Tužna priča zagrebačke obitelji: Ni godinu dana nakon potresa nisu u svom domu, a pitanje je hoće li se ikada vratiti

Godina dana prošla je od potresa koji je devastirao centar Zagreba. Jedna od obitelji koja je tada ostala bez doma, obitelj je Alujević koja je do tada živjela u stanu nedaleko Trga žrtava fašizma. Što se promijenilo u zadnjih 365 dana te zašto smatraju da se nikada neće vratiti u svoj dom, otkrila nam je Nika Alujević.

Jutro je 22. ožujka 2020. godine. U 6 sati i 24 minute, Zagreb pogađa razoran potres. Samo nekoliko minuta kasnije ulice su prepune prestrašenih građana, a zvukovi sirena počinju se širiti gradom.

Unatoč tome što je proglašen ‘lockdown’, Zagrepčani stoje na okupu te u panici pokušavaju dobiti svoje bližnje kako bi se uvjerili da je sve uredu, ne sluteći tada kako se neki ni godinu dana kasnije neće vratiti u svoje domove. Danas, 22. ožujka 2021. još se borimo s pandemijom, a osim zagrebačkog iza sebe imamo i razoran potres na području Banije.

Cjelovita obnova Zagreba i dalje je na čekanju, a razmjeri šteta potresa iz ožujka 2020. godine procijenjeni su na 86 milijardi kuna. Obnova će, slažu se stručnjaci, trajati godinama.

Jedini dom koji poznajem

Jedna od obitelji koja je izgubila dom, obitelj je Alujević. Tridesetogodišnja Nika, u stanu nedaleko Trga žrtava fašizma, s ocem Ognjenom i majkom Irenom provela je cijeli život.

Jedini dom za koji zna od rođenja njihov je stan u centru grada kojega su majka i otac, danas penzioneri, kupili 90-ih godina. Nikada nije mogla ni zamisliti kako će stan u kojemu je zamišljala da će jednog dana živjeti sa svojim suprugom i djecom nestati preko noći, a i danas, godinu dana kasnije, teško joj se prisjetiti tih trenutaka.

– Probudila nas je buka te opadanje komada zida i žbuke u stanu, dok su na mamu koja se pokušala ustati iz kreveta, pala i teška vrata od starog, glomaznog ormara. Roditelji su bili u potpunosti izbezumljeni i izgubljeni od šoka. Trudila sam se biti pribrana te sam brzo spakirala najnužnije stvari. Pri izlasku iz stana čuli smo škripu jednog od osam dimnjaka koji se srušio pri potresu, a uzevši u obzir da svaki ima četiri i pol tone te da se nalazio iznad našeg ulaza, dobro smo i prošli, započela je svoju priču Nika.

Srećom njihov automobil, iako je bio pred zgradom, ostao je neoštećen. Još u šoku, ukrcali su se te otišli kod obitelji gdje su proveli prva dva tjedna, nakon čega im je mamina prijateljica koja trenutno ne živi u Hrvatskoj ustupila svoj stan u kojem od tada borave.

Obnova

Prva dva tjedna proveli su u nevjerici i šoku, no što je vrijeme više prolazilo postajali su sve više svjesni što su sve izgubili.

– Stanovi na prvih nekoliko katova puno su bolje prošli, a naš je stan u zgradi na žalost prošao najgore. Naime, zgrada do nas malo je niža te je prilikom potresa udarala u našu zgradu, tako da je zabatni zid puknuo u ravnini našega stana, točnije u ravnini moje te sobe od mojih roditelja.

Nakon brzog pregleda dobili su žutu naljepnicu te na prvi trenutak odahnuli jer nije bila ugrožena sama konstrukcija zgrade. Nisu tada ni očekivali da će baš taj, brzi pregled, odlučivati o sudbini zgrade te da će se baš po njemu krojiti budući Zakon o obnovi.

– Odmah smo krenuli u obnovu jer iskreno nismo mogli dočekati Zakon. Počeli smo vraćati zgradu u stanje u kojemu je bila prije obnove s obzirom da za ništa više od toga jednostavno nismo imali novca. Doduše, imali smo sreće s obzirom na to da je naša predstavnica stanara stručna, predana i brižna te je zahvaljujući njezinom angažmanu sve vrlo brzo napravljeno. Naime, s obzirom na to da su ona i njezin suprug arhitekti, promptno su našli ljude koji su napravili projekt, kao i izvođače. To je bio popriličan pothvat s obzirom na to da naša zgrada ima veliki broj stanova i stanara što dovodi do razilaženja u idejama. Isto tako, nemaju svi iste financijske prilike. Ipak, uspjeli smo se dogovoriti i u projekt se krenulo prije ljeta, objasnila nam je Alujević.

Kako je ulična fasada nakon potresa ostala u dobrom stanju, nisu trebali nikakve dodatne dozvole od grada te već 31. ožujka skidaju sve dimnjake koji su predstavljali opasnost za građane.

No, novčana pomoć države bila je samo kap u moru brojnih drugih troškova. Za hitne intervencije, iako je bilo namijenjeno 12.000 kuna po stanu, dobivaju sveukupno tek 120.000 kuna što pokriva 10 od 18 stanova. Popravak zabatnog zida isto tako platili su sami no u konstrukcijsku obnovu nisu mogli ići jer su ih samo ovi, osnovni troškovi, koštali 2.000.000 kuna. Točnije, to je trošak koji pokriva samo vraćanje zgrade u stanje prije potresa te energetsku obnovu koju su bili primorani provesti. Obnova njihovog stana, samo je na njima, no to je preveliki novac koji sumnjaju da će ikad skupiti.

– Već godinama plaćamo visoku pričuvu zato što se spremamo na energetsku obnovu. Imali smo i gotov projekt koji je završen u 1. mjesecu 2020. godine, a za naših 100-tinjak kvadrata stana, plaćali smo oko 650 kuna pričuve, govori nam Nika, odbacujući tvrdnje kako su građani sami krivi za posljedice zbog ne ulaganja u zgradu.

Sada, nakon potresa, zgrada je morala dići kredit kako bi vratila zgradu u prvobitno stanje što je uključivalo i već spomenutu energetsku obnovu, a pričuvu od 1.500 kuna ova će obitelj morati plaćati čak 15 godina zbog čega fizički nisu u stanju dignuti još jedan kredit za obnovu svog stana.

Ipak, bili su uvjereni da je nagore prošlo. Jedan dio zgrade obnovljen je 23. prosinca no petrinjski potres izazvao je nove štete te ozbiljnije pukotine u njihovom stanu.

– Našem stanu obnova do sada ništa nije značila osim što su sanirane dvije pukotine na zabatnom zidu. Stan stoji kao prije godinu dana, netaknut te se svakim danom sve više urušava, dok mi plaćamo energetsku obnovu i pričuvu za stan u kojemu nikad više nećemo živjeti. Blokirani smo fizički i psihički s obzirom na to da nikad nećemo imati dovoljno novca kako bi ga obnovili, priznaje Nika koja smatra da je zakon u potpunosti promašen.

Predrasude

– Zakon je po meni apsolutno promašen, previše je caka. Mi smo žuta zgrada, ali naš stan izgleda gore nego neki u crvenim. Ne može se krojiti zakon po jednom brzom pregledu, upozorava naša sugovornica. Isto tako napominje kako su i neke “zelene” zgrade u lošem stanju, poput one u kojoj sada borave, a koja isto tako ima zabrinjavajuće pukotine izazvane potresom.

Uz sve to ukoliko se radi konstrukcijska obnova, postoji problem smještaja stanara koji moraju iseliti iz svog doma, a to su samo neke od stvari o kojima ne razmišlja nitko osim onih koji su se trenutno našli u ovoj nezahvalnoj situaciji. Ne smatra poštenim ni zakon po kojemu se obnavlja samo zajednički prostor, a ne privatni dok se, kako kaže, u sisačko-moslavačkoj županiji obnavljaju kompletne kuće o državnom trošku. Na kraju, sudeći po svemu, za mnoge ljude u sličnoj situaciju bolja bi opcija bila “crvena” naljepnica te potpuna rekonstrukcija zgrade jer novca za samostalnu obnovu jednostavno nemaju.

– To me možda najviše boli. Da se bar nije desio taj drugi potres kada smo osjetili na svojoj koži, što znači nepravda. Osjetili smo se obespravljeno ne samo od strane države već i od drugih stanovnika grada, Zagrepčana. Tko ne živi u centru ne može shvatiti kakvo je tu stanje. Ovo je srce glavnog grada i države na čijem primjeru se vide svi bolni propusti.

Tog 22. ožujka rijetko tko je trčao pomoći stanovnicima centra iako već i ptice na granama znaju da ne žive u centru samo bogati ljudi već i obični građani koji su nakon tog potresa ostali prepušteni sami sebi. No uzalud mi to sve ponavljamo jer ništa se na kraju dana neće promijeniti, a mi ćemo se biti prisiljeni naći kako znamo, kazala nam je.

U ovom trenutku ne znaju što će učiniti sa stanom koji bi ukoliko ga sad prodaju otišao u bescjenje te su se pomirili s time da su male šanse da će se ikada vratiti u svoj dom.

– Lako za mene, objašnjava nam Nika te dodaje kako oni koji, na kraju dana, ovo nisu zaslužili su njezini roditelji koji zbog nečega na što nisu mogli sami utjecati (op.a. prirodna nepogoda), svoju starost provode bez vlastitog doma. Sedamdesetogodišnjem ocu, nakon svega, drastično se pogoršalo zdravlje, no unatoč tome ne žele izgubiti nadu.

– Danas smo svi troje odlučili slaviti rođendan. Prošle godine nismo, a s obzirom na to da smo ostali živi mislim da je to dan kada bi trebali proslaviti što smo se ponovno rodili, kazala nam je za kraj ova Zagrepčanka koja dijelu sudbinu sa mnogim stanovnicima iz centra našeg glavnog grada.

Zakon o obnovi

Hrvatski sabor izglasao je 5. veljače 2021. godine Zakon o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije (“Narodne novine” broj 102/20, 10/21). Time su u Zakon uvrštene i dvije županije koje su najviše stradale u velikim potresima koji su se dogodili krajem prosinca 2020. godine, a gdje i do današnjeg dana tlo ne prestaje podrhtavati.
Donesen je Program mjera obnove zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije koji sadrži osnovne informacije za podnošenje zahtjeva za obnovu kao i pojašnjenja vezana uz samu proceduru podnošenja zahtjeva na temelju utvrđenog stupnja oštećenja zgrade.

Brošura: Program mjera obnove zgrada oštećenih potresom

Sukladno Zakonu o obnovi i Programu mjera obnove, uklanjanje oštećenih zgrada, odnosno njihova obnova te gradnja zamjenskih obiteljskih kuća i stambeno zbrinjavanje osoba pogođenih potresom provodi se na temelju odluka Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine.