Bauštelska reportaža: Pogled na 60 godina star sustav obrane od poplava koji štiti Zagreb

Zagreb se, za razliku od nekih drugih gradova nastalih uz rijeku, na nju nije oslanjao u svom razvoju. Dapače, grad se krenuo razvijati u podnožju Medvednice, dok su u blizini Save bile sela na periferiji grada. Nekada neregulirana Sava, nerijetko je mijenjala svoj tok i izlijevala se iz korita, a kad su se od kraja 19. stoljeća naselja uz rijeku počela širiti, tok se morao regulirati. Uređenje toka nije bilo dovoljno te se javila potreba za sustavom obrane od poplava. Nasip se krenuo graditi u 1920-ima, nadograđivao se, a danas Zagreb od poplava brani nakon velike poplave 1964. dograđen i ojačan sustav, koji zahtijeva redovite preglede i povremenu sanaciju.

Velika zagrebačka poplava koja je pogodila grad u noći s 25. na 26. listopad 1964. smatra se najvećom katastrofom koja je zadesila Zagreb. U mjesecu listopadu, prije nepunih 60 godina, uslijed sve većeg rasta Save došlo je do pucanja nasipa što je prouzročilo poplavljanje trećine grada, jer građani nisu bili na vrijeme alarmirani.

Vodostaj rijeke Save na dan 26. listopada 1964., u 8 sati ujutro iznosio je 514 centimetara, što je skoro pola metra više od do tog trenutka najviše izmjerenog vodostaja iz 1933. godine. Nasipi su prvo popustili na području Podsuseda te uz Jankomirski most, a aktivirale su se i podzemne vode. Nasip je potom puknuo i kod Veslačke ulice, dok je kod ušća u potok Črnomerec došlo do prelijevanja.

Prilikom popuštanja nasipa na nekoliko dijelova, velik dio grada prekrilo je takozvano ‘vodeno more’ koje je bilo dugačko 14 kilometara, a na najširem dijelu široko četiri kilometara. Dok je poplava imala katastrofalne posljedice, predstavlja prekretnicu u sustavu obrane od poplava u Zagrebu, koji se od početka širenja borio s ‘neposlušnim’ tokom rijeke. Ubrzo nakon poplave, pristupilo se izgradnji sustava obrane od poplava koji danas postoji i koji je dimenzioniran podnijeti velike količine vode.

Stari Trnjanski nasip

Današnji sustav, prema podacima iz Hrvatskih voda, dimenzioniran je na 1000 godišnju pojavu velikih voda, te je pod stalnim nadzorom. No, Zagreb i dalje štiti nasip izgrađen prije 60 godina, nakon velike poplave, na kojem valja raditi. Taj nasip, međutim, nije prvi izgrađen uz Savu, čega se sjećaju i stanovnici gradske četvrti Trnje, koji su rođeni i odrasli u istom naselju, te su proživjeli veliku poplavu.

Jedan od dvojice Trnjana s kojima smo razgovarali, Marijan Šćrbec (88), rođeni Trnjanin iz velike obitelji koji ondje stanuje i danas, upozorava nas na drugi nasip koji je ondje postojao. Pokazuje prema nasipu pa se prisjeća.

– Ono je stari glavni nasip (pokazuje ga), a ovaj su poslije napravili. Kad je bila velika poplava, omladinci su gradili novi nasip da voda više ne bi prodirala s ove strane. Moralo se zatvoriti dotok, kad je tekla voda i bilo ju je posvuda, objašnjava Marijan pa se vraća u samo vrijeme poplave.

– Poplava je išla po Školskoj ulici, koja se sad zove Trnjanska cesta. Nakon što je srušila pola veslačkog kluba, koji je bio još nadograđen, rijeka je nastavila plaviti. Ispod je bio potok, koji i dalje prolazi ispod nas, a velika poplava srušila je stupove veslačkog kluba. Bio sam na nogometnim terenima i oni su čak bili više poplavljeni od nekih dijelova uz Savu, govori pa objašnjava kako je, kao maler, nakon velike poplave dva mjeseca sanirao kuću od vlage i drugih posljedica poplave, no, uz smijeh dodaje kako nekada, srećom, nije bilo laminata.

Dogradnja novog nasipa

Nasip se, govori Marijan, nadograđivao u 1950-ima, a potom se nakon poplave 1964. on dodatno povisio, ojačao te se nadogradio cjelokupni sustav obrane od poplava za grad Zagreb kakav danas postoji. Ipak, današnji nasip koji je za Zagrepčane jedan od glavnih ‘staza’ za rekreaciju u gradu, nije bio prvi.

Prvi nasip, kako nas je Marijan upozorio, bio je građen puno prije, a kako su nam potvrdili Marijan i njegov susjed Krešimir, bio je izgrađen od željezničkog mosta, na Trnju do trnjanske skele, što su nam točno i pokazali.

– Ovog (današnjeg) nasipa nije bilo. Glavni je bio manji nasip koji je i dalje ovdje. To je bio obrambeni nasip koji je čuvao Trnjane, a danas on ide skroz do Vivasa. Išao je odande do Mosta slobode, nadovezuje se Krešimir Zvonković (75) na Marijanovo sjećanje pa dodaje kako se izgradnja ‘novog’ nasipa nije odvijala odjednom, već kako ‘su kanal zavijugali, a inače je tekao ravno’.

Zapravo, Zagreb se ‘borio’ sa sustavom obrane od poplava otkad je područje naseljeno. U drugoj polovici 19. stoljeća, Sava je imala brojne meandre, a matica rijeke je uslijed intenzivnog taloženja naplavnog materijala nerijetko mijenjala tok, napuštajući pritom svoje staro korito. Kako je prostor uz Savu s kraja 19. i s početka 20. stoljeća sve više naseljavano zbog doseljavanja novih radnika koji su radili u tek izgrađenim tvornicama, bilo je nužno regulirati tok rijeke, koja je stalnim izlijevanjem život Zagrepčana činila ‘nemogućim’, pisala je u svom znanstvenom radu o regulaciji rijeke Save Mirela Slukan Altić.

Regulacija toka

Isprva se ‘ciljalo’ samo na regulaciju Save, napisala je Slukan Altić. Dok je novoizgrađeni Donji grad bio zaštićen od poplava željezničkom prugom koja je bila na nasipu, dio južno od željeznice bio je potpuno izložen. U svrhu regulacije toka Save, 1903. osnovano je i regulacijsko tijelo, koje je radilo na projektu ‘Osnove za regulaciju Save kod Zagreba’.

Projekt dovršen 1899. godine krenuo se izvoditi s glavnim ciljevima osiguravanja posjeda od poplava uz Savu, uklanjanje štetnih meandara i zaštitu naselja od poplava. Nivelirane su glavne točke regulacije, snimljeni su poprečni profili i obale, kao i sva korita i rukavci.

Kao tehnika regulacije odabran je sustav visećih odboja koji se sastojao u korištenju vodenog nanosa – šljunka, i primjenom vrbovog šiblja od kojeg se izgrađuju fašine te drvenih stupova (pilota) koji služe za učvršćivanje novog korita. Bit metode, napisala je Slukan Altić sastoji se u korištenju sile vode, koja uz primjenu odgovarajućeg tipa odboja uzrokuje produbljenje korita, odnosno usporavanje ili ubrzavanje toka. Na taj način, direktno se utjecalo ne samo na dubinu, nego i na profil budućeg korita.

– Ovakva tehnika regulacije tražila je razmjerno mala financijska i tehnička sredstva, a njezin uspjeh ovisio je prvenstveno o upornosti kontinuiranog provođenja radova prema unaprijed utvrđenom planu, utvrđuje Slukan Altić.

Radne akcije

Ipak, dok je Sava novom regulacijom, koja se provodila krčenjem šume i šikare te gradnjom obaloutvrdne linije, radovima s obje strane korita poprimila danas joj karakterističan izgled toka, rijeka nije imala nasip. O gradnji onog koji su nam spomenuli rođeni Trnjani Krešimir i Marijan, nije se počelo govoriti do 1920-ih godina, ali se zbog premalih ulaganja radilo vrlo sporo.

Radovi su se nakon poplava krajem studenog 1923. i u 1925. shvatili ozbiljno, a nakon druge izgrađen je ‘manji’ savski nasip, o kojemu su govorili naši sugovornici – onaj od željezničkog mosta. Tada je izgrađen nasip od željezničkog mosta do trnjanske skele. Do sredine 1930-ih, radi se nasip bliže rijeci te se spaja s obrambenim nasipom Medveščaka prema Radničkoj cesti. K tome je završen i nasip od Savskog mosta, do utoka u potok pa i uz potok Črnomerec, a Drugi svjetski rat ponovno prekida radove na regulaciji.

– Mi smo gradili taj nasip, možda nas jedno 500 ili 600. Zabijali smo klinove u zemlju, a onda smo grane od vrbe pleli kao plot. Zatim smo između ‘plota’ izrađenog od granja vrbe i zemlje umetali veliko kamenje. Kamen nam je dolazio Križnom ulicom, po kojoj je nekada vozio vlak iz takozvane ložione. To se nalazilo u poleđini autobusnog kolodvora, priča nam Marijan kako je u 1950-tim godinama sudjelovao u radnim akcijama na izgradnji novijeg savskog nasipa, koji je nakon velike poplave bio nadograđen.

– Teretni vlak je vozio kamenje koje smo koristili, a onda bi dovezeno kamenje mi polagali unutra pa smo sve skupa zatrpavali. To je bilo kako voda, kada dođe, ne bi istrgala granje i klinove koje smo zabijali u zemlju. Kamenje je bio teret. I tako smo radili, malo pomalo, a kasnije su još podigli nasip, za možda dva metra u odnosu na nekada, zaključuje.

Ojačan stari sustav

Nakon velike zagrebačke poplave, sustav je ojačan te su izgrađeni značajni sustavi. Današnji sustav, dimenzioniran je izdržati znatno više u odnosu na ranije, a dosad, svi vodni valovi su bili uspješno sprovedeni zbog u 1960-tima izgrađenog sustava.

– Sustav zaštite od poplava područja grada Zagreba možemo podijeliti na dvije cjeline: sustav zaštite od velikih voda rijeke Save i na sustav zaštite od poplava na bujičnim vodotocima Medvednice, obznanili su iz Hrvatskih voda.

– Zaštitni savski nasipi kroz grad Zagreb su dimenzionirani na veliku vodu tisuću godišnjeg povratnog perioda sa sigurnosnim nadvišenjem jednog metra, obznanili su iz Hrvatskih voda. Vodna strana nasipa obložena je u donjoj trećini visine betonskim prizmama što daje dodatnu sigurnost, dodali su o trenutnom stanju savskog nasipa u Zagrebu.

Je li nasip siguran?

Nakon velikih ljetnih kiša, Sava se prošlo ljeto 2023. godine izlila iz svog korita što je izazvalo bojazan nekih građana, pogotovo onih uz rijeku Savu. Kako su naselja uz rijeku danas znatno više izgrađena nego su bila prije 60 godina, i bojazan je veća. No, iz Hrvatskih voda poručuju kako razloga za strah – nema.

– Oba sustava su svakodnevno pod stručnim nadzorom te se provode programi redovnih godišnjih i višegodišnjih održavanja. Vodna strana nasipa obložena je u donjoj trećini visine betonskim prizmama što daje dodatnu sigurnost. Provedena analiza stabilnosti postojećih savskih nasipa u svrhu definiranja njihove sigurnosti pokazala je da su zagrebački nasipi u zadovoljavajućem stanju uz potrebu stalnog praćenja stanja, napisali su iz Hrvatskih voda.

Ipak, dok se stanje nasipa prati, u provođenju sanacije, pronađene su pojedine lokacije koje valja ojačati, dodali su.

– Dobiveni su značajni podaci o stanju i strukturi nasipa, date su smjernice za planiranje održavanja i/ili sanacije te naputci za daljnje praćenje stanja nasipa. Uočene su pri tome tri lokacije koje je potrebno ojačati, a to su desni nasip uz golf klub i hipodrom, te lijevi nasip uz jezero Jarun. Hrvatske vode izradile su projekte te ishodile koncem 2023. građevinske dozvole za sve tri lokacije, za koje su pokrenuti postupci javne nabave za radove i usluge stručnog nadzora.

Budućnost južne krune

U međuvremenu, na nasipu koji nas i dalje uspješno štiti od poplava, građani nastavljaju uživati te ostaje omiljeno mjesto za rekreaciju i druženje. Osim svoje obrambene uloge, građanima nudi predah od gradske vreve, a u tu svrhu, trenutna gradska vlast ima ozbiljne planove za zagrebački savski nasip.

U sklopu plana širenja biciklističke infrastrukture, u gradu se planiraju izgraditi brojne nove biciklističke trase, a jedna takva je i na nasipu. Na južnoj kruni savskog nasipa radi se biciklistička staza ‘Greenway’.

– Stvar na koju smo isto tako ponosni je ‘Greenway’, biciklistička staza na južnoj kruni savskog nasipa. Dionica od Blata do pješačko-biciklističkog mosta je dovršena. Zelenim eko asfaltom sada je omogućeno neko sasvim novo iskustvo kretanja tim dijelom, rekao je zamjenik zagrebačkog gradonačelnika, Luka Korlaet, prilikom predstavljanja novih projekata za Grad Zagreb.