Restauratorica otkrila pojedinosti o struci: ‘Stavovi se mijenjaju kako struka stari’
Svjedoci smo dugotrajnosti obnova mnogih građevina koje su pod zaštitom Ministarstva kulture i medija. Zašto je to tako i koji postupci se moraju poduzimati kako bi uspješno odradili posao objasnila nam je konzervatorica – restauratorica Valentina Šaš Bakša. Otkrila je kako ispravljaju greške, što se ne može nikako ispraviti, ali i o čemu ovisi zarada.
Konzerviranje-restauriranje | foto: baustela.hr
Valentina Šaš Bakša je konzervatorica – restauratorica s odobrenjem za rad za drvenu polikromiranu skulpturu. Najviše iskustva ima u konzervaciji i restauraciji drvene polikromirane građe, i to najviše u privatnom sektoru. Ispričala je kako je imala prilike raditi na konzervacijama i restauracijama zidnih oslika, štafelajnih slika, te arhitektonske plastike. Dodaje kako u navedenim disciplinama svakako ‘ima još puno žganaca za pojesti’.
Do sada ju je posao najčešće vezao uz sakralne objekte, i to ‘in situ’ ili u radionici. Uz to, Šaš Bakša radi i kao vanjski suradnik na Akademiji likovnih umjetnosti, na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina gdje pomaže u praktičnom održavanju nastave na kolegijima Konzerviranje i restauriranje drvene polikromirane skulpture 1 i 2. Svoj obrt za restauriranje i konzerviranje otvorila je 2020. godine. Priznala je kako je ponekad otvaranje obrta jedini put do ‘stalnog’ zaposlenja.
– Ovisite o svom radu, ali ono što bih napomenula je da ne možete ništa kao pojedinac u ovom poslu, neovisno jeste li privatnik ili radite u državnoj službi. Bitna je suradnja s kolegama i međusobna pomoć. Konzervatorsko – restauratorska struka je multidisciplinarna, svatko je u nečemu dobar, teško je sam pokriti apsolutno sve što se od nas zahtijeva. Osobno se ne bih usudila otvoriti obrt da nisam imala potporu kolega koji imaju svoje privatne radionice, rekla je Šaš Bakša.
Postupak obnove građevine pod zaštitom
Postupak obnove određene građevine koja je pod zaštitom Ministarstva kulture i medija RH započinje tako da vlasnik/korisnik zatraži odobrenje, mišljenje i uputstva za zaštitu i očuvanje kulturnog dobra. Navedeno izdaje Uprava za zaštitu kulturne baštine, nadležni Konzervatorski odjel. Obnova građevina, kao i bilo kojeg objekta koji je pod zaštitom Ministarstva kulture i medija RH zahtijeva suradnju više stručnjaka.
Na temelju uputstava, projektant izrađuje projekt po kojem se izrađuje ponuda i troškovnik u suradnji s izvođačem i konzervatorom – restauratorom. Sastavni dio ponude i troškovnika bi trebali biti i konzervatorsko – restauratorski radovi na objektu.
– Naša ponuda temeljena je na istražnim konzervatorsko – restauratorskim radovima koji prethode obnovi. Istražni radovi bi i prethodili izradi projekta, no u praksi to nije uvijek tako. Često se zna dogoditi da se istražnim radovima ne može predvidjeti sve, zato često uslijed građevinskih radova dolazi do iznenađenja. Za istražne radove također treba odobrenje za rad nadležnog Konzervatorskog odjela, kazala je Valentina Šaš Bakša.
Nakon izvedenih istražnih konzervatorsko – restauratorskih radova, restauratori su dužni napisati elaborat o istraženom. Na temelju toga, dogovaraju i predlažu ono što je najbolje za objekt nadležnom Konzervatorskom odjelu i u suradnji s njima dolaze do najboljeg rješenja.
Od nekoliko ponuditelja koji su se javili za radove, nadležni Konzervatorski odjel izdaje Odobrenje za rad jednom od njih. Bez takvog odobrenja niti jedan izvođač ne smije započeti s radovima. Tijek obnove, odnosno restauracije objekta, prati nadležni konzervatorski odjel, kojem se na kraju radova predaje elaborat o izvedenom.
Konzerviranje-restauriranje | foto: baustela.hr
Posla ima, a zarada ovisi o mnogočemu
Posao se u restauraciji i konzervaciji dobiva na različite načine – prijavom na natječaj, preko zajednice ponuditelja, preporukama kolega, nadležnih konzervatorskih odjela i slično. Sve ovisi financiraju li se radovi preko Ministarstva kulture i medija ili se radi o privatnim financiranjima, kao što su privatne zbirke umjetnina. Može se raditi i kao podizvođač u slučaju da se posao dobije od kolega privatnika ili od državne službe koja se isto bavi konzervacijom – restauracijom.
Valentina Šaš Bakša smatra kako konzervatora-restauratora nedostaje u usporedbi s količinom posla, no zapošljavanje u struci i nije baš u porastu. Dodaje kako državna služba malo zapošljava, privatnika ima, ali ne toliko da bi mogli ‘napraviti čudo’. Odsjek za konzerviranje i restauriranje umjetnina u Zagrebu ima dva smjera, za slikare i kipare. Broj studenata koji se prijavljuju svake godine varira, prima se pet studenata po smjeru.
Kaže kako je teško odrediti prosjek plaće konzervatora – restauratora jer si svaki privatnik odredi primanja po mogućnostima koje ima. Naravno, ima uspješnijih godina i onih manje uspješnijih.
– Najveće umijeće u poslovanju kod nas u struci je napraviti balans u količini posla i zarade. Nekad se radi ekstremno puno i imate odlična primanja, a nekad se ‘ubijete od posla’ i niste ništa zaradili. Nekada mi se čini da ne možete ostati na onome: ‘Odraditi ću malo i to mi je dosta’, jer ubrzo shvatite da nećete opstati. Uglavnom, sve se nekako izbalansira, onda vam dođe posao koji odradite sa takvim zadovoljstvom da se ne namučite puno, a zarada je odlična, istaknula je Šaš Bakša.
Konzerviranje-restauriranje | foto: baustela.hr
Prednosti i nedostaci u struci
Kao prednost, Valentina ističe kako struka nije monotona, stalno se nalazi u nekom izazovu i ima mjesta za napredak. Lijep je osjećaj kada se nešto obnovi i kada se vidi zadovoljstvo naručitelja i korisnika umjetnine ili objekta. Povratak u objekt ili umjetnina koju vidi nakon određenog vremena, a na kojima je radila, daje joj osjećaj zadovoljstva.
Nedostatak s kojim se osobno teško nosi je teško planiranje posla. Ovisi o puno toga pa je teško predvidjeti kako će izgledati dan, tjedan, godina. Isto tako ne može predvidjeti vremenske uvjete, druge izvođače s kojima surađuje, birokraciju ili neplanirana otkrića. Vjeruje kako će se s godinama naviknuti.
Naša sugovornica ističe kako se nakon potresa u Hrvatskoj dogodila prenamjena posla u njenoj struci. Trenutno se više radi na nepokretnom kulturnom dobru koje je vezano za konstruktivnu sanaciju.
– Trebalo se preorijentirati i povezati s kolegama koji imaju odobrenje za rad za nepokretno kulturno dobro i njima ponuditi svoje ruke za rad. Ono što je pokretno se evakuira ili štiti unutar samog objekta. Naravno, ima i pokretne kulturne baštine koja je i u ovoj situaciji primarna i ulazi u projekte, ali u puno manjem opsegu. Nakon potresa 2020. godine je bio pad posla. Postupno, kako se kreće u sanaciju, posao dolazi, objašnjava Šaš Bakša.
Greške se događaju
Valentina smatra kako svaki restaurator zna popraviti svoje greške, koje se inače svakom događaju. Pogreške izbjegavaju tako da rade po načelima struke. Neke greške ovise i o trenutnom stavu struke.
– Stavovi se mijenjaju kako struka stari. Prije trideset godina je nešto bilo prihvatljivo, danas se nad time zgražamo. Neki drastični pothvati koji su se dogodili prije stotinjak godina, danas se ne bi nikada napravili. Ti su pothvati nepovratno promijenili kulturno dobro. Danas je ta drastična promjena tijek povijesti koji čuvamo takav kakav je. Navođenje kardinalnih grešaka bih prepustila starijim kolegama, konzervatorima, povjesničarima umjetnosti, rekla je Šaš Bakša.
Dodaje kako postoji greška koja se nikako ne može ispraviti, a to je izostanak faze fotodokumentiranja, od onih fotografija koje prikazuju zatečeno stanje do procesa konzerviranja – restauriranja. Potencijalne greške se izbjegavaju planiranjem procesa konzervacije – restauracije. Također, obnova građevine ili nekog drugog kulturnog dobra ne bi smjela biti ishitrena, to su spori procesi koji traju. Takav način rada smanjuje mogućnosti za kardinalnim greškama.
Bijeli prozori na Kliškoj tvrđavi nije greška već neinformiranost
Nedavna vijest o postavljenim okvirima na prozorima Kliške tvrđave zgrozila je mnoge. Odgovorni su priznali da to nije bio dobar rad i da će ispraviti učinjeno. Šaš Bakša kaže kako to ne bi nazvala greškom nego neinformiranošću ili odbacivanje pravila struke.
– U takvim negativnim pothvatima pokušavam naći nešto pozitivno, možda je sada šira masa ljudi ipak dobila informaciju da imamo nešto jedinstveno na što trebamo paziti. Nadam se i poruku da tome nije mjesto na kulturnom dobru. Uvijek postoje kompromisi koji mogu uvažiti želje korisnika i struke. U odbacivanju pravila koja struka nalaže, mislim da svakako može pomoći edukacija i razumijevanje značaja neke povijesne cjeline ili građevine u kojoj ljudi žive, rekla nam je Šaš Bakša.
Dodaje kako je sigurno da nitko iz struke ne može danonoćno bdjeti nad kulturnim dobrom, ali kritika ide u smjeru odgovornih, zato i jesu tu. Nada se da je reakcija ljudi koji su to uočili ipak dala do znanja da se ne može bilo što raditi.
– Koliko sam shvatila iz onoga šta sam pročitala u nekim člancima, radi se o drvenom prozoru, navode se svakakvi razlozi zašto je nešto napravljeno i postavljeno. Bitno je kada se i radi nekakav kompromis, da se pripazi i sagleda cjelina. Ukoliko već treba iz nekog razloga nešto biti zatvoreno onda to treba biti promišljeno napravljeno. Bijeli prozor nikako nije bio dobro rješenje, zaključila je Šaš Baška.
Konzerviranje-restauriranje | foto: baustela.hr
Karakteristike uspješnog restauratora
Valentina Šaš Bakša kaže kako je za uspjeh važno gledanje konteksta i cjeline umjetničkog djela. Oni koji su upućeni u značaj konzervatorsko – restauratorske struke cijene ovaj posao.
– Neizostavna je primjena multidisciplinarnosti i vještina izvedbe koja vas i čini konzervatorom – restauratorom. Snalažljivost i kreativnost u improvizaciji. Ono što bih svakako navela je spremnost na suradnju s različitim strukama. Svjesnost da ništa ne možete sami, da uvijek trebate nečiju pomoć ili savjet, istaknula je Šaš Bakša.
Šaš Bakša kaže kako se susreću s ljudima koji su malo manje upućeni ili ih jednostavno ne vole zbog osobnih razloga. Najčešće ti razlozi zvuče ovako: ‘To su oni koji rade nešto cijelu vječnost, oni su krivi jer ne mogu staviti PVC stolariju.’ Dodaje i kako upravo oni, koji se najviše bune, budu zadovoljni po završetku obnove. Zaključuje kako je svaku struku pošteno cijeniti, jer svaka struka ima razlog svojeg postojanja.
