Kištra: Brend koji izrađuje didaktičke plišance koje će vaša djeca jednostavno obožavati

Igračke su sastavni dio života svakog djeteta. Djeca se s njima igraju, spavaju i uče nove stvari. Zato je važno, da za vaše dijete izaberete pravu igračku s kojom će se moći povezati i koja će biti pogodna za njihov razvoj. A primjer takvih superzabavnih i poticajnih igrački su i Gumbeki  i Filceki – ručno rađeni plišanci koje proizvodi brend Kištra by Vavra.

Kištra je dizajnerska firma mlade obrtnice Lee Vavre, koja s puno ljubavi izrađuje interaktivne plišance kojima nastoji uljepšati i obogatiti život onih najmanjih.  Ovu smo mladu i kreativnu obrtnicu zamolili da nam kaže nešto o sebi.

– Ja sam Lea Vavra i iz Zagreba sam. Išla sam u dvojezičnu francusko-hrvatsku gimnaziju, a nakon toga sam upisala studij dizajna na arhitekturi. Zapravo sam se već na faksu krenula usmjeravati na ovo što sad radim. Diplomski rad mi je bio na temu revitalizacije obiteljskog obrta jer je moja baka imala dućan sa igračkama koji je bio jako popularan u Zagrebu i poslovao je negdje od 1960.-ih do kraja 1990.-ih. Tako da sam ja već na faksu krenula razmišljati u tom smjeru kako da nastavim tu obiteljsku tradiciju izrade plišanih igračaka. Tada sam napravila i prve plišance: Gumbeke, a njih i sad prodajem. To mi je zapravo glavni proizvod, kaže nam Lea.

Budući da proizvodi više vrsta plišanih igračaka, zamolili smo ju da nam kaže što sve njezin brend ima u ponudi.

– Inače imam dva različita aspekta poslovanja. Jedan je taj da radim didaktičke plišance za djecu. Jedna vrsta tih plišanaca su Gumbeki, a drugi su Filceki. To su plišanci koje u principu djeca sama slažu tako da kroz igru vježbaju motoričke sposobnosti. Gumbeki se slažu s gumbićima, a Filceki se šivaju. Kod Gumbeka je stvar što svaki ima pet različitih materijala tako da djeci daju različit poticaj za taktilna osjetila: neki su jako hrapavi, dok su oni drugi glatki. A drugi aspekt poslovanja su plišanci po narudžbi gdje zapravo radim što klijent smisli. Najčešće su to u pitanju kućni ljubimci: znači netko mi pošalje fotku svog ljubimca prema kojoj onda napravim plišanu verziju, otkriva nam Lea.

Zamolili smo Leu i da nam objasni koje materijale koristi kako bi izradila ove kreativne i fascinantne interaktivne plišance.

– Zapravo izrađujem plišance od raznih materijala. Što se tiče sastava, bude tu i prirodnih materijala i poliestera. Ideja mi je da koristim što više prirodne materijale, ali tu je problem sa tim čupavim materijalima za koje ne postoji izbor osim umjetnog krzna koji je onda samim time poliester. Ali ono što ja u radu pokušavam je imati što manje otpadnog materijala tako da krojim na taj način da što manje ostaje i pokušavam naći načine za iskoristiti te ostatke materijala. Zato sam izmislila još jedan proizvod – Sunčeko. Na ovom plišancu su zrake od sunca napravljene od ostataka materijala koji ostaju od Gumbeka, i na taj način pokušavam iskoristiti što više materijala. I kod izrade plišanaca po narudžbi koristim materijale po potrebi ovisno o tome što izrađujem. Kod peseka i maca, budući da su čupavi materijali u pitanju, obično koristim poliester. Ali bude tu i lutaka i nekih plišanaca prema likovima iz crtića i slikovnica i onda tu koristim  i pamučne materijale, mikrofibru i slično, objašnjava nam ova mlada obrtnica.

Vjerojatno se mnogi pitaju i kako se proizvode igračke pa smo Leu zamolili da nam opiše proces izrade svojih plišanaca.

– Uvijek se prvo izrađuje kroj. Što se tiče plišanaca koje imam u standardnoj ponudi, na njima sam radila neko vrijeme. Što znači da sam smišljala krojeve, potom isprobavala sašiti taj postojeći kroj da vidim kako je ispalo. I tako sve dok nisam došla do finalnog oblika. Otada samo taj kroj svaki put repliciram. A kod ovih plišanaca po narudžbi, svaki put moram ispočetka smišljati kroj, prilagođavati izgled plišanca prema  željama moga klijenta. Nakon što se napravi kroj od papira, koji ponekad radim rukom, a ponekad na kompjuteru, ti se krojevi printaju. Onda se taj kroj prenosi na tkaninu. Ono što mnogo ljudi ne zna jest, da se sve radi sa suprotne strane tkanine: znači  ne s vanjske strane, nego se sve treba raditi zrcalno. Onda se nakon krojenja tkanine, međusobno dijelovi spajaju sa špenadlama, potom se šivaju i kada se sašije cijeli oblik se tek izvrće na pravu stranu da vidimo šta smo dobili. Onda se igračka puni, rukom se šiva do kraja i na kraju se još lijepe dodaci: oči, njuška ili ako treba neki drugi dodatak po potrebi i oslikava se. Kod lutaka oslikavam lice, a kod plišanaca po narudžbi, kod peseka i maca što radim prema predlošcima, isto se po potrebi boja tkanina. Znači rade se mrljice sa posebnim bojama. Čak i ovo umjetno krzno bojam sa airbrushem. Uljepšavam  takve neke finalne detalje. I to je onda u principu to, poučava nas naša sugovornica.

Iako vrijedno radi nekoliko vrsta plišanaca, Lea otkriva koji su joj omiljeni.

– Gumbeki su mi uvijek nekako najdraži, jer sam radila opsežno istraživanje koje je trajalo godinu dana te se jako posvetila dizajnu tih plišanaca i razradi da bude savršen oblik, onako kako sam ja htjela. Mislim da oni imaju najviše potencijala kod djece za neki razvoj, za razvijanje fine motorike i mašte. Da imaju dodatnu vrijednost, osim što su samo plišanci. Ali sam naravno jako ponosna i kad uspješno napravim neke replike peseka ili takve stvari. Jer to su ipak unikati i malo je zahtjevnije za izradu. Radi se o  personaliziranim plišancima i u tome ima nešto posebno, kaže nam Lea.

Budući da se klasične igračke mogu kupiti u mnogim trgovinama, zanimalo nas je što Leine ručno rađene igračke čini drugačijima i posebnima.

– Obično kad pričamo o didaktičkim igračkama, radi se o drvenim i plastičnim igračkama koje funkcioniraju po principu da djeca nešto slažu, stišću gumbe i tako uče stvari. Dok su plišanci uobičajeno samo ‘gotovi plišanci’ koje oni dobiju. Eventualno se može stisnuti gumb da svira nešto, ali nije slučaj da djeca sama nešto rade na njima. Dok moji plišanci dolaze nedovršeni, u dijelovima i djeca ih moraju sama složiti da bi uopće dobila cijelog plišanca. Kroz to slaganje vježbaju nešto, uče nove stvari: šivanje ili kopčanje gumbića i na kraju dobivaju neko zadovoljstvo samim sobom i time što su napravili kad stvore tog plišanca. Primjetila sam kroz istaživanje da se djeca danas manje povezuju sa svojim igračkama jer ih imaju jako puno. A to povezivanje s igračkama je  bitno za emocionalni razvoj djeteta i htjela sam dati još neku dodatnu vrijednost tim plišancima – da se možda djeca lakše povežu s njima, priča nam Lea.

I dok klijenti najviše naručuju plišance po narudžbi, ali se i Gumbeki i Filceki jako dobro prodaju, najčešće po sajmovima, zamolili smo Leu da nam kaže kakav tip ljudi najčešće kupuje njezine igračke.

– To su obično ljudi koji ne podliježu toliko trendovima i ne žele imati hrpu igračaka doma nego bi radije potrošili malo više novaca i kupili nešto kvalitetnije što će duže trajati i što će djetetu dati nekakav dodatni poticaj. Naravno, to su i oni ljudi koji cijene ručni rad i znaju da ručnim radom dobivaju bolju kvalitetu i neke te dodatne vrijednosti koje sam već ranije spomenula, kaže nam Lea.