima s unutrašnje je strane funkcionalan detalj koji susrećemo na slikama starih majstora.

Grilje

Grilje su dvokrilni drveni kapci konstruirani od niza letvica koje se istodobno otkapaju oko svoje osi omogućujući stupnjevano osvjetljenje unutrašnjosti prostorije, od potpunog mraka (kada su letvice u okomitu položaju) do maksimalnog osvjetljenja (kada su letvice u vodoravanom položaju.

Jedan primjerak starijeg tipa grilja ima gornje fiksno krilo i donje veće koje se može otklopiti te tako dovesti u kosi položaj. To je vrlo praktičan detalj jer omogućuje zaštitu od kiše ili sunca, a istodobno komfornije promatranje zbivanja na ulici i oko objekta. Na žalost, industrijski proizvedene grilje nemaju ovakav koristan detalj. Po tom detalju možemo ustvrditi da su grilje na ovim prostorima, zasigurno, u uporabi u tijeku 18. i 19. stoljeća.

Grilje su forma škura koja je danas najraširenija, te koja se proizvodi i industrijski, pa i od materijala koji nisu drvo. Imaju funkcionalnu svrhu, ali i dekorativnu kao tradicijski element za one koji uređuju objekte u rustikalnom stilu.

Koso otklopno krilo

Koso otklopno prozorsko krilo funkcionalan je detalj koji je već u baroku vrlo omiljen u toplomu sredozemnom podneblju. Takvo krilo istodobno je omogućavalo djelotvornu zaštitu od sunca unutrašnjosti prostorije i promatranje zbivanja na vanjskome prostoru.

Taj tip prozorskog kapka susrećemo u Hrvatskoj u 19. stoljeću. Trag njegove evolucije nalazimo kod grilja na već opisanim otklopriim krilima. Evolucijski će ova priča završiti pojavom roleta koje se na prozorima splitskih zgrada pojavljuju na početku 20. stoljeća. No, i dalje se često može susresti na otocima.

Istak ili žburt

Na prozorima skradinskih kuca nerijetko ćemo ugledati drveni korizolni i ostakljeni istak. Lokalni mu je naziv ‘žburt’, a namjena mu je slična balkonskoj ostakljenoj verandi. Žburt je osobito koristan zimi kada uza slabo sunce zapuše snažna bura, ili pak u rano proljeće ili u kasnu jesen, kada babIje sunce proviruje kroz oblake.

Iza te male prozorske verande sasvim je ugodno jer njezino staklo hvata rijetke i slabe sunčeve zrake. Istodobno omogućuje mnoštvo svjetla, a radoznalost se može zadovoljiti promatranjem života na ulici i kada kišne kapi udaraju o prozorska okna.

Jeste li uočili ovaj zanimljiv detalj na kuli Lotrščak? Nije dekoracija, u potresima je ‘čuvao’ zgrade.