Bauštelska reportaža: Uz trasu nove gradske avenije, gradi se škola sa 'zgradom u zgradi'

U zagrebačkom naselju Knežija jedno zanimljivo gradilište trebalo bi prethoditi drugom. Nova Osnovna škola Horvati na izgradnju ‘čeka’ od 2006. godine, a radi se kako bi zamijenila već dugo nedovoljno prostranu zgradu stare škole. Stara OŠ Horvati se pak na svojoj lokaciji nalazi proteklih 130 godina, a njeno rušenje navodno je nulti korak drugog građevinskog projekta – nove Šarengradske avenije. Dok izgradnja ceste još nije na vidiku, obišli smo nove školske hodnike i naišli na skriveni ‘objekt u objektu’ koji je u stvari zadržani faksimil filmske građevine iz 1926..

Naselje Knežija na zapadu Zagreba dobiva zaokruženu urbanističku sliku, na što se dugo čekalo. Na donedavno zarasloj parceli za koju su se imovinsko-pravni odnosi rješavali 20 godina, konačno se gradi nova Osnovna škola Horvati. No, tu je i drugi dio priče, izgradnja Šarengradske – šesterotračne avenije koju se planira otprije sto godina. Između ostalog, prolazila bi lokacijom na kojoj je i dalje stara škola.

Sve navedeno je povezano te nas vraća na lokaciju nove škole, zbog čega smo obišli i to veliko gradilište u Zagrebu. Otkrili smo da je građevina po mnogočemu posebna te da su neki dijelovi izvedbe bili vrlo zahtjevni. Najveći izazov bila je izgradnja -2 etaže, gdje se izvođač, tvrtka Izgradnja Futura namučio s podzemnim tokovima rijeke Save, a priča za sebe je gradnja faksimila stare kuće Ocean filma koja je bila na istom mjestu od 1920-ih.

Pored će prolaziti nova avenija

Prije skoro točno godinu dana bili smo na ovoj lokaciji, na gotovo podjednako tmuran dan. Dana 10. siječnja 2025. godine, u naselju Knežija otvoreno je gradilište nove osnovne škole, koja bi trebala donijeti jednosmjensku nastavu kvartu koji je godinama rastao oko zapuštenog zemljišta sa svega nekoliko zapuštenih kuća, a na kojemu danas niče nova OŠ Horvati. Projekt postoji skoro 20 godina, jer se toliko dugo nisu uspijevali riješiti imovinsko-pravni odnosi koji bi omogućili postavljanje kamena temeljca.

Sad, kad se objekt konačno gradi, nazire se i rušenje stare škole, koja je na skretanju Savske na Horvaćansku, odmah uz željezničku prugu, sagrađena prije 130 godina. Trebalo bi ju se rušiti čim se otvori nova škola, a u budućnosti će tuda navodno prolaziti važna gradska avenija iz stogodišnje arhive gradskog prostornog planiranja – Šarengradska. No, vratimo se zasad na značaj novog školskog projekta, koji je na otvaranju gradilišta predstavio zamjenik gradonačelnika Grada Zagreba, Luka Korlaet.

– Kao bivšem dugogodišnjem stanovniku naselja, iznimno mi je drago da se izgradnjom nove škole završava urbanistička priča Knežije. Govorimo o dovršetku jednog zagrebačkog naselja, poručio je.

Projekt star oko 20 godina

Nova škola trebala bi otvoriti vrata već u idućoj školskoj godini, a u 17 učionica tada bi moglo ući do 400 učenika – koji će u školu dolaziti samo u jednoj smjeni. Gradi se za 13,7 milijuna eura, po projektu njiric+ arhitekata, a koji su zbog proteka vremena od izvorne ideje u 2006., svoju viziju ‘prekrajali’ u više navrata. Prije svega su ju prilagođavali novim zakonima i propisima, no bilo je tu i drugih prerada. Izvođači Izgradnja Futura na gradilištu nam potvrđuju da je prilagodba prošla kako treba.

– Tu su najviše posla imali projektanti. Projekt je star oko 20 godina i bio im je veliki izazov sve dovesti u stanje današnjih zakona – izmjena i dopuna. Mislim da su to napravili jako dobro. Ipak se s vremenom štošta mijenja, od uvjeta, higijene, pa broja učenika. I ostalo, rekao nam je u obilasku novih hodnika koji tek trebaju dobiti finalni izgled glavni inženjer gradilišta, Dominik Perić.

Radilo se ‘u rijeci Savi’

Rekao je da je konstrukcija gotova – kao i svi grubi radovi. To znači da je objekt u fazi zatvaranja, a na njemu se upravo postavlja aluminijsku bravariju. U unutrašnjosti, u visokoj fazi su instalaterski radovi. Između ostalog, glavna dvorana već je dobila čeličnu krovnu konstrukciju sa sendvič panelima, a slijedi joj konačna izolacija, kako smo čuli od ekipe na terenu.

Možda ovdje više nema kranova, ili bagera, no jedan kran imao je iznimno važnu ulogu odmah nakon otvaranja gradilišta, na najzahtjevnijem zahvatu jer se – radilo u rijeci Savi. Više o tome ispričao nam je Perić.

– Kad govorim o najzahtjevnijem dijelu posla, uvijek se vraćam na etažu -2, na kojoj se radila zaštita građevinske jame, u Savi. Blizu je rijeka i cijela ta etaža je u nivou podzemnih voda, a odlučeno je i da se za taj dio mijenja tehnologija izvođenja. Izvorno je projektirano korištenje građevinskih talpi, no išlo se u promjenu rješenja što zbog promjena vibracija, to da bi se izbjeglo moguće stradanje okolnih kuća, zbog čega je na kraju ipak odabrana metoda mlaznog injektiranja, priča Perić.

Uz navedeno se mijenjala i dubina mlaznih stupnjaka u odnosu na dubinu talpe, jer se tijekom izvođenja saznalo da je razina podzemne vode porasla u odnosu na vrijeme projektiranja. Na gradilištu su se jednoglasno složili da je održavanje suhe jame u danim uvjetima blago je reći, bilo izazovno. Jama je, naime, trebala ostati suha svih dva do tri mjeseca koliko se gradila konstrukcija u jami, prije nego završetak konstrukcije osigura podizanje objekta od uzgona vode. Temeljna ploča zbog toga je debela jedan metar, baš da bi se težinom oduprla podzemnoj vodi, a zidovi su debeli 50 centimetara, objasnili su nam na gradilištu.

Najkompleksnija najdublja etaža

Inače, za taj dio kran je bio ‘unesen’ unutar gabarita predviđene zgrade, dok se nije izvelo ovu najdublju i za izgradnju najkompleksniju etažu. Osim težine koja priječi podizanje u budućnosti, taj dio je morao biti jako dobro zaštićen od prodora vode hidroizolacijom. Odabrana je bitumenska ljepenka koja se kao klasično rješenje, korištena u -2 i -1 etaži, a to rješenje odobravaju na gradilištu.

Podzemne etaže međusobno su povezane i u njima se nalaze sportski sadržaji, a -1 je zanimljiva jer će ondje biti prostrana sportska dvorana na 800 kvadrata koja će se moći ‘podijeliti’ i u dvije manje dvorane, kako je planirana. Odatle je pak sagrađen interesantni tunel koji sportske sadržaje u unutrašnjosti povezuje s budućim vanjskim igralištem, a nudi izravan ulaz do dvorana – bez potrebe ulaska u školu. To je praktično rješenje budu li se dvorane iznajmljivale za sportske sadržaje.

– Tunel je specifičan jer korisnicima pruža nesmetani pristup dvorani, na način da se ne mora nužno ulaziti u školu, a što će biti posebno korisno budu li se dvorane u budućnosti iznajmljivale. Nakon što smo napravili etažu -2, prilikom izvođenja etaže -1 izveli smo horizontalni dio, nakon kojega smo radili pokos prema samoj etaži prizemlja – prema vanjskom terenu. Zanimljivo je što smo morali betonirati pod kosinom, no ostatak postupka tekao je standardno – radio se podložni beton, hidroizolacija, XPS pa betonska ploča, na terenu nam je ispričao pomoćnik voditelja gradilišta, Lovre Jandrijev.

Stara filmska dama postaje moderan ured

Ipak, vizualno vjerojatno najzanimljiviji dio kompleksa mogao bi biti upravo faksimil stare kuće Ocean filma, koji se podiže i gradi unutar zgrade nove škole. Riječ je o moderniziranoj, armiranobetonskoj ‘kopiji’ stare zgrade koju se u trenutku otvaranja gradilišta zatiče srušenu, nakon što godinama je propadala, a sada dobiva istovjetnicu u modernom, tamnom tonu.

– Ovo je replika kuće iz 1926. godine. Ostavili smo ju za kraj jer je zahvat detaljan zbog puno detalja. Ponavljam, mora se napraviti objekt kakav je nekada bio. Nas je dočekao srušen, ali postoje arhivske snimke i dosta je detaljan i treba mu posvetiti pozornost. U ovoj fazi konstrukcija je gotova te ćemo krenuti sa izolaterskim radovima krova, fasadom, stolarijom, i onda svim tim opšavnim limovima, da bi bio što više nalik nekadašnjem objektu, priča nam glavni inženjer gradilišta, Perić, dok se iza njega nalazi siv betonski objekt, u koji će kroz stakleni tunel pristizati ravnateljica. Jer, u ovoj ‘kući unutar zgrade’ bit će njen ured.

Fasada će biti 20 centimetara debela vuna, u crnoj boji, da se s vremenom što bolje održi, dodaje inženjer uz napomenu da će svakog trena krenuti i izolaterski radovi krova, postavljanje stolarije pa i opšavnih limova, čime će se postići velika sličnost nekadašnjem objektu. A baš zbog ovog dijela na teren su u nekoliko navrata izlazili i konzervatori, po čijim uputama se projektiralo.

Ima li novosti za Šarengradsku?

Sve navedeno odlična je vijest za kvart, no projekt koji se očekuje nakon rušenja stare zgrade osnovne škole nešto je što se tiče cijelog grada. Šarengradska avenija koja bi se gradila od Adžijine na sjeveru do Jadranskog mosta na jugu, bila bi novi ulaz u Zagreb, a njena izgradnja i dalje nije najavljena nakon posljednjih informacija o

Zadnje smo o projektu pisali da kreće novelacija idejnog rješenja tvrtke Aking iz 2018. godine, nakon što je u ožujku 2025. taj zadatak pripao Inženjerskom projektnom zavodu. S njima je potpisan ugovor od 60.812,50 eura, a odnosio se na izradu rješenja potrebnog za ishođenje lokacijske dozvole za produžetak od Zagrebačke avenije do Jadranskog mosta. U svakom slučaju, prvo bi se gradio dio sjeverno od Zagrebačke avenije, a za južni nije sigurno da su imovinsko-pravni odnosi u potpunosti riješeni. S upitom smo se obratili Gradu Zagrebu, a odgovor još čekamo.