Kamene kuće podsjećaju na sol u kosi i borovu šumu: Imaju li prednosti osim estetike i povijesti?

Kamen je estetski predivan materijal koji svakoga zasigurno barem malo podsjeća na more i ljeto. No, koliko je kamen ugodan oku, toliko brige može prouzročiti vlasniku, pogotovo kako građevina stari i ako nije na ispravan način hidro i toplinski izolirana – što kuće stare 70, 80 ili više godina gotovo nikad nisu. Koji su glavni problemi te ima li prednosti otkrio nam je inženjer Igor Skert, vlasnik tvrtke Giga grad, a iskustvom iz prve ruke priču je obogatio kolega ‘s mora’.

Tople temperature već su stigle što znači da je sve bliže dugoiščekivani odlazak na more. A ako postoji jedna stvar (osim vegetacije) po kojoj možemo prepoznati primorje, to su definitivno kamene građevine na svakom uglu.

Prisustvo kamena u primorskim predjelima od antičkih vremena uvjetovalo je da postane građevinski materijal broj 1, koji danas prirodno vežemo s borovom šumom i mirisom soli. No, iako kamene građevine odišu šarmom, ne znači da je materijal idealan za gradnju.

Kamen i more

Da su kamene kuće, zgrade i ostale građevine zaštitni znak primorskih gradova i mjesta, većina nas se uvjerila još u ranom djetinjstvu. Kroz povijest, u blizini mora pretežito se gradilo kamenom, dok je na kontinentu prevladavala opeka.

Na starim ulicama neke kuće su od isklesanih većih komada, a neke od manjih, neobrađenih, što govori o statusu vlasnika. Nebrojeno puta, ponukana asocijacijom na ljeto i sol, sama sam znala maštati o boravku u nekoj kamenoj kući, uvjerena da taj materijal mora zadržavati hladnoću ljeti te čuvati od vlage i reume. No, nakon niza godina života u zabludi, nedavno sam saznala da nije tako – od kolege s Jadrana koji je iz prve ruke osjetio kako je to stanovati unutar kamenih zidova, a onda i od inženjera građevine Igora Skerta, inače vlasnika građevinske tvrtke Giga grad kojem je posao u Dalmaciji pokazao sve nedostatke tog građevnog materijala dobre estetike.

– U kamenoj kući praktički živim cijeli život i dok nisam došao u Zagreb na fakultet nisam znao koja je razlika između života u kamenoj kući i života, primjerice u običnom stanu. Iako cijenim djedov uspjeh da ‘svojim rukama’ složi kuću od kamena, tek odnedavno mi je jasno koliko je tu izazova s kojima se suočavaš kada živiš u ‘simbolu’ primorja – kamenoj kući, daje nam naslutiti kolega Luka.

‘Tufina’ u zraku

Kuća u kojoj je odrastao građena je davno, u mjestašcu u srcu Dalmacije, na lokaciji za koju danas svi znaju da je jednostavno previše blizu moru. Zbog potapanja najnižih razine doma u vrijeme plime, kolega kaže da kuća prije svega nije izbjegla sveprisutnosti vlage. Skert otkriva da vlaga nije rijedak nedostatak takvih građevina.

– Problem je što prije i nije bilo hidroizolacije. Događa se da se, kad imate kameni zid, taj zid oslanja na tlo, a bez dobre hidroizolacije u njega se uvlači vlaga i događa se efekt kapilarne vlage. Ulazeći u zidove, vlaga se povlači do kojih metar-metar i pol visine, ovisno o tome je li zid s vanjske strane zasut ili nije, objašnjava Skert napominjući kako se vlaga onda zadržava u prostoriji.

Također, ako zid i nije vlažan zbog vanjskih utjecaja, a isti nije toplinski izoliran, zimi se zbog grijanja unutar objekta vlažan topli zrak ‘hvata’ za hladne zidove i kondenzira, pa se opet stvara vlaga po unutrašnjoj strani zida, što su idealni uvjeti za stvaranje plijesni.

Vlaga i plijesan stvaraju prepoznatljiv i neugodan ‘miris’ zraku – po dalmatinski ‘tufinu’, što je poznato i našem kolegi. To je prva i vjerojatno najozbiljnija mana neizoliranog kamena jer je navedeno prije svega nezdravo.

Poroznost kamenog zida

Jedan od glavnih razloga zašto se vlaga ima mogućnost uvući pa kapilarno ‘provući’ kroz kameni zid, dodaje, ta je što je kameni zid porozan. Znači da ima puno šupljina, a vezivo je uglavnom napravljeno od pijeska i često vapna. No, kamen sam po sebi nije dobar toplinski izolator pa i tu nastupaju problemi.

– Sada mi je u Zagrebu zimi jako toplo i praktički možeš biti u stanu u kratkim rukavima, dok kada dođem kući, razlika je poprilično velika. Sve više sam počeo osjećati, kad sam dolje za božićne blagdane, kako mi je puno hladnije, tako se više osjeti vlaga u zidovima i slično. Nažalost, ljeti nije ništa bolje, već je i dalje poprilično vruće. Kući imamo tri klime, mislim da to dovoljno govori, potvrđuje nam Luka.

U današnje pak vrijeme situacija je drugačija jer se, neovisno o materijalu gradnje, isprva podrumski, suterenski ili prizemni zid izvana izolira hidroizolacijom, što onda štiti od vlage. Uz to, koristi se i toplinska izolacija, da se ‘poništi’ efekt hladnog mosta. Nekada se, naravno, nije upražnjavao ni jedan od ovih koraka.

Naknadno se može ‘krpati’

Inženjer Skert govori da, dok se kamenu kuću može naknadno izolirati, ta praksa i nije neka sreća jer je to ‘krpanje’, a i puno je tu posla za rezultat upitne trajnosti. Također, naknadno izoliranje ne može se usporediti s novogradnjom. Isto potvrđuje kolega Luka prisjećajući se kako je njegova obitelj pokušala naknadno izolirati obiteljsku kamenu kuću ‘raznim vrstama izolacije – od stiropora do kamene vune’ da bi na kraju napravili puni krug do odvlaživača koji u nekoj mjeri pomažu, iako nisu trajno rješenje.

Uz dosad spomenuto, proces postavljanja izolacije nešto je otežan i debljinom zida, još jednom prepoznatljivom karakteristikom kamenih kuća što mnogi doživljavaju kao prednost.

– Moji su se najčešće žalili na problem izolacije i vlage jer je kuća uz more. S druge strane, hvalili su sigurnost, taj osjećaj sigurnosti, kaže nam, dodajući šaljivo da se oduvijek osjećao kao da ju ‘vuk sigurno ne bi otpuhao’, te da se od djetinjstva osjećao zaštićeno kod udara bure.

Ništa bez dobrog veziva

No, dok kamen možda daje dojam sigurnosti i masivnosti, u stvari i nije toliko stabilan. Točnije, ‘stabilnost’ i dobra statika mogu se pripisati vezivu. Naime, naslagano kamenje bez dobrog veziva kod jačeg potresa samo bi se ‘posložilo’.

– Vezivo je tu bitno, a koliko znam po Dalmaciji su se poglavito koristili vapno i pijesak. Rimljani su pak koristili takozvani stari rimski beton koji je bio kombinacija vapna, pucalanskog pepela iz Vezuva te pijeska i vode – a da je ovo vezivo bilo odlično pokazuju njihove građevine koje i dan-danas stoje, komentira inženjer.

Što je između katova?

Ipak, štošta igra ulogu. Više građevine, naravno, veća su opasnost, a iznimno je važno i kakva je međukatna konstrukcija. U kamenim kućama, jedan od problema je taj što su između katova drvene stropne konstrukcije koje prilikom potresa ‘ne rade posao’.

– Glavna funkcija je da se konstrukcija prilikom potresa ponaša kao kutija, a drveni grednici koji su uobičajeni do negdje 1950-ih nisu kruti u svojoj ravnini te ne povezuju na dostatan način međusobno zidove. Upravo je najveći problem kod kamenih zidanih kuća da se prilikom potresa ne ponašaju kako bi trebale, govori nam Skert, dodajući kako se stoga prilikom ojačavanja u pravilu ojačavaju, osim zidova i međukatne stropne konstrukcije.

Mogućnosti ojačavanja

Nekoliko je načina za ojačati kamenu kuću ili zgradu, a svaki je po nečemu nezgodan. Jedna mogućnost ojačavanja stropne konstrukcije je da se dobije ‘kruti disk’, te da se potom nađe način da se adekvatno poveže s kamenim zidovima. To se uglavnom izvodi lokalnim probijanjem zida čeličnim ankerima, sve do vanjske strane zida, što je, kaže Skert, prilično kompleksno.

Mogućnost ojačavanja zidova je injektiranje istih koje, iako nešto jednostavnije, ne ‘podebljava’ dodatno ionako debele kamene zidove.

– Zidovi se mogu injektirati s nekoliko vrsta smjesa, a prema nekim istraživanjima, najboljom se pokazala cementna. Ideja je da se popune šupljine u kamenu i da se međusobno poveže kamen. Na taj način zna se višestruko povećati tlačna čvrstoća, kao i posmična čvrstoća zida.

Druga metoda pojačavanja zidova je dodavanje armirano betonske obloge debljine do 10 centimetara s unutarnje strane zida, kojom već debeo zid postaje još deblji, pa se u unutrašnjim prostorijama gubi na kvadratima. Svaka od metoda ima prednosti i mane, a štogod mislio projektant, konačnu odluku donosi investitor. Naravno, tu su i konzervatori, koji sa svojim smjernicama uvelike utječu na način i metode ojačavnja postojećih kamenih objekata, što se u praksi često pokazalo osjetljiva točka.

Tko voli, nek izvoli

Na koncu vrijedi reći da svatko tko živi u kamenoj kući ili je kupio stari objekt građen od kamena, uz šarm tog za primorje karakterističnog materijala treba biti spreman na niz izazova. Dok će u kamenoj kući stanar bez sumnje uživati u ugođaju, u staroj neadaptiranoj kući ozbiljni su nedostaci da kamen ne čuva toplinu zimi, a ljeti hladnoću, kao i to kuće mogu imati problema s vlagom.

Iskustvo kolege i stručnjaka na polju takve gradnje razbila su tabue o gradnji kamenom, upozorivši na izazovne strane materijala nepobitne estetske i povijesne vrijednosti kod starih građevina. No, to ne znači da investitor kojeg ova gradnja interesira od nje treba odustati.

Sve rečeno vrijedan je informativan podsjetnik da je adaptacija u ovom, ali i drugim slučajevima složen proces o kojem valja razmisliti više no jednom. Za one koji nemaju strpljenja za rekonstrukciju već bi staru građevinu radije zamijenili novogradnjom, ovdje donosimo pozitivne strane takvog odabira.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.