Povijest rotora: Promijenili su poimanje prometa, a ovo su 'najveći' i 'najčudniji' na svijetu

Kružni tokovi, nekoć eksperimentalno prometno rješenje iz početka 20. stoljeća, danas su postali simbol sigurnosti, protočnosti i suvremenog urbanog planiranja. Od prvih, kaotičnih rotora u SAD-u do današnjih inteligentno dizajniranih raskrižja, njihova je evolucija potpuno promijenila način na koji promet funkcionira. Moderni kružni tokovi smanjuju nesreće, ubrzavaju protok i estetski oplemenjuju gradske prostore. Donosimo vam pregled njihove povijesti, zanimljive svjetske primjere i razvoj kružnih tokova u Hrvatskoj – od ‘magičnog rotora’ u Swindonu do moderniziranog Remetinečkog rotora.

Kružni tok kao prometno rješenje prvi se put pojavio još davne 1905. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, kada je u New Yorku otvoren Kolumbov kružni tok, djelo Williama Phelpsa Enoa. U godinama koje su slijedile, diljem SAD-a izgrađeni su brojni veliki kružni tokovi, poznati po tome što su omogućavali brzo spajanje i preplitanje vozila. Međutim, tadašnji dizajn davao je prednost vozilima koja ulaze u kružni tok, što je često dovodilo do sudara i zagušenja.

Takav sustav pokazao se neučinkovitim, pa su nakon sredine 1950-ih kružni tokovi izgubili na popularnosti, kako u SAD-u, tako i u mnogim drugim zemljama koje su se suočavale s istim problemom, blokiranjem prometa pri većim gustoćama vozila. Prekretnica se dogodila 1966. godine u Ujedinjenom Kraljevstvu, kada je uvedeno obvezno pravilo davanja prednosti prometu unutar kružnog toka. To je značilo da vozila koja ulaze moraju propustiti promet koji već kruži, čime se spriječilo zagušenje i blokiranje raskrižja, piše u sjajnom vodiču o rotorima, koji je izdao Američki odjel za transport.

Standard diljem svijeta

Uz to, uvedeni su manji kružni tokovi s pažljivo oblikovanim zakrivljenostima prilaza, koje su prisiljavale vozače na sporije ulaske i sigurnije kretanje. Time je broj i težina sudara drastično smanjen, a nastao je moderni kružni tok, prometno rješenje koje je sigurnije, učinkovitije i prostorno kompaktnije od starih modela.

Moderni kružni tokovi danas su standard diljem svijeta, a mnoge su zemlje razvile vlastite smjernice za njihovo projektiranje i procjenu učinkovitosti. Riječ je o sustavu koji optimizira prometni tok, smanjuje vrijeme čekanja, povećava sigurnost te doprinosi estetskom izgledu prostora.

U Hrvatskoj su upravo kružni tokovi postali simbol modernizacije prometne infrastrukture. Gradi ih se u gotovo svim većim gradovima, a jedan od najdojmljivijih primjera je veliki rotor u Šibeniku, koji će po dovršetku nadvožnjaka u potpunosti redefinirati promet u tom dijelu grada.

Glavni elementi kružnog toka

Kružni tokovi imaju nekoliko ključnih elemenata koji omogućuju sigurnost i protočnost prometa. Središnji otok je povišeno područje u sredini oko kojeg promet kruži, dok razdjelni otoci odvajaju ulazni od izlaznog prometa i pješacima omogućuju prelazak u dva koraka.

Promet se odvija po kružnom kolniku, zakrivljenoj stazi koja usmjerava kretanje vozila u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. U središtu manjih kružnih tokova često se nalazi tzv. perilica, povišeni dio otoka po kojem se mogu kretati kotači većih vozila poput kamiona ili autobusa. Linija ustupka jasno označava mjesto gdje vozila moraju propustiti promet s lijeve strane prije ulaska na kolnik, a pješački prijelazi i biciklističke staze smješteni su na sigurnom razmaku od kružnog toka, s prilagođenim prijelazima i rampama.

Dimenzije i geometrija

Veličina i oblik kružnog toka ovise o njegovoj namjeni i prometnom opterećenju. Promjer upisane kružnice definira ukupnu veličinu kružnog toka, dok širina kolnika određuje prostor za kretanje vozila oko središnjeg otoka. Ulazne i izlazne širine, kao i polumjeri zakrivljenosti, precizno su izračunati kako bi se osigurala optimalna brzina i preglednost.

U urbanim sredinama češće se grade manji kružni tokovi, dok se na glavnim prometnicama i brzim cestama koriste veći, višetračni rotori koji omogućuju veći kapacitet i protočnost. Moderni kružni tok dokazao se kao jedno od najučinkovitijih prometnih rješenja današnjice. Smanjuje broj konfliktnih točaka u odnosu na klasična raskrižja, omogućuje sigurniji protok prometa, troši manje prostora i smanjuje emisiju ispušnih plinova zbog kraćeg zadržavanja vozila. U tom smislu, s pravom se može reći da su kružni tokovi promijenili način na koji razmišljamo o prometu, od jednostavnog raskrižja do pametnog sustava koji spaja sigurnost, funkcionalnost i estetiku.

Skica jednog kružnog toka

Zanimljivo je promatrati kako izgleda proces planiranja i skiciranja jednog kružnog toka. Na društvenim mrežama sve je više urbanista i entuzijasta koji prikazuju kako bi gradske prometnice mogle izgledati kada bi se redizajnirale prema suvremenim prometnim načelima. Jedan od njih je Replanator, poznat po svojim ilustracijama gradskih raskrižja iz zraka.

Na svom Instagram profilu nedavno je predstavio primjer iz Aranđelovca, gdje je u postojećem T-raskrižju predložio uvođenje kružnog toka. U objavi je pojasnio da mnogi imaju negativne predrasude prema kružnim tokovima, no u ovom slučaju oni donose logično i sigurno rješenje. Budući da se na tom mjestu križaju tri prometna pravca sličnog prometnog opterećenja, a glavni tranzitni tok mijenja smjer, kružni tok prirodno usporava promet i sprječava konfliktne točke.

Replanator je svoju ideju prikazao kroz jednostavnu, ali učinkovitu skicu. Rješenje predviđa jedan prometni trak koji smanjuje mogućnost nesreća i omogućuje bolju preglednost, pravilan ulaz pod kutom od 90 stupnjeva, pomaknuti izlaz te prometne otoke koji olakšavaju snalaženje vozačima i pješacima. Uz to, nije potrebna semaforizacija, što dodatno pojednostavljuje prometni tok. Predviđena je i posebna kamionska staza za veća vozila kojima je potreban širi radijus skretanja. Autor napominje da je riječ o konceptualnoj vizualizaciji, a ne o pravom projektu, no pokazuje koliko kružni tok može doprinijeti sigurnijem i protočnijem prometu čak i u manjim sredinama.

View this post on Instagram

A post shared by Replanator (@replanator)

Najveći i najneobičniji kružni tokovi svijeta

Ako zgrade mogu biti najveće i najviše, takvi mogu biti i kružni tokovi. Najveći rotor na svijetu nalazi se u Putrajayi u Maleziji, a dovršen je 1999. godine. Njegov opseg iznosi impresivnih 3,4 kilometra, a cesta koja ga čini – Persiaran Sultan Salahuddin Abdul Aziz Shah – povezuje čak petnaest ulaza i izlaza. U središtu rotora smješteni su monumentalni objekti poput kraljevskog utočišta Istana Melawati, spomenika osnutku Putrajaye i luksuznog hotela Shangri-La. Zbog svoje veličine i kompleksnosti, ovaj je kružni tok ušao i u Guinnessovu knjigu rekorda.

S druge strane, u britanskom gradu Swindonu nalazi se jedan od najneobičnijih i najpoznatijih kružnih tokova na svijetu – takozvani Magični kružni tok. Izgrađen 1972. godine prema projektu Franka Blackmorea, sastoji se od pet manjih rotora raspoređenih u krug. Dok se promet unutar središnjeg dijela odvija suprotno od kazaljke na satu, vanjski prsten prometuje u uobičajenom smjeru. Na prvi pogled djeluje kaotično, no zapravo funkcionira iznenađujuće učinkovito, a vozači ga, uz malo pažnje, brzo savladaju.

U Londonu su pak poznati Lambeth rotori, koji su se godinama ubrajali među najopasnije točke za bicikliste. Zbog učestalih nesreća, gradske vlasti odlučile su ih preurediti u signalizirana raskrižja s ciljem povećanja sigurnosti. Upravo se jedan od tih rotora pojavio i u popularnoj američkoj komediji National Lampoon’s European Vacation, u kultnoj sceni u kojoj se obitelj Griswold ‘zaglavila’ vozeći u krug.

Prvi rotori u Hrvatskoj

U Hrvatskoj su kružni tokovi relativno novijeg datuma, no zanimljivo je da se jedan od prvih primjera pojavio mnogo ranije nego što se misli. Naime, buzetski kružni tok na Fontani smatra se najstarijim takvim prometnim rješenjem u Istri, a možda i u cijeloj zemlji. Njegov prethodnik bio je jednostavni drveni postament s prometnim znakovima, postavljen još sredinom 1950-ih godina. Taj drveni rotor usmjeravao je promet oko središnjeg otočića i zapravo predstavljao pionirski pokušaj uvođenja kružnog kretanja vozila u Hrvatskoj.

O ovom zaboravljenom primjeru pisao je i profesor Tomaž Tollazzi sa Sveučilišta u Mariboru, jedan od vodećih stručnjaka za kružne tokove u regiji. Informaciju o buzetskom rotoru ponovno su u javnost donijeli autori projekta Buzet u sjećanjima – Memoria Pinguentina, koji su arhivske materijale i fotografije iz 1950-ih izvukli iz zaborava i dokumentirali razvoj lokalne prometne infrastrukture, piše novilist.hr.

Remetinečki rotor, prometno srce Zagreba

Kada se govori o kružnim tokovima u Hrvatskoj, Remetinečki rotor u Zagrebu svakako je najpoznatiji i najvažniji. Izgrađen je 1981. godine s ciljem rasterećenja prometa između Jadranske avenije, Avenije Dubrovnik i Remetinečke ceste. Projektiran je kao trotračni kružni tok, ispod kojeg prolaze tramvajska pruga i nekoliko pješačkih pothodnika.

Tijekom desetljeća Remetinečki rotor postao je prometno žarište glavnog grada. Početkom 2000-ih njime je svakodnevno prolazilo više od 100.000 vozila, što je bilo gotovo dvostruko više od njegova projektiranog kapaciteta. Takva opterećenost dovela je do čestih gužvi i nesreća, između 1997. i 2006. godine zabilježeno je više od 2700 prometnih nezgoda, zbog čega je rotor stekao reputaciju jednog od najkritičnijih prometnih čvorišta u Hrvatskoj.

Zbog toga je 2018. započela sveobuhvatna rekonstrukcija, a novi rotor otvoren je u siječnju 2020. godine. U moderniziranom obliku dobio je potpuno preuređenu podzemnu razinu s odvojenim tunelima za tranzitni promet, dok površinom i dalje dominira veliki kružni tok za lokalne tokove. Rezultat je vidljiv – broj prometnih nesreća nakon rekonstrukcije drastično je smanjen, a Remetinečki rotor danas predstavlja primjer uspješne transformacije zastarjelog prometnog čvora u suvremeno i učinkovito rješenje.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.