Rušenje stadiona u Maksimiru ima povijesnu i društvenu vrijednost, no objekti takvih gabarita već su se minirali

Postoji velik broj građevina u gradu Zagrebu koje bi se trebale rušiti jer su u derutnom stanju, a za neke se točno zna da će biti uklonjene i na koji način, iako još uvijek nije poznato kada. Jedna od njih je i stadion u Maksimiru, a o rušenju tako velikog objekta, razgovarali smo u novom bauštela.hr podcastu s profesorom Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu te stručnjakom Zavoda za rudarstvo i geotehniku, Marijom Dobrilovićem.

Dok se stadion u Kranjčevićevoj gradi, polako se priprema i projekt rušenja postojećeg stadiona u Maksimiru, što će biti prvi korak u preobrazbi jednog od najvećih gradskih rugla u budući moderni dom GNK Dinama iz Zagreba. O rušenju stadiona u Maksimiru, ali i o tome jesu li se kroz povijest rušili objekti takvih dimenzija, razgovarali smo u novom bauštela.hr podcastu s profesorom s RGN-a u Zagrebu, stručnjakom i minerom sa Zavoda za miniranje, Marijom Dobrilovićem.

Rušenje Maksimira

Maksimir je zaista jedna od gorućih zagrebačkih tema. Malo što privlači građane više od nogometa, osobito kada je riječ o stadionu koji na toj lokaciji stoji gotovo stotinu godina i simbolizira dječačke snove te ljubav prema klubu za koji bi neki, bez pretjerivanja, dali i dušu. Zato je rušenje Maksimira iznimno delikatno pitanje, a posebno je zanimljivo stručno viđenje metode kojom bi se stadion trebao rušiti, iako je već poznato da to neće biti miniranje. To je našem sugovorniku neshvatljivo jer ne vidi razloge za odustajanje od te metode, pogotovo s obzirom na brojne primjere koji potvrđuju sigurnost miniranja.

–  Što se tiče Maksimira, nažalost ili nasreću, tek sam iz jednog članka saznao da je odabrana firma i da cijena kompletnih radova iznosi oko 20 tisuća eura. Projekt još nije realiziran. Sama izrada projekta može koštati od 10 do 100 tisuća eura, ovisno o objektu i okolnostima. Izvedba radova ovisi o kompleksnosti objekta, trajanju i primijenjenoj tehnologiji, pojasnio je Dobrilović.

Dodao je kako u natječaju nije razmatrana mogućnost miniranja jer se područje smatra gusto naseljenim, pa je miniranje Maksimira ocijenjeno kao opasno, što ga je, priznaje, iznenadilo.

– Odmah sam zatvorio mobitel i nisam više htio čitati. Naravno da sam bio iznenađen kad sam to pročitao. Kad smo dogovorili razgovor, dodatno sam se raspitao o konstrukciji stadiona i aspektima miniranja. Objekt se može minirati, konstrukcija je jednostavna, samo je velik. Što se tiče natječaja, nisam bio upućen u sve detalje, dodao je.

Rušili su se objekti poput Maksimira

Zanimljivo je i pitanje količine materijala koja će nastati rušenjem, kao i jesu li se u prošlosti rušili objekti veličine stadiona u Maksimiru. Dobrilović napominje da postoje postrojenja u kojima se taj materijal može reciklirati. Uklanjani su i objekti sličnih dimenzija, no potrebno je precizno izračunati količinu betona kako bi se mogla planirati njegova obrada. Kako je istaknuo, stadion ima i društvenu i povijesnu vrijednost, zbog čega je cijela situacija dodatno delikatna.

– Kada pogledate, tribine su šuplje, zar ne? Ne vidim tu neki prevelik problem, ali, naravno, trebalo bi procijeniti ukupne volumene. Bilo je i ranije velikih industrijskih objekata – doduše, gradili su se osamdesetih godina prošlog stoljeća i bili su znatnih gabarita. Primjerice, objekt na Radničkoj ulici, gdje se nalazila papirna industrija, također je bio velik i zauzimao je velike površine, a takve su se industrijske zgrade rušile. Stadion je sličan objekt, ali je specifičan i zbog svoje društvene uloge, kroz klubove koji su mu prethodili, kao i kroz Dinamo, rekao je Dobrilović.

Miniranje ili strojno rušenje?

Kao miner, Dobriloviću je miniranje logično prva opcija. Slikovito je objasnio da od te metode ne treba zazirati jer je sigurna, kratkotrajna i energetski učinkovita.

– Mi smo mineri, bavimo se eksplozivima. Prednost miniranja je u tome što razbijamo statičke nosive elemente, nakon čega se zgrada počinje kretati i ruši djelovanjem sile teže. Destrukcija elemenata i drobljenje posljedica su kinetičkog udara o tlo, koji može biti jači ili slabiji. Djelomično do pucanja konstrukcije dolazi i tijekom samog kretanja, prije udara. Zbog toga je rušenje miniranjem, s aspekta utroška energije, vrlo učinkovito jer se materijal već unaprijed usitnjava djelovanjem sile teže, bez dodatnog rada strojeva. To je velika prednost u odnosu na strojno rušenje, istaknuo je.

Dodao je da kod strojnog rušenja postoji niz podvarijanti: prvo rušenje, a zatim razgradnja. Takve metode traju dugo, grebe se, tuče, reže. Mehanizacija može raditi s tla, koriste se velike ruke i alati poput čekića, škara i hidrauličnih kliješta koja drobe konstrukciju, ili strojevi ulaze u objekt s manjom opremom.

– Postoje i metode dijamantnog rezanja, pri čemu se objekt polako reže na komade i odvaja. Sve te metode imaju svoje prednosti i nedostatke, ali su spore, a njihov utjecaj na okolinu dugotrajan. Kod miniranja je utjecaj jači, ali vremenski i prostorno ograničen, bez dugotrajnog zahvata, zaključio je sugovornik.