Može li se natječaj za Maksimir uopće poništiti? Odvjetnik otkriva veliku pravnu zavrzlamu

Novi stadion Maksimir još se nije ni približio gradilištu, a već je postao jedna od glavnih tema u Zagrebu. Samo nekoliko dana nakon predstavljanja pobjedničkog rješenja talijanskog studija VG13 Architects, premijer Andrej Plenković poručio je kako odabrano rješenje ne smatra zadovoljavajućim te da treba provjeriti postoje li pravne pretpostavke za poništenje natječaja. Dan kasnije otišao je i korak dalje te poručio da bi trebalo ići na novi natječaj.

Podsjetimo, međunarodni arhitektonsko-urbanistički natječaj za stadion Maksimir i SRC Svetice otvoren je u ožujku, pristiglo je čak 88 radova iz više od 20 zemalja, a Ocjenjivački sud prvom je nagradom nagradio rješenje spomenutog talijanskog studija. Projekt predviđa stadion kapaciteta oko 35.000 gledatelja, dok je ukupna zajednička investicija Grada Zagreba i Vlade RH ranije procijenjena na oko 204 milijuna eura.

No može li se nakon svega provedenog natječaj jednostavno poništiti i raspisati novi? Tko o tome uopće odlučuje, može li se pozvati na javni interes i što ako netko od sudionika uloži žalbu?

O svemu tome razgovarali smo s odvjetnikom Vlahom Hrdalom, partnerom u odvjetničkom društvu Hrdalo & Krnic, koji nam je detaljno objasnio pravnu situaciju, ali i upozorio na jednu zanimljivu okolnost.

Grad Zagreb je taj koji donosi odluku

Iako novi Maksimir zajednički financiraju Grad Zagreb i Vlada RH, to ne znači da obje strane imaju jednaku formalnu ulogu u samom postupku natječaja. Prema Hrdalovu tumačenju, ovdje je posebno važno razdvojiti pitanje financiranja projekta od pitanja tko je formalni naručitelj natječaja.

- Grad Zagreb jedini je naručitelj ovog natječaja pa je stoga i jedini ovlašten na donošenje odluka kojima se taj natječaj dovršava. Vlada RH i Grad Zagreb upravo su se tako dogovorili međusobnim Sporazumom, objasnio nam je odvjetnik.

Drugim riječima, iako je Vlada jedan od suinvestitora projekta, odluka o samom postupku natječaja nije nešto što bi Vlada mogla jednostrano donijeti. Grad i Vlada prethodno su zajedno pripremili projekt, a natječaj je proveden u suradnji s Društvom arhitekata Zagreba. Grad Zagreb nakon proglašenja pobjednika najavio je kako bi se s autorima prvonagrađenog rada trebao ugovoriti posao izrade idejnog, glavnog i izvedbenog projekta.

stadion Maksimir | foto: VG13 Architects Studio Associato

Pravilnik poznaje tri razloga za poništenje

Sljedeće je pitanje još važnije - pod kojim se uvjetima natječaj uopće može poništiti? Hrdalo ističe kako Pravilnik o natječajima iz područja arhitekture i urbanizma predviđa vrlo konkretne situacije.

- Pravilnik o natječajima iz područja arhitekture i urbanizma nudi točno tri situacije u kojima će se to napraviti: kada postanu poznate okolnosti zbog kojih ne bi došlo do pokretanja provedbe natječaja da su bile poznate prije, kada niti jedno pristiglo natječajno rješenje ne udovoljava uvjetima natječaja te radi zaštite javnog interesa, kaže.

Međutim, upravo kod posljednje mogućnosti stvar postaje znatno zanimljivija. Kako nam objašnjava, na cijeli postupak ne primjenjuje se samo Pravilnik.

- Osim Pravilnika, na ovu materiju primjenjuje se i Zakon o javnoj nabavi, ističe naš sugovornik. A upravo se između ta dva propisa, prema njegovu tumačenju, otvara ključno pravno pitanje.

Problem je u tome koji je zakon vrijedio u ožujku

Pravilnik koji uređuje arhitektonske i urbanističke natječaje donesen je neposredno prije objave uvjeta za Maksimir. Jedna od njegovih važnih novosti bila je upravo mogućnost poništenja natječaja zbog zaštite javnog interesa. No Hrdalo upozorava kako u trenutku kada je maksimirski postupak pokrenut takva mogućnost nije postojala i u tada važećem Zakonu o javnoj nabavi.

- Pravilnik je donesen neposredno prije objave Uvjeta natječaja i ključna razlika u odnosu na stari pravilnik koji je regulirao istu materiju jest uvođenje instituta poništenja zbog javnog interesa. Međutim, taj institut je u Zakon o javnoj nabavi uvršten tek naknadno, izmjenama tog Zakona iz svibnja 2026. godine, objašnjava Hrdalo.

Natječaj za Maksimir službeno je počeo 20. ožujka 2026. godine, dakle prije spomenutih izmjena.

- Zakon o javnoj nabavi koji je vrijedio u ožujku 2026., kada je postupak javne nabave po natječaju za Stadion Maksimir pokrenut i po kojem se postupak mora dovršiti, taj razlog ne poznaje, kaže odvjetnik. I upravo tu dolazimo do možda najzanimljivijeg dijela cijele priče.

stadion Maksimir | foto: VG13 Architects Studio Associato

Može li se natječaj uopće poništiti zbog javnog interesa?

Ako Zakon koji je vrijedio u trenutku pokretanja postupka nije poznavao javni interes kao osnovu za poništenje, postavlja se pitanje može li takvu mogućnost otvoriti Pravilnik, odnosno propis niže pravne snage. Hrdalo pritom naglašava da je riječ o pitanju koje treba pravno razriješiti, ali njegovo je tumačenje prilično jasno.

- Kako ovdje jest riječ o javnoj nabavi, treba vidjeti može li Pravilnik kao propis nižeg reda proširiti uvjete propisane Zakonom kao propisom višeg reda. Ako ne može, dalo bi se zaključiti da se ovaj natječaj formalno ni ne može poništiti, sve kada bi naručitelj to i želio. Barem ne pozivom na javni interes, rekao nam je Hrdalo.

Žalba ne znači automatski rušenje cijelog natječaja

Postoji, naravno, još jedan mogući smjer razvoja događaja - žalba nekog od sudionika natječaja. O eventualnim žalbama odlučivala bi Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave, odnosno DKOM. No Hrdalo naglašava kako ni usvajanje žalbe ne znači automatski da bi cijeli natječaj bio poništen.

- Ako netko od ponuditelja uloži žalbu, to ne znači nužno da se natječaj poništava, već je moguće da se samo vraća na ponovno odlučivanje. Takvo rješenje DKOM-a imali smo i u postupku javne nabave za projektni natječaj u predmetu Klase UP/II-034-02/24-01/273 od 12. srpnja 2024. godine, kaže Hrdalo.

Zanimljivo je da se i taj slučaj odnosio na sportsku infrastrukturu.

- Posrijedi je također bio projektni natječaj za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje igrališta i sportsko-rekreacijskog centra u Splitu. Eventualno vraćanje na ponovno odlučivanje ne priječi Ocjenjivački sud da opet odabere isto rješenje, ali je pritom vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama DKOM-a, objašnjava naš sugovornik.

U 'prijevodu', čak ni uspješna žalba sama po sebi ne bi nužno značila da pobjedničko rješenje VG13 Architects automatski ispada iz igre.

Bočni pogled na stadion prema odabranom rješenju | foto: VG13 Architects Studio Associato

A što je s anonimnošću ako se odlučuje ponovno?

U slučaju vraćanja postupka na ponovno odlučivanje pojavilo bi se još jedno logično pitanje. Natječajni radovi prvotno su ocjenjivani anonimno, dok se danas zna tko stoji iza svakog od nagrađenih rješenja. Može li isti Ocjenjivački sud ponovno odlučivati sada kada zna imena autora? I o gotovo identičnoj situaciji DKOM se već izjasnio.

- Moglo bi se potegnuti pitanje održavanja načela anonimnosti u ponovnom postupku s obzirom na to da Ocjenjivački sud sada zna tko je autor kojeg rješenja. DKOM je, međutim, i o tom pitanju zauzeo stav u istom predmetu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja igrališta i sportsko-rekreacijskog centra u Splitu, kaže Hrdalo.

Kasnijom odlukom iz studenoga 2024. DKOM je zaključio da se anonimnost mora poštovati do objave rezultata natječaja, odnosno do donošenja odluke Ocjenjivačkog suda.

- Budući da su rezultati već bili objavljeni, DKOM je tada zaključio da tvrdnja kako je u novom pregledu i ocjeni ponuda narušena anonimnost sudionika nije osnovana, prepričava zaključak Komisije. Takva ranija praksa mogla bi biti važna i ako bi se postupak za Maksimir u nekoj fazi vratio Ocjenjivačkom sudu.

stadion Maksimir | foto: VG13 Architects Studio Associato

'Preskupo' i 'neizvedivo' sami po sebi možda nisu dovoljni

Posljednje pitanje tiče se jedne od najčešćih kritika arhitektonskih natječaja, tvrdnje da je neko rješenje preskupo, tehnički problematično ili jednostavno loše. Može li se na takvim tvrdnjama temeljiti uspješna žalba? Hrdalo upozorava na još jednu relativno svježu odluku DKOM-a.

- O mogućnosti da se žalbom pobjedničko rješenje ide rušiti jer je, prema stavu žalitelja, preskupo ili neizvedivo također se DKOM nedavno odredio, kaže odvjetnik.

U predmetu iz 2026. godine žalitelj je, među ostalim, problematizirao estetske, tehničke i ekonomske karakteristike jednog natječajnog rješenja.

- DKOM je zaključio da žalitelj iznosi vrijednosne i stručne ocjene o estetskim, tehničkim i ekonomskim aspektima pojedinih natječajnih rješenja te vlastite stavove o njihovoj prikladnosti. Međutim, takvi navodi, prema DKOM-u, ostaju na razini subjektivnih prosudbi ako nisu potkrijepljeni dokazima koji bi upućivali na nezakonitost postupanja naručitelja ili Ocjenjivačkog suda, objašnjava.

Žalba je u tom slučaju odbijena. A što će se dogoditi s Maksimirom zasad stoga nije moguće svesti na jednostavno pitanje hoće li Grad i Vlada odlučiti krenuti ispočetka. Politička želja za novim natječajem jedno je, dok su pravne mogućnosti za takav potez nešto sasvim drugo.